jugoslavija - od nemila do nedraga

E sad sam video sve.

Cousin Billy wrote:E sad sam video sve.

Video si indijsku političarku koja se zove Jebi Mather?

Ako Jebi Mather odbije poziv, sledeći je Karam Prasad.
https://sr-rs.facebook.com/public/Karam-Prasad

Moje nije misteriozno, a ovako je bilo, vidim bara, pogledam strop, suh; podvučem se ispod kreveta da vidim ispod radijatora, suho; ispužem nazad, podignem se, pogledam još jednom baricu, a pored nje prevrnuta posuda u kojoj je bila voda. Jarko crvene boje.

Ah pa ti si mili moj pijan zalutao na pogrešan topik.

Čitam pijan zalutao i mislim da je to za moju baricu, kad topik, kakav sad topik. Nisam izlazio s topika o matrixu. Zanimljivo.

Kažem ja da nam treba pop da istera duhove sa foruma.

nikad ne mogu da pronađem ren u frižideru. mogu ako je kupljen od Siniše Bosanca, u običnoj teglici. to ima svojevrsni craft šarm. ali evo (brojao sam) pet puta nisam mogao da pronađem običan C ren

ovaj



to je toliko običan, svakidašnji predmet, prisutan otkad i Menaž čokolada i Brion losion, da ga ljudski duh opaža kao pozadinski šum kosmosa. nemoguće ga je videti pored Heinz BBQ sosa, mariniranih inćuna i bem li ga nekog random rizlinga iz Lidla, dakle proizvoda snažno označenih žigom savremenosti.

e sad da li to pripada topiku, ne znam, jer sam upravo shvatio da sam i ja zalutao. izvinite.

Branko Tepić, dječak kojeg na kultnoj fotografiji Žorža Skrigina iz perioda Drugog svjetskog rata u torbi na leđima nosi majka Milica Tepić, preminuo je prekjučer, objavljeno je na službenoj Facebook stranici manastira Jasenovac.

"Majka Knežopoljka" Žorža Skrigina jedna je od najpoznatijih i najpotresnijih ratnih fotografija iz Drugog svjetskog rata, a nastala je 1944. godine na Kozari. Mlada žena, omotana šalom, zamišljena, s prstima na usnama da ušutkaju djecu, nosi dvogodišnjeg dječaka u torbi na leđima, a četverogodišnju djevojčicu vodi za ruku.
Majka se zvala Milica, a djeca Branko i Dragica iz kozaračkog sela Komlenac. Majka Milica preminula je 1949. godine, a Brankova sestra Dragica preminula je 1984. godine.Branko Tepić živio je u selu Paukova, 30 kilometara od Siska. Dobio je ime po ocu koji je odmah na početku ustanka 1941. otišao u partizane i bio u brigadi slavnog dr. Mladena Stojanovića.
Fotografija poznatog partizanskog umjetnika, sina ruskih emigranata, Žorža Skrigina, nastala je u blizini Knežopolja, u Potkozarju, 1944. godine.
Nakon rata vratili su se u svoje selo. Milica je 1949. godine oboljela od upale pluća i umrla, baš kada je Branko krenuo u prvi razred. Djeca su tada otišla živjeti kod strica u Bosansku Dubicu.
Sestra se udala sa 19 godina i ostala na selu, a Branko je koristio stipendiju djeteta palog borca ​​i završio osnovnu, srednju i višu školu. Bio je nastavnik biologije i hemije u selu Mala Gradiška, a potom je 20 godina radio kao upravitelj poljoprivrednog pogona Industrije mesa "Gavrilović". Odatle je otišao u penziju.

Savezni sekretarijat za informacije
Dokumentacijsko-analitički centar (DAC)
Pov. br. 201-2/4
15. X 1987- godine
Beograd

AKTUALNI TRETMAN JUGOSLAVIJE U INOZEMNIM SREDSTVIMA INFORMIRANJA VII-IX 1987. g.
-analitička ocjena-

GLOBALNA OCJENA

Istekli period bio je u znaku Jugoslavije u mnogim glasilima svijeta, osobito na Zapadu. Po pravilu najskromniji ljetni period po publicitetu o našoj zemlji bio je udaran. Zbivanja na unutarnjem planu, prema nekim glasilima "zbir nesretnih slučajeva" ili "politički kaos" (FAZ, Economist...) išla su na ruku upravo načinu izveštavanja glasila na Zapadu ali i drugdje. Pisanje nije bilo oslobođeno senzacionalizma s obzirom da su događaji bili takove vrsti. Uglavnom nepovoljne vijesti o našoj zemlji ne mogu se tumačiti zlonamjernošću javnih glasila, iako ima i takovih napisa, ali ovoga puta relativno malo. Moglo bi se čak reći da se izvještavanje i intoniranost tekstova kod glasila koja su do sada umjereno i izbalansirano ili neka dobronamjerno to činila, sada u velikoj meri podudara sa pisanjem onih manje dobronamjernih.

