Home
by Bleeding Blitva Wed Jul 27, 2022 4:07 pmTekst na Politico o ruskoj propagandnoj mašineriji
Netom prije nego što je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, u nedjelju sletio u Afriku objavio je komentar u kojem je za prijeteću globalnu prehrambenu krizu okrivio Zapad. Brojni mediji u Africi prenijeli su taj članak, tisuće su ga dijelile na Facebooku.
Što je u to isto vrijeme radio Josep Borrell, šef diplomacije Europske unije zadužen za zauzdavanje ruskih diplomatskih nasrtaja? Prema podacima koje navodi Politico, Borrell je bio potpuni duh, kompletno nevidljiv na društvenim mrežama, u medijima, utopljen u plimnom valom izvještavanja o Sergeju Lavrovu.
Ovaj obračun Borrella i Lavrova za naklonost Afrike naglašava ono što mnogi unutar političkih krugova EU-a znaju već godinama, ali je malo njih spremno javno priznati.
U bici dezinformacija između Rusije i EU-a, Europa je debelo nadmašena, poražena i ne barata ni s približno dovoljno resursa za borbu protiv sofisticiranog propagandnog kremaljskog stroja koji kombinira državne medije, lepezu diplomata diljem svijeta i podzemne alate kojima afirmira ruske političke ambicije na sve četiri strane svijeta.
Ove su taktike dobile na svojoj aktualnosti još otkad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu krajem veljače - a posebno otkako Moskva optužuje Zapad za blokadu žitarica u Ukrajini. Za Lavrova je krivnja uvijek ležala na vratima Europe, a u svom autorskom tekstu namijenjenom afričkoj publici, podsjetio je sve na "krvave zločine kolonijalizma".
Lavrov će ovaj tjedan posjetiti četiri afričke zemlje, već je bio u Egiptu, u Republici Kongo, Ugandi - koja je u posljednje vrijeme pogoršala svoje odnose s Ugandom - a turneju završava Etiopijom. Unatoč opsežnim sankcijama protiv ruskih državnih medija (RT-a i Sputnika u Europi), kremaljski mediji i dalje dopiru do desetaka milijuna ljudi diljem svijeta s otvoreno proruskom porukom. Blok od 27 europskih zemalja zasad ne pronalazi nikakav odgovor na rusku propagandu, često se isključivo oslanjajući na staložena priopćenja na tisak i sterilne fotografije.
"Korištenje zlog kolonijalističkog narativa nije ništa novo, Kremlj ga koristi godinama kao dio šire strategije za povećanje svoje prisutnosti u Africi", kaže Amanda Paul, viša politička analitičarka u European Policy Centreu. "Uspjeh te priče zasad je limitiran. U konačnici, Rusija ima vrlo malo toga za ponuditi afričkim zemljama osim oružja i energije - a mnogi dogovoreni poslovi se ne manifestiraju dalje od papira."
Za razliku od Hladnog rata, kada su se mnoge vlade na afričkom kontinentu obraćale Moskvi za pomoć, sada se duboki džepovi i razvojna pomoć uglavnom traži u Kini, a ne u Rusiji.
No, u svakom slučaju sposobnost Rusije da plasira svoje dezinformacije na globalnoj razini, dok EU promatra sa strane, nije bio inicijalni plan Bruxellesa onda kada su europski birokrati, početkom invazije, udarili na proruske medije.
Prije nego što je Moskva napala Ukrajinu, europske su zemlje bile podijeljene oko toga koliko se teško i zahtjevno suprotstaviti ruskim dezinformacijama, a nekoliko je vlada poput onih u Mađarskoj i Italiji ponekad i otvoreno simpatiziralo režim Vladimira Putina.
"Živimo u potpuno novom dobu", kaže za Politico jedan od europskih dužnosnika koji ostaje anoniman. Prisutnost ruskog propagandnog stroja posebno je sveobuhvatna na Balkanu, gdje u propagandnom ratu Bruxelles umjesto teške artiljerije - nosi nož.
Službena europska jedinica koja se bori protiv kremaljskih dezinformacija zove se East Stratcom, smještena je pod ingerencijom diplomatske službe EU i ima godišnji proračun od nekoliko milijuna eura - u usporedbi s gotovo neograničenim resursima ruskih državnih medija. S druge strane, unatoč nedavnim sankcijama EU, Russia Today nastavlja razvijati svoju taktiku, uključujući kontinuirano stvaranje novih stranica na njemačkom, francuskom, španjolskom i engleskom jeziku.
Kako navodi Tijana Cvjetićanin, novinarka koja je u Bosni i Hercegovini sudjelovala u kreiranju i vođenju fact-checking platformi, balkanski mediji rutinski hvataju sve ono što se prvo pojavi na RT-u i Sputniku, dajući tim neistinama novi život protiv kojeg se ograničenim resursima Europske unije teško boriti.
Kaže: "Podrijetlo većine ovih dezinformacija nedvosmisleno je rusko, bilo iz njihovih službenih izvora - ili iz propagandnih glasila poput Sputnika na srpskom jeziku. Lokalni izvori u osnovi prevode i recikliraju njihove tvrdnje, s vremena na vrijeme dodajući i malo lokalne arome."
inzenjer - ruske trupe su polivale artiljerijom francuske pontonske mostove i pripadajucu vojsku jedno 4-5 sati po belom danu dok su Francuzi nekako pod kisom topova i metaka pokusavali da predju pontonske mostove navrat nanos uz stravicne gubitke, da bi na kraju Vitgenstajnove trupe pohvatale sve zivo i mrtvo na svojoj strani obale. Nije to bio nikakav genijalni prekonocni mostopodvig koji se zavrsio maestralnim povlacenjem.