Meni je prva reakcija bila neka vrsta vrlo kratke nevjerice, a prva asocijacija mi je zapravo bila slučaj hapšenja Karadžića. To je bilo prije nepune tri godine, ali sjećam se da su već nakon sat vremena, ovim starim dijelom Sarajeva gdje ja živim, išli neki automobili i trubili, kao poslije neke fudbalske utakmice. Međutim, evo već 5, 6, sati otkad je na konferenciji za štampu to potvrđeno, malo sam prošao centrom grada i popričao sa nekim ljudima – niti ima euforije, niti ima neke pretjerane reakcije koja bi bila jako emotivno primjetna. Ti prizori jesu u svakodnevnom životu, na ulici, u kafanama, na televizorima, ali više zbog toga što sve televizije to prikazuju nego zbog nečeg drugog. Moguće je da su ljudi oguglali, da je prošlo već jako puno vremena i da će neke reakcije možda biti veće kad se prikažu snimci kako Mladić sada izgeda. Sjećamo se da je nakon Karadžićevog hapšenja prava lavina reakcije krenula kada su na svjetlo počeli da izbijaju detalji. Vidimo da ovi detalji sada nisu toliko živopisni, i vrlo je moguće da zbog manjka te živopisnosti nema takvih reakcija. Mislim da je to dobro i da će se sada malo više ticati merituma stvari, nego te neke vanjske egzotike. Kad je uhapšen Radovan Karadžić, sjećamo se da je Dragan Dabić bila frekventnija fraza od fraze Radovan Karadžić. Više se pričalo o tom lažnom identitetu nego o stvarnom Karadžiću. Sada čisto sumnjam da će to ime i prezime, Milorad Komadić, imat ikakvu vrstu prepoznatljivosti koje je steklo ime i prezime Dragan Dabić. Mislim da će se više pažnje javnosti usmeriti na Ratka Mladića kao lik i djelo, odnosno zlodjelo. Vidim neke prve izjave koje dolaze od žena koje su u vođstvu ovih udruženja majki iz Srebrenice. Primjećuje se, naravno, neka pozitivna reakcija, ali imam dojam da je neka vrsta olakšanja najopipljivija emocija. To je kao u životu – kada se dese stvari kojih se ljudi boje one ispadnu gore nego što su unaprijed zamišljane, a kad se dese stvari koje žele, one su manje lijepe i prijatne nego što je možda neko unaprijed zamišljao. Krenuće sigurno priča o tome da li je on lociran baš sada ili se sada osjetilo da je prava prilika da se to uradi. Kad je bio izručen Milošević, čak je i pokojni premijer Đinđić imao neku vrstu izjave koja je govorila da mi to ne radimo zato što želimo, već zato što su takve okolnosti. I u ovoj Tadićevoj izjavi je bilo elemenata toga. Međutim, ono što je on ipak naglasio, a to je u izjavi za CNN istakla i Nataša Kandić, jeste taj dio o osjećaju ponosa da se to desilo. Dakle, to nije predstavljeno samo kao rezultat vanjskog pritiska, nego kao nešto što je potrebno za neku vrstu katarze u Srbiji. Iako ova izjava koju si ti primjetila u nekom smislu to nivelira. Međutim, tu je mnogo zlokobnija izjava Milorada Dodika, koji je to iskoristio da automatski iznivelira situaciju i da kaže da je nakon ovog hapšenja vrjeme da odgovaraju general armije BiH Budaković i ne znam ko još. Ne ulazim uopšte u činjenicu da su za neke zločine sigurno odgovorni i pojedini oficiri armije BiH, ali u ovoj situaciji se to koristi isključivo u kontekstu nivelacije. To je, kao što kaže Danilo Kiš u onom čuvenom intervjuu – ako vi kažete mi smo klali, ali ste klali i vi, nikad neće doći do neke vrste stvarnog suočenja sa prošlošću i nečega što bi trebalo da nas odvede u budućnost i ono zbog čega bi i u istorijskom smislu sva ta suđenja i trebalo da odigraju neku pozitivnu ulogu. Opet se vraćamo na pitanje da li je na neki način prošlo suviše vremena. Primjetio sam da suđenje Karadžiću, koje prenosi BH televizija, kod ljudi ne izaziva skoro nikakav interes. Dio ljudi to ne želi da gleda jer ne želi da se sjeća. Drugi ljudi to gledaju iz neke skoro bizarne fascinacije. Ali, kod mnogih postoji ta vrsta otpora prema misiji Haškog tribunala. Mislim da je Haški tribunal napravio dragocjenu stvar. Ali možda smo na neki način svi mislili da će te posljedice biti ranije vidljive i opipljive. Dakle, imajući u vidu iskustvo nakon hapšenja Karadžića, ne vjerujem da će u nekoj kratkoročnoj ili srednjeročnoj varijanti ovo igrati neku veću ulogu.
Svetlana Lukić: Hvala ti Muhareme, ali ovo nije loš dan. Dobar je ovaj dan, ovaj četvrtak.