ZNATE LI KAKO JE BITI СРБИН U HRVATSKOJ?

Sotir wrote:Ccc, nema NC jedan dan i odmah ste pretvorili forum u leglo miloševićevske propagande.

Imamo 2 slobista na forumu, 10% od 20 učesnika, previše je to. 

Inače neće posljednja baba umrijeti u Korenici nego u istočnoj Slavoniji, resp. zapadnom Srijemu. A Srbi su već sad mitska bića s raznim natprirodnim moćima. Tako će ostati dok je ove i ovakve Hrvatske. Kad rulet istorije opet obrne krug onda ćemo vidjeti ko će ostati donji.

Quincy Endicott wrote:Zapravo su jedini pošteni prema Srbima bili iz Račanovog SDP, prihvatajući ih kao ravnopravne građane, što je nevoljno, zbog EU, nastavio i Sanader.

Mislim da se Zdravko Tomac ne bi složio sa gornjom tvrdnjom.

On verovatno ne bi ali je činjenica da je izborima 1992. godine SDP osvojio 11 mandata od kojih je 8 bilo predstavnika manjina (Srbi). Takođe, da nije bilo dobre volje u SDP, ne bi bilo ni SDSS, već bi se i dalje u Sabor delegirali tipovi poput Milana Đukića.

to je već istorija, važno je da je na kraju sve ispalo ok

Koja je glupost bila postaviti te bilborde. Mentalitet koji je pisao grafite mržnje po njima nije hrvatski, on je univerzalan. Kada se za cilj postave Srbi, uvek se nađe nekoliko Hrvata sklopa kao Filipenko da ih zagade. To se onda proširi na sve i zove se "ustaštvo".

Tačno da ih ima samo nekoliko, publicitet koji se dobije uopštava na sve i dovodi do besmislenih diskisija kao što je ovaj tred.

Da li se plašio onaj koji je pisao po njima? Nije, da ga policajac uhvati, on zna da ga ne bi ni tukao ni priveo, znao bi da ga razume zašto to radi. Kao što i Filipenka ovde razumeju zašto je takav kakav je.

Тако је Јојоги, све си у праву. Изузев да тај што је постављао билборде није знао шта ради. Наравно да је рачунао на ове “доработке”, поента је и била да се недвосмислено покаже да су Срби у Хрватској мета интензивног и толерисаног, ако не баш више и државно-спонзорисаног otheringa. Истоветни билборд који пита како је бити Албанац у Србији би исто овако прошао, јер су и митотворство и мржња коју оно производи - иста. Поента билборда је порука да живимо у друштву које допушта и штавише подстиче овакве ствари. И та порука је и нужна и ружна, и у истој мери.

Baš i nisam mogao da idem tako daleko da kažem da je državno podstaknuto. Postavljanje bilborda, svako je znao, imalo de da dovede do ovih grafita. Pa tačno da je jedan jedini to pisao idući motorom od jednog do drugog ostavilo bi utisak opštosti. Maltene ekvivalent trolu na društvenim mrežama i forumima. I šta je onaj koji ih je smislio i postavio hteo da postigne osim podstrekivanja nečega što vekovima nije rešeno.
Šta je mislio, da će neko da izbaci Hrvatsku iz EU, da će negde da je prikucaju i stave na tapet na osnovu grafita? Da će neko iz sveta da kaže, uh, nismo do sada znali, ovo nam je ukazalo ko su Hrvati.

Šta je postigao, besmilsene diskusije kao ova, oni koji su ili su naklonjeni ustaštvu da pomisle koliko su jaki i nepobedivi a Srbima da poruči da im tu nema mesta.

To je pre bilo, verovatno je još, krivično delo "uznemiravanje javnosti".

Ја мислим да се сваки нормалан човек, Хрват или не, постиди када прође поред овога. Што је ваљда и био циљ. Да би једно друштво одрасло, потребно је да прво има потребу да одрасте.

Ne znam kako će kampanja stranke srpske manjine za evropski parlament pomoći Hrvatskoj da odraste. U razmaku od pola veka ti "neodrasli" nisu propustili priliku da to gadno pokažu, akcija iz 1995. je svela broj i kvalitet preostalih "prevaspitavača" dole do skoro nivoa statističke greške kojoj moraju da se garantuju poslanička mesta u Saboru.

Ide nastavak provokacija postenog ustastva.