Postojanje krize u privredi, društvu, politici, moralu i drugim sferama života više nitko ne dovodi u pitanje obzirom da je to prihvaćeno činjenično stanje. Uglavnom se pisanje usmjerava na traženje uzročnika takovog tanja i na razrađivanje tih uzroka i eventualnih posljedica. Inače, sve šire se zastupa teza da je Jugoslavija sada najnerazvijenija i najsiromašnija zemlja u Evropi uopće, sada prema zapadnim glasilima i u poređenju sa svim istočnoevropskim zemljama.

Glavni krivac za stanje u zemlji bez izuzetka se nalazi u neadekvatnom političkom sistemu i u dominiranju politike nad ostalim segmentima društva, osobito nad privredom. Teza nije nova ali je sada udarna i veoma rasprostranjena, a svoju potvrdu najšire je našla u izvještavanju o aferi "Agrokomerc". Kroz ovaj primjer se prikazuje potpun "krah" ne samo financijskog i privrednog sistema, već sistema socijalističkog samoupravljanja uopće.

Mnogi zapadni listovi postavljaju pitanje kako izići iz krize. Nailazimo na razne sugestije, prijedloge u vezi s privredom, pozive na jačanje veza sa Zapadom, za ulazak u EEZ i dr., ali u suštini se jedini izlazi kod svih vidi kroz duboke reforme privrednog i političkog sistema. U protivnome, upozorava se, kriza će se još produbljivati sa nesagledivim posljedicama po federativno uređenje zemlje i njenu stabilnost, a po nekim i po Balkan i Evropu.

Brzo smenjivanje događaja na unutarnjem planu navelo je veći broj javnih glasila da podsjete na svoja predviđanja i upozorenja data prije sedam godina poslije Titove smrti. Naime, prema njima ono što je predviđeno u to vrijeme počinje se ostvarivati sada. Takova mišljenja se svode na to da slijedi raspad zemlje u odsustvu jedne autoritativne ličnosti koja je uspjevala držati kormilo u rukama u mnogonacionalnoj zemlji opterećenoj mnogobrojnim prourječnostima i nagomilanim problemima.

Ovakve ocjene izricane su na osnovu zbivanja u zemlji koja su išla na ruku ovakvom gleanju na stvari. Već pomenuta afera "Agrokomerc" još uvijek ne silazi sa stranica štampe, ubistvo u paraćinskoj kasarni poslužilo je potvrdom za tezu da ni armija nije isključena i pošteđena svih tokova u društvu, sjednica CK SKS poslužila je dokazom nejedinstva i nemoći partije da bilo što učini i t.d.

SK po ocjeni mnogih nije u stanju izvući zemlju iz krize, čak mu se i zamjera za uplitanje u sfere života gdje mu nije mjesto. Ukazuje se i na gubljenje povjerenja u zvanične institucije i rukovodstva na svim razinama širom Jugoslavije. To je navelo na isticanje uloge armije u društvu u glasilima Zapada, osobito nakon nesreće u Paraćinu i govora admirala Mamule. Sve je zastupljenija ocjena da armija gubi strpljenje, upozorava SK i ostale snage u društvu na stanje u zemlji te da JNA počinje preuzimati sve više političku ulogu.

Kod djela glasila se za sadašnju krizu u svim sferama društva eksplicite kao krivac navodi Ustav iz 1974. godine pa se u tom smislu i izvještava o inicijativi i raspravama u vezi sa promjenama ustavnih odredbi (BBC, FAZ, "Monde"...).

Nije bez značaja napomenuti da se kao isključivi izvor informiranja inozemnim glasilima nametnula domaća štampa iz koje se nerijetko samo prenose napisi koji se uklapaju u način gledanja zapadne propagande na zbivanje u nas. Dodatni momenat koji ta propaganda široko koristi je i različitost gledanja na kretanja u društvu u republiččkim i pokrajinskim glasilima.

Ova najaktualnija zbivanja nisu istisnula iz publiciteta i one druge probleme koji se kontinuirano prate u glasilima Zapada. Najpomnije se prate zbivanja na privrednom planu osobito nakon prekoračenja inflacije na tri cifre, koja po ocjeni mnogih izmiče kontroli i može dovesti do nesagledivih posljedica. Ujedno se stalno prenose pozivi da vlada da ostavku zbog nemogućnosti da izvede privredu na pravi put mada se ističe i objektivna sistematska pozicija SIV, koji je djelomice paraliziran konsenzusom. Nisu zaobiđeni ni dugovi kao dodatno opterećenje uz bolesnu privredu i društvo uopće. Kosovo i zbivanja u njemu i oko njega konstantno su prisutni u publicitetu uz ocjenu o još težem i eksplozivnijem stanju, osobito nakon paraćinskog slučaja, obzirom da se sada pojačava i srpski nacionalizam i revanšizam (BBC), posebno u vezi sa sednicom CK SKS. Nisu zaobiđena ni kretanja u Sloveniji, u Srbiji i drugo.

Kada se sve to uzme u obzir nije za čuđenje što se u cjelini gledano stvara dojam stanovite zabrinutosti za stabilnost Jugoslavije kod većeg broja glasila. Pored ispoljenog pesimizma ohrabrujuće je isticanje, kod nekih značajnijih javnih glasila, da Jugoslavija ima snage da iziđe iz sadašnjeg stanja.

U socijalističkim zemljama publicitet je bio skroman, mada je tematski mnogo raznovrsniji nego obično. Sva su glasila, istina bez mnogo komentiranja, prenijela informacije o svim krupnijim privrednim i društveno-političkim zbivanjima u zemlji. Stanje u zemlji se promatra dosta kritički, ali za razliku od propagande drugih područja ovde se stvara dojam da će Jugoslavija uspjeti prevaziči sadašnje teškoće. Neki veoma nepovoljni napisi većim su djelom u funkciji unutarnjih potreba tih zemalja, a ima i otvorenog upoređivanja kretanja u nas i u tim zemljama u vrijeme opštih promjena u njima. U tome prednjače sovjetska glasila. Kao i u prošlosti međunarodne aktivnosti naše zemlje i njen položaj u svijetu gotovo se i ne pominju. Karakteristično je da se u izvještavanju o Kosovu ne ide u šire komentiranje, već se zadržava na faktografiji, što je uvjetovano i željom tih zemalja da se ne zamjeraju Albaniji u njihovim nastojanjima da se približe toj zemlji. Društveno-politički sistem se ne osporava eksplicite, ali se daje do znanja da samoupravni sistem još uvijek predstavlja samo teoriju. Značajnije propagandne poruke iz ovog regiona u ovom periodu nisu prisutne,

Kineski publicitet se zadržava na svojim već tradicionalnim karakteritikama - obiman i korektan. Povremeni kritički napisi također su u funkciji unutarnjih potreba te zemlje.

Bugarska antijugoslovenska i antimakedonska propaganda, donekle smanjenim intenzitetom u ovom periodu, zadržava i dalje na historijskim temama. Proslava Ilindenskog ustanka dobila je izuzetan publicitet i ponovo korištena za prisvajanje historijske prošlosti makedonskog naroda i ponavljanje velikobugarskih teza i pretenzija. Nastavlja se i povezivanje makedonskog NOP sa bugarskim NOP, odnosno nastojanja da se dokažu veze bugarskih revolucionara sa Makedonijom (naročito kada je u pitanju V. Levski, ali i drugi).

Albanska antijugoslovenska propaganda je u ovom periodu veoma intenzivno i vješto koristila objektivno nepovoljnu situaciju u Jugoslaviji, pojedine napise naše štampe i izjave rukovodilaca, da bi s jedne strane dezavuirala naš sistem, a sa druge da bi pokazala navodnu obespravljenost Albanaca u Jugoslaviji i antialbansku psihozu, poredeći njihov položaj čak sa položajem Židova u Njemačkoj 30-tih godina.

Događaji u Jugoslaviji, kojima su zapadna glasila posvetila veliku pažnju, nisu ostala bez odjeka ni u glasilima NZ i ZUR. Afera Agrokomerc i ostavka potpredsednika Predsjedništva SFRJ su pri tome praćeni i pod utjecajem zapadnih izvora informiranja, pa se stoga u djelu glasila ovih zemalja uočava i stanoviti senzacionalizam, a ponegdje i negativni tonovi u izvještavanju o stanju u zemlji uopće.

Vanjskopolitičke teme i bilateralna suradnja, koje su inače uvijek bile predmetom interesovanja javnih glasila NZ i ZUR su daleko manje zastupljeme, a razloge tome možemo naći i u objektivno smanjenom broju kontakata sa zemljama ove grupacije u toku ljetneg perioda.

Na povećani obim publiciteta o SFRJ u proteklom periodu u velikoj mjeri uticalo je održavanje "Univerzijade 87". Ovaj publicitet se može podjeliti u dva dijela - o sportskim manifestacijama i postignutim rezultatima u kojima se redovito iznose i pohvale organizaciji Univerzijade i samom Zagrebu i onaj drugi koji održavanje Unverzijde promatraa u kontekstu teške privrene situacije u nas. Ocjena o obimu važi za sve grupacije zemalja kako zapadnih tako i istočnih, tako i NZ i ZUR. Stavljanje, pak, ove manifestacije u kontekst privrednih teškoća najprisutnije je u zapadnoj propagandi i djelu NZ i ZUR, dok su glasila socijalističkih zemalja korektno prenosila sve o Univerzijadi.

...

1:06-1:10 spoiler.

Да се вратимо веселијим темама. Моја соба, у авлији код неког месара на Петроварадину, пролеће 1976. Отприлике трећина је из старта, остало Плејбој и Луи, од богатијих колега, давали нам старе бројеве.

Ни Старт не верује у Сартра, па шта.
Кад сам ископао ову фотку, морао сам да срчкам Анку Сенчар. Која је то риба била, до позних година... Улу Јакобсон нисам срчкао, а за њом се била баш добра прашина дигла, „шта нам стављате тог крампуса на насловницу...“. Само зато што је имала мало јача рамена. Има ги разни.

САд ми паде на ум да би ово могло да буде историјски документ, „ево како је Сартр озрикавио“...

bas lepo