kada se uđe u detalje - a đavo je u detaljima - radilo se o sukobu slovenačke delegacije i jasne većine delegata, čiju su većinu (ali ne i isključivo, naravno) čini srbi/srbijanci.
kad je video da po postojećim pravilima igre gubi, sk slovenije je odlučio da prevrne sto sa kartama.
ne da treba posebno žaliti zbog toga, a i ne treba se držati slepog formalizma.
Kongres je održan 20-22. januara 1990. i na njemu je bilo 1.457 izabranih delegata, od kojih je 564 dolazilo iz Srbije (333 iz područja izvan pokrajina, 94 s Kosova i 137 iz Vojvodine), a 114 iz Slovenije.72 U dva dana debate, slovenska je delegacija oponirala glavnim idejama koje je većina bila spremna podržati, uključujući i novom Statutu SKJ. Delegati Kongresa bili su protiv slovenskih prijedloga: za formulaciju kojom bi se SKJ definirao kao “organizacija republičkih organizacija Saveza komunista, koje se ravnopravne udružuju u SKJ” bilo je samo 169 delegata (od 1.156 prisutnih). Za dva slovenska prijedloga, kojima bi se odmah ukinula politička suđenja na Kosovu (uključujući i suđenje Azemu Vllasiju, te onima koji su u zatvorima bili zbog “kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog poretka, neprijateljske propagande i vrijeđanja najviših institucija države”) glasalo je 236, odnosno 399 delegata. Za amandman kojeg je predložio predsjednik slovenskog parlamenta, Miran Potrč: da partijski dokumenti jasno kažu da “narodi udruženi u Jugoslaviju ispunjavaju svoju suverenost unutar republika i imaju puno pravo da odluče koja od svojih suverenih prava žele ostvariti preko demokratski izabranih institucija u Jugoslaviji”, glasalo je 526 delegata. Istodobno, srpski prijedlog da novi savezni Ustav jasno definira Jugoslaviju kao državu “sa punom pravnom i državnom subjek- tivnošću”, prihvaćen je s 955 glasova.
Iako svi slovenski prijedlozi nisu dobili istu razinu podrške (najmanje su bili podržani oni koji su tražili konfederalizaciju Partije, dok su oni koji su išli za daljnjom decentralizacijom države imali veću podršku), nijedan od njih nije dobio dovoljan broj glasova na Kongresu. Istodobno, gotovo svi srpski prijedlozi prihvaćeni su s uvjerljivom većinom glasova. Donekle protivno očekivanju Slovenaca (i prethodnom sondiranju partijskog članstva), Kongres je bio na samom rubu totalnog poraza slovenske opcije i pobjede Miloševićeve ideje centralizacije Partije.
U tom je trenutku slovenska delegacija odlučila napustiti Kongres u znak protesta i proglasiti slovenski Savez komunista za nezavisnu organizaciju, koja (iako formalno ostaje dio SKJ) nije spremna prihvatiti nikakav “demokratski centralizam” kad dolazi iz saveznog partijskog vrha. Ostajanje unutar novog, centraliziranog SKJ bilo bi ne samo protiv slovenskog shvaćanja poželjne budućnosti Jugoslavije, nego bi značilo i potpuni gubitak utjecaja u Sloveniji, te podređivanje slovenskih komunista (a time i slovenske republike) partijskoj većini, sada već pod jasnim utjecajem Srbije. Slovenski su komunisti unaprijed rekli da na to neće pristati; sada su izlazili iz kongresne dvorane Sava-centra u Beogradu (neki od njih sa suzama u očima), dok je nova partijska većina pljeskala. Milosevic' je odmah zatražio da Kongres nastavi rad, kao da se ništa nije dogodilo. Čak i prema važećem statutu, brojali su se članovi, a ne republike: 114 slovenskih delegata, prema tome, ne mogu dovesti u pitanje volju ostalih, više od tisuću, da sačuvaju Savez komunista Jugoslavije. Ali, tu se nije radilo o broju članova, nego o činjenici da je (prvi put nakon osnivanja, 1919) komunistička organizacija Jugoslavije bila pred raspadom. Radilo se o pitanju: može li ne samo Partija nego i Jugoslavija o(p)stati bez Slovenije. To je bilo fundamentalno pitanje, koje nije ovisilo ni o brojnosti onih koji odlaze, ni o veličini onih koji ostaju. Zahvaljujući hrvatskoj delegaciji, koja se odmah usprotivila Miloševićevu prijedlogu (i uz pomoć bosanske delegacije, te dijelova makedonske, kosovske i armijske delegacije), Kongres je proglasio prekid radi konzultacija. Kako se u tom prekidu ništa nije moglo dogovoriti, završna je sjednica Četrnaestog kongresa SKJ odgođena: kako će se kasnije pokazati - zauvijek.
...
Jović, Jugoslavija....