Pupovac na novim plakatima s hrvatskom zastavom




Pardon, nastavak muckih provokacija divnog hrvatsko-europejskog gradjanstva, kako se vec usaglasava iz Japana i Kanade.

Iznajmi manlift pa napiši grafit kao što si pisao na onim prizemnim ako možeš.

NC, да ето ово је процес одрастања Хрватске у којој се сви стиде тог усташтва.
Дај сад мало на тему о Хрватској, Колинда јучер, чиме ли су то њу јадну испровоцирали?
Где је њен процес одрастања?

Zamislio sam da ovaj topik bude i svojevrsni leksikon, da ne kazem азбучник, znamenitih Srba iz Hrvatske.

Za pocetak:

VELJKO UGRINIĆ



(Stara Gradiška, 28. 12. 1885. - Zagreb, 15. 07. 1958.)

Veljko Ugrinić, doktor stomatologije, je bio hrvatski nogometni stručnjak, atletičar, poznati zagrebački športski radnik i svestrani aktivni športaš. Bio je članom športskog društva Concordije iz Zagreba.

Nogometom se bavio od 1903. godine. Jednim je od suosnivača PNIŠK-a. Bavio se lakom atletikom. 1906. je pobijedio na prvoj priredbi koja se je održala u Zagrebu. Natjecao se u disciplini trčanje 3000 m (trčalo se od Dubrave do Zagreba) i na 100 m. Nakon što je završio Prvi svjetski rat, djeluje pri atletičarskom odjelu Concordije. 1919. je bio suosnivačem i prvim predsjednikom Lakoatletskog saveza Hrvatske i Slavonije te Jugoslavenskog lakoatletskog saveza 1921., čijim je čelnikom bio sve do 1937. godine. Od 1919. sve do 1937. bio je članom Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Kad je bio osnivan Jugoslavenski nogometni savez, na osnivačkoj sjednici bila su zastupljena nogometna središta: Beograd, Karlovac, Niš, Novi Sad, Osijek, Požega, Sisak, Skoplje, Slavonski Brod, Split, Valjevo, Varaždin i Zagreb (7 zagrebačkih klubova). Osnivačku sjednicu vodio je Hinko Würth koji je izabran za prvog predsjednika JNS-a. Prvim tajnikom Saveza postao je dr. Fran Šuklje. Priznata su nogometna pravila koja je preveo dr. Milovan Zoričić. Prof. Franjo Bučar je predviđen za predstavnika u FIFA-i, a izbornikom reprezentacije je postao Veljko Ugrinić. Vodio ju je od 1920. do 1924. godine. Reprezentaciju je vodio na Olimpijskim igrama 1920., a bio je smijenjen uoči Olimpijskih igara 1924, jer su u savezu radije odlučili smijeniti trenera nego promijeniti problematične igrače. Kao trener, tri je puta pobijedio, jednom je igrao neriješeno te šest puta izgubio. Reprezentacija je pod njegovim vođenjem napredovala. Unutar samo dvije godine uspjela je pobijediti momčadi od kojih je prije dvije godine (teško) izgubila (Čehoslovačka 1920. 0:7 i 1921. 1:6, 1922. 4:3, Poljska, Rumunjska). Predsjedao je Jugoslavenskim nogometnim savezom od 1923. do 1924., naslijedivši Miroslava Petanjka. Ugrinića je na mjestu predsjednika JNS naslijedio Hinko Würth. Bio je godine bio jednim od suosnivača Balkanskih atletskih igara. 1934. je bio organizirao 5. Balkanske atletske igre u Zagrebu. Četiri godine je godine predsjedao Interbalkanskim komitetom. 15. travnja 1936. je u Zagrebu održana utemeljiteljska skupština jugoslavenskog hokejskog (hockey) saveza. Na toj je sjednici za predsjednika saveza izabran Veljko Ugrinić. Dok je trajao travanjski rat 1941. nekoliko su ga puta uhitili i zatvorili. Zadnji put se je natjecao u atletici 1947. za Omladinsko studentsko fiskulturno društvo Mladost. Osim toga, poslije rata organizirao je u Hrvatskoj streljačka natjecanja. Obnašao je razne visoke športske dužnosti, pa je potpredsjedao Fiskulturnim savezom Hrvatske, bio odbornikom Komiteta za fiskulturu Hrvatske, predsjedao je Atletskim savezom Hrvatske te je bio član inim športskim i društvenim organizacijama na razini grada Zagreba, Hrvatske te Jugoslavije.

Leopoldina

Agram ist ein Schmelztiegel.

IVICA PROKIĆ TOPLICA



(04. 08. 1950. - 23. 04. 1995)

Ivica Prokic was born on August 4, 1950 in a village in southern Serbia, an area noted for its spiritual environment. It is reported that he experienced bodily pain, visions and out-of-body experiences during his childhood. When he was only seven years old he fell and passed out while playing in the water with other children. He later described this moment as one in which “he felt like a piece of the sun did enter his body,” and this moment is understood to be “the determining moment at which his outstanding abilities have been activated”. Prokic moved from Serbia to Zagreb, Croatia, in 1971 and worked for a time selling fish. He is reported to have had a variety of visions during this time and to have engaged in astral travel. His powers continued to increase, and by 1989 he could see both past and future clearly; in November of that year he foresaw a local mining accident. His healing powers emanated from an event in 1989 when he was bathing: “Ivica saw a man falling from a cross. The cross hit Ivica on the forehead and left a permanent physical scar and blood flowing from his hands. Since that time, he had a special ability to heal and could touch someone and make him or her feel better”. Because he regarded this healing power as a gift, he followed the Croatian tradition of not accepting payment for his services. Prokic reports that he experienced a prophetic vision in which he “was shown the symbol of the thirteen-ray Golden Sun symbol in a prophetic vision, and told that it would be a direct means for the gift of Source, through the Sun, to reach the people. The symbol was to become a physical manifestation in our material reality, a completion of the circle of life expressing both the spiritual and material elements for the body”. Prokic adopted the thirteen-ray sun as his symbol. Now Ivica found the certainty he needed to begin sharing his work to lovingly help people in their lives. Working techniques evolved, and Ivica would come to have short conversations with his visitors, offering advice for their lives, and for the lives of loved ones brought in photographs by visitors. Ivica also began writing short books and gave one to each person. These books offered to help people better understand themselves and life, and many people felt a special loving aid assisting them as they read, and afterwards. Prokić died in 1995, while on holiday. Ivica and his protégé Braco were alone on a beach in South Africa, when Braco says a "rogue wave" swept Prokić away after he had first taken off all of the gold jewelry he traditionally wore along with his socks and wallet.

Ivica (Toplica) Prokić, pribjegao je iz južne Srbije u Hrvatsku, gonjen puščanim hicima zbog misterioznog samoubojstva njegove prve supruge. Svoje „proročko“ predodređenje Prokić pripisuje iznenadnoj „velikoj boli na skočnom zglobu lijeve noge“ prilikom koje se u isti čas onesvijestio i ostao nepomičan. „Nakon kratkog vremena, kada sam došao k svijesti, na tom sam mjestu vidio opekotinu i osjetio nekakvo strujanje po tijelu. To je bio početak.“ Kasnije je (po kojim kriterijima?!) „ustanovio da je komadićak Sunca ušao izravno u mene i od tada posjedujem tu moć“. Prokić je na sebi nosio više od kilogram zlata jer mu je „…siječnja 1970. godine rečeno, kad budem imao kilogram zlata, bit ću izravni vodič sa Suncem“. Iz navedenih razloga Sunce će ostati raspoznajni znak ovog pokreta. Okvir Prokićevog naučavanja predstavlja milenaristička prijetnja Božjom “čistkom” koja da je započela 1992. godine, i to različitim prirodnim katastrofama koje će ugroziti cijelo čovječanstvo. Samo oni koji se sklone pod jednu od tri “križne gore” (Jastrebac planinu u Srbiji, Avalu kod Beograda i Medvednicu kod Zagreba) bit će spašeni. U svojih trinaest literarno analfabetskih (izdiktiranih) knjiga, proglašenih „objavom“ i „ljekovitima“, Prokić sebe predstavlja prvim zagrebačkim „prorokom“ s kojim započinje, ni manje ni više nego, „novo vrijeme i nova civilizacija“ kojoj je on začetnik, štoviše, otkupitelj sebe i čovječanstva, te da je i Nostradamus (1503.-1566.) prorekao njegov dolazak kao čovjeka „koji bude vodio jednu od narednih civilizacija“, radi čega je on „više od čovjeka“ i „zadnja stanica“ čovječanstva. Vizije je primao spiritističkom tehnikom u ambijentu New agea poznatom kao „kanaliziranje“ pri čemu je on bio samo „medij“ ili „kanal“