Inspektori se na terenu susreću s raznim situacijama, prijeti im se, onemogućava rad, ali nisu rijetke ni komične situacije. Tako su prošle sedmice neprijavljenog radnika našli u buretu, gdje se pokušao sakriti.
Uvrede i psovke
Ističu i da su se susretali s ljudima koji su plakali, jer su znali da će ih vlasnik, koji ih godinama drži neprijavljene, poslati kući i ostaviti bez posla bez obzira na to što imaju porodice.
- Prije dvije godine u skladištu velikog trgovačkog centra dvojica ljudi koji su premašili 50. godinu tovarili su velike vreće. Lijepo su me pozdravili kada sam ušao. No, kada sam se predstavio, čovjek je sjeo na beton, rukama pokrio lice i počeo plakati. Ta scena mi je jedna od težih otkako radim ovaj posao – kaže naš sagovornik.
Priča da njihove iskaznica najviše mrze ugostitelji, koji, uprkos stalnim kontrolama, odbijaju izdati fiskalni račun. Tako su na stolovima viđali račun star i po nekoliko dana, a nisu rijetke situacije da uopće račun nije ni bio izdat, zbog čega su i gosti bili u neugodnoj situaciji, jer su i oni dužni da ga traže. Zatekli su i klaonicu bez mesara. Vlasnik je prijavio samo radnika koji prodaje, pravi ćevape i fašira meso, a na pitanje gdje su ljudi koji rade u klaonici, rekao je da „on kolje i nabavlja stoku i pomaže u sortiranju mesa i pravljenju proizvoda“.
Radio sam u stolariji, bilo je dvadeset nas stalnih radnika i u zavisnosti od potreba pet do petnaest ljudi na crno. Najavu inspekcije smo dobijali dan-dva prije njihovog izlaska na teren, da se kvalitetno pripremimo za njihov dolazak, i mi u pogonu i knjigovođe, ovi što rade na crno taj dan pauziraju i sve funkcioniše kako red i zakon nalažu. Tako je bilo sve dok je vlasnik bio dobar sa lokalnim vlastima. Onda je podbacio sa donacijama pred jedne lokalne izbore i počela je inspekcija da nam nenajavljeno upada u pogon.
Među
crnima je bio jedan lukavi koji je uvijek imao par vreća u pripravnosti, čim naiđe inspekcija on krene da kupi piljevinu u njih, kad ga ovi pitaju šta on radi u pogonu, on im odgovori kako je došao po piljevinu jer mu treba za zakiseljavanje zemljišta pošto planira da zasadi borovnicu.
Bio je i jedan koji se panično bojao da ga inspekcija ne pronađe jer mu je rečeno da bi ga zbog toga skinuli sa biroa i ostao bi bez zdravsteene zaštite. Najbliža putu i parkingu je bila prijemna kancelarija, zatim pod istim krovom izložbeno prodajni salon i onda proizvodni pogon. Jednom prilikom trči taj prestrašen iz pravca salona i kaže ovima da bježe jer je inspekcija došla. Ja se zaputim prema salonu i vidim dvojicu mlađih ljudi, pitaju me -šta bi onom čovjeku, mi rekosmo dobar dan a on pobježe. Došli ljudi da vide šta od sobnih vrata ima u ponudi, ovaj jadnik se prestrašio kad je vidio odijela i kravate pa pomislio da su inspektori.
Firma je propala par godina poslije.
Home
by Guest Mon Apr 01, 2019 12:14 pm
Јанош Винету
pomeri se s mesta