by boomer crook Thu Aug 02, 2018 3:09 pm
Bakunjin, Državnost i anarhija, 1873.
"Poslužit ćemo se primjerom turske Srbije i to baš Kneževine Srbije kao jedinog mjesta izvan Rusije, pa još i Crne Gore, gdje je slavenski živalj izborio političku opstojnost više ili manje samostalnu.
Srpski je narod prolio mnogo krvi da se oslobodi turskoga jarma; no tek što se oslobodio Turaka, odmah su ga upregli u uze nove, ovaj put domaće države pod imenom Kneževine Srbije, jaram koji je u stvarnosti gotovo teži od turskog. Tek što je taj dio srpske zemlje poprimio oblik, uređenje i zakone manje ili više sređene države, kako li odjednom presahnu narodni život i narodna snaga koja je povela junačku borbu protiv Turaka i izvojevala nad njima konačnu pobjedu. Narod, doduše, neuk i nevjerojatno siromašan, ali energičan, vatren i po prirodi slobodoljubiv, odjednom se pretvorio u pokorno i naizgled nepomično stado, žrtvovano birokratskoj pljački i despotizmu.
U turskoj Srbiji nema ni plemstva, ni vrlo velikih zemljoposjednika, nema ni industrijalaca, ni izuzetno bogatih trgovaca – zato se stvorila nova birokratska aristokracija što su je sačinjavali mladići školovani pretežno za državni račun u Odesi, Moskvi, Petrogradu, Beču, u Njemačkoj, u Švicarskoj, u Parizu. Dok su još mladi i nisu još stigli da se iskvare u državnoj službi, te mladiće uglavnom odlikuje plameno rodoljublje, ljubav za narod, prilično iskreni liberalizam pa čak u posljednje doba demokratizam i socijalizam. Ali tek što stupe u službu, pobjeđuje gvozdena logika položaja, stanja stvari koje je prisutno u određenim hijerarhijskim i probitačnim političkim odnosima pa mladi rodoljubi postaju od glave do pete činovnici, ostajući reklo bi se, i nadalje i rodoljubi i liberali. No dobro je poznato kakav je liberalni činovnik, on je neusporedivo gori od obična i neprikrivena činovnika-boga i batine.
Uz to su i zahtjevi određenog položaja uvijek jači od osjećaja, nakana i dobronamjernih pobuda. Poslije povratka kući školovani u inozemstvu mladi Srbi zbog svoje obrazovanosti i prije svega zbog svojih obaveza prema vladi koja ih je većinom za državni novac uzdržavala u inozemstvu, a također i stoga što nikako ne mogu naći druga sredstva za život, moraju poći u činovnike, postati članovi jedine aristokracije koja postoji u zemlji, članovi birokratske klase. Stupivši jednom u tu klasu, oni hoćeš-nećeš postaju narodni neprijatelji. Htjelo bi im se, što je možda i vrlo vjerojatno, pogotovu u početku, da oslobode svoj narod ili, u najmanju ruku, da olakšaju njegov položaj, a moraju ga tlačiti i guliti. Dovoljno je preživjeti dvije-tri godine u takvu položaju da se čovjek na nj privikne i najzad s njim pomiri uz pomoć nekakve liberalne ili čak demokratsko, doktrinerske laži; a takvim lažima obiluje naše doba. Kad su se već jednom pomirili s gvozdenom nužnošću protiv koje su nemoćni da se bune, oni postaju okorjeli varalice, to opasniji za narod što su liberalniji i demokratski njihovi javni istupi.
Tad oni spretniji i lukaviji između njih stječu u mikroskopskoj vladi mikroskopske kneževine pretežni utjecaj pa, tek što ga steknu, počinju prodavati sebe na sve strane: kod kuće utjecajnome knezu ili kakvu reflektantu na prijestolje (čin rušenja jednoga kneza i njegovo zamjenjivanje drugim u srpskoj se kneževini naziva revolucijom); ili umjesto toga, a ponekad i istodobno prodaju se pokroviteljskim vladama velikih sila, Rusiji, Austriji, Turskoj, sada pak Njemačkoj koja je na Istoku, kao i posvuda, zauzela mjesto Francuske, a često i svih ostalih sila.
Nije teško zamisliti kako lagodno i slobodno živi narod u takvoj državi, a ipak ne valja zaboraviti da je Kneževina Srbija ustavna država gdje se svi zakoni donose u skupštini, izabranoj od naroda.
Neki se Srbi tješe mišlju da je to stanje, u samoj svojoj biti prijelazno, tek nužno zlo u današnje doba, ali da će se svakako izmijeniti čim malena kneževina, proširivši svoje granice i okupivši sve srpske, ima ih koji govore i sve jugoslavenske zemlje, obnovi u cjelokupnoj veličini Dušanovo carstvo. Tada će, kažu, nastupiti za narod dani pune slobode i prave miline.
Da, ima među Srbima ljudi koji još uvijek više nego naivno u to vjeruju!"
https://anarhisticka-biblioteka.net/library/mihail-bakunjin-drzavnost-i-anarhija
Home
