jugoslavija - od nemila do nedraga

Daï Djakman Faré wrote:
kolt 15 gap je tacno primer one vrste kritike koju si mogao da izvedes u jugoslaviji a npr. nisi mogao u drugim zemljama varsavskog pakta. mislim "kritike", film je provokacija samo takva, he's begging for controversy.

Daï Djakman Faré wrote:

fikret hadžiabdić wrote:Meni uletio kao related video, mislio sam da je doku o proizvođaču oružja Colt   
Predobro je sve, vozovi, fabrike, menza... kakve slike. Nikad do juče nisam ni čuo za ovo.

pa to je bas jedan od najjacih nasih kratkometraznih filmova - dobio je nagradu na oberhauzenu 1971. a rezirao ga je joca jovanovic, enfant terrible domaceg crnog talasa (mlad i zdrav kao ruza), mada je kolt 16 gap vise stanoje cebic koji je je ekscentrik koji je prezahvalan za snimanje. maltene je stanoje readymade film in himself, a joca ga je samo snimio.

kolt 15 gap je tacno primer one vrste kritike koju si mogao da izvedes u jugoslaviji a npr. nisi mogao u drugim zemljama varsavskog pakta. mislim "kritike", film je provokacija samo takva, he's begging for controversy.

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=343537

Geopolitički zaokret liberalnih slovenskih krugova u Primorskoj pred Prvi svjetski rat


Sažetak
Autor analizira pisanje primorskih slovenskih liberalnih novina u vrijeme balkanskih ratova 1912. i 1913., prikazuje geopolitičke stavove toga političkoga kruga te ga smješta u širi kontekst sukoba različitih vizija jugoslavenstva. Specifičan položaj primorskih Slovenaca i geopolitičko značenje Trsta odrazili su se na naklonjenost toga dijela Slovenaca što širemu južnoslavenskom konceptu, koji je trebao biti poluga za slovensku političku emancipaciju. Isprva se taj dio Slovenaca zauzima za ujedinjenje južnoslavenskih naroda unutar Habsburške Monarhije, no analizirano razdoblje donosi preokret koji se očituje u ispuštanju habsburškoga okvira u prvom krugu balkanskih ratova. Drugi je pak krug prouzročio isključivanje Bugarske iz južnoslavenskih koncepata, čime se dio primorskih Slovenaca priklanja užoj viziji južnoslavenske državne ideje sa Srbijom u središnjoj ulozi.

Posljedice

Drugi krug balkanskih ratova bitno je promijenio mogućnost realizacije panslavenske ideje ili bar šire južnoslavenske ideje u obliku neke nove federa-cije na Balkanu koju su priželjkivali u Edinosti. Ta su događanja posljedično reducirala pojam „jugoslavenski narod”, iz kojega su isključeni Bugari. Sloven-ski panslavisti i zagovornici najširega južnoslavenskoga koncepta odustali su od svojih ideala, no pritom nisu bili svjesni da se udaljavanjem geopolitičkoga centra priželjkivane južnoslavenske države povećava opasnost od periferizacije zapadnih primorskih krajeva. Upravo u toj činjenici, koja je trebala rezulti-rati smanjenjem vrijednosti toga područja u očima južnoslavenskih politič-kih predstavnika, Talijani su – kao primjerice iredentistički spisatelj Ruggero Fauro Timeus – vidjeli svoju priliku: „Do jučer je cilj austrijskih Slavena bio trijalizam koji je implicirao stvaranje slavenskoga kraljevstva u Austriji sastav-ljenog od Hrvatske, Dalmacije, Bosne, Kranjske i Julijske krajine. Glavni bi grad bio obavezno Trst. To je i izvor njihova angažmana, žele ga slavenizirati. Pored toga jezgra slavenske države trebala bi biti u njegovu zaleđu: bez njega i bez Istre ostala bi odrezana od mora. Ako pak tim pokrajinama dodamo Srbiju, Staru Srbiju, Sandžak, gravitacijski se centar i zemljopisno i gospodarski pomiče prema jugu. Glavni grad nove Slavije mora postati Beograd, njezine glavne luke Split i Solun. Slavenima Trst više nije potreban.”81 Srpski je uspon dakle uzrokovao upravo ono zbog čega je Edinost odbacivala ideje poput hr-vatskoga „novoga kursa” ili užega trijalizma. Interesantna je činjenica da to ovoga puta nije bio slučaj, upravo suprotno. Naime, Edinost je izdavala i časo-pis Jugoslavija, koji je promovirao pretežno srpsku ideju jugoslavenstva, a čiji je tisak u svibnju 1914. preseljen u Prag, gdje je postao glasilo Jugoslavenske na-cionalne omladine. Ipak, i među slovenskim liberalima nije postojala potpuna jednoglasnost u vezi s podupiranjem južnoslavenske državne tvorbe sa Srbijom i bez Bugarske. Postoje i primjeri, doduše rijetki, koji pokazuju da su naprimjer pojedinci u krugu goričke Soče sa zakašnjenjem ipak uvidjeli svoj položaj u južnoslavenskom kontekstu: „Događaji u Italiji pokazuju najnovije tendencije u talijanskoj politici. Ta je politika usmjerena u prvom redu protiv nas, Slo-venaca i Hrvata. [...] Italija se danas priprema za rat i zauzimanje cijele obale od izvora Soče do Boke kotorske. [...] I što je još zanimljivije, pritom računa na potporu Srbije.”82 Možemo zaključiti da su u određenom razdoblju broj-ni slovenski liberali iz Trsta i Gorice bili vjerojatno i najiskreniji zagovornici južnoslavenske državne ideje. Istina je da ih je pritom vodio motiv slovenskih interesa, no samo su rijetki izražavali distinkciju između jugoslavenstva i slo-venstva. Posljedično je i razočaranje južnoslavenskom nejedinstvenošću bilo izraženije. Najprije srpsko-hrvatski i potom srpsko-bugarski konflikti uzro-kovali su zbunjenost slovenskih liberala, što je uz nedovoljno razumijevanje geopolitičke realnosti utjecalo i na njihovu političku marginalizaciju u širem južnoslavenskom kontekstu te uz vanjske okolnosti doprinijelo i neostvarenju cilja priključenja Primorske i Trsta slovenskoj matici.

Ferenc Puskás wrote:Ne mogu opisati koliko ne podnosim Bobana.

Spoiler:

buffalo bill wrote:Mali izvod iz debata u Skupštini Srbije 27-8. septembra 1991. (i sa zatvorene sednice) o ratu, ciljevima itd, ima svašta od all stars ekipe.

Spoiler: