by darling 08.06.16 19:15
srela sam malopre komsu iz ulice, dugo ga nisam videla, pita me gde mi je pas, ja kazem da je nema vise, tako malo popricamo, on je kad sam ja imala svoju, imao zenku staforda, ona je stalno bila na povocu, nosila je korpu, a on mi je jednom rekao da ju je uzeo kad je bio napaljeni klinac i da je takav zivot, njen na povocu i s korpom preko usta, i njegov s njom u kom stalno brine da ona nekog ne povredi, naravno pun ljubavi, ali tezak za oboje. dopao mi se tad... dakle, sretnem ga danas posle dugo vremena i pita me da li sam razmisljala o novom psu, ja kazem za ovu malu, a on me pita da li sam sigurna da je pas zdrav, promrmljam roditelji imaju zdrave kukove, videla sam rodovnik, on logicno kaze da to nema veze, i da otvorim 4 ociju, da joj pregledam kukove i zube, i da razmislja zasto mi covek koga nikad nisam videla u zivotu poklanja psa kog bi zapravo mogao da proda na tom trzistu rasplodnih zenki... ima nesto u tome.
al ja u sebi razmisljam da mora neko nju da voli i ako je bolesna, a sigurna sam da nije. mislim, ko ima garancije za bilo sta u zivotu, da je ja uzmem, da se nas dve volimo, pa sta god bude, neka bude... imam jos 48 sati da odlucim.