Hrvatska

KinderLad wrote:Pa...kad se malo proprate hrvatski desnicarski portali (ali ima toga i na njihovoj levici)...moze se pretpostaviti par stvari.

Nije Mesić predlagao Todorića nego ja jer sam prvu vladu ja predlagao, znači Mesićevu vladu. Ja sam ga predlagao za minstra poljoprivrede Hrvatske. Poznavao sam Todorića iz ranijeg kontakta, bio sam vođa jedne delegacije SSSR-a koja je htjela posjetiti jedan uspješni kombinat kod nas, a to je bio kombinat Zagreb", kazao je Manolić i dodao da je Todorić prihvatio biti ministar, ali da se s Tuđmanom razišao na strateškim pitanjima razvoja.

Jasno je naime da današnji hrvatski nacionalizam i šovinizam ne vuku korijene samo iz krila radikalne desnice, pa ni one otvoreno proustaške. Vuku ih i iz navodno umjerenjačkog desnog centra, što se lijepo vidjelo iz Plenkovićevog oglušivanja na podršku koju je osuđena teroristkinja Julienne Bušić dala Kolindi Grabar-Kitarović. Ali što je najgore, ti korijeni vuku se i iz krila njihovih navodnih ideoloških suprotnjaka, ponajprije SDP-a, ali i šire, bez čega, uostalom, ta nacionalističko-šovinistička politika nikada ne bi mogla postati zaglavnim kamenom službene državne politike.

Ne, nisu Račan i njegovi stranački nasljednici, uključujući i Milanovića, nikada otvoreno podržali antimanjinsku, uključujući antisrpsku politiku Tuđmana i njegove sljedbe, ali nikada joj se nisu ni otvoreno suprotstavili. Barem ne toliko da bi to postalo obrazac neke ‘Druge Republike’ (kako ju je nazvao, više kolokvijalno nego sadržinski ispunjeno, umjereni i prosvijećeni hrvatski nacionalist Vlado Gotovac). I što ćemo sada? Milanovića se gurka da vrati Titovu bistu u predsjednički ured, što je novi predsjednik razumno otklonio jer bistu nije maknuo on nego Grabar-Kitarović, kojoj nitko ne brani da zadnjih tjedana mandata to promijeni, a osim toga pitanje je da li je nakon nacionalističkog prevrata 1990. godine Brozovoj bisti uopće i bilo mjesto na Pantovčaku.


Dakle, u Milanovićevoj objavi da želi biti predsjednik različitih, ali jednakih građana postoji ozbiljan problem. Posljednjih nekoliko godina ili, što je najžalosnije, nakon primitka Hrvatske u Evropsku uniju, položaj Srba u Hrvatskoj srozao se na razinu Šijanove Cigančadi, koju je dozvoljeno verbalno i fizički napadati, a, srećom, u izoliranim slučajevima čak i ubijati. I tu Milanovića čeka zid koji ne može zaobići, tim više što je svima znanim podinteligentnim brbljarijama pred šatorašima pri kraju premijerskog mandata tome i sam doprinio. Da li od njega treba očekivati da Hrvatsku pretvori u uzornu građansku državu? Ne, to nije realno ne samo zbog spomenutih brbljarija, nego i zato što, izuzev Tuđmana, nitko nije bio u stanju u toj mjeri mijenjati opće stanje u zemlji. Ali ako ne želi biti samo novi predsjednik stare Hrvatske, Milanović bi trebao, u skladu s izbornim obećanjima, napraviti barem iskorak u pravcu ‘ustavnog patriotizma’, kako ga je najslikovitije opisao njemački filozof Jürgen Habermas. Što je to ustavni patriotizam malo je šira priča, a ovdje ćemo je suziti na najjednostavniji, svima vidljiv primjer. Kada Srbi u Vukovaru i šire navijaju za nogometnu reprezentaciju Srbije, kao što Hrvati u Mostaru i šire navijaju za reprezentaciju Hrvatske, to nije nikakvo atakiranje na hrvatsku (bosansku) državu, pod uvjetom da se spomenute navijačke skupine na ogrešuju o hrvatske i bosanske zakone i Ustav.


Eto, taj minimum međuetničke tolerancije trebao bi staviti sebi za cilj novi hrvatski predsjednik, ali nisam siguran da će u tome uspjeti. Naprosto, nacionalizam je na ovim našim prostorima postao ne više površinski nego strukturni problem, komotno se domaćinski šireći od vrhova države do najdonjih stepenica društva. Kao u Šijanovom autobusu koji je, koliko mi je poznato, danas stacioniran baš u Zagrebu, a metafora je radikalno etnicizirane države koja kada drži vlast, to bezuvjetno znači da sve ostale drži za gušu

“Predsjednik” - naziv je dokumentarno-igrane serije o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koju je HRT počeo prikazivati ovog tjedna. Autori ovog serijala od deset epizoda su novinar Gordan Malić te bivši TV urednik i nekadašnji Tuđmanov savjetnik za medije Miljenko Manjkas.


U prvoj epizodi, koja je prikazana u ponedjeljak u prime timeu, o Tuđmanu su govorili neki od njegovih najbližih suradnika - Mate Granić, Ivić Pašalić, Vesna Škare Ožbolt, Andrija Hebrang... Tuđmana su u seriji komentirali i Ivo Banac, novinar Darko Hudelist, bivši američki veleposlanik u Zagrebu William Montgomery...

beatakeshi wrote:Hrvati imaju primetnu potrebu za ekranizacijom skorašnje prošlosti. Srbija je stigla do Veeelikog rata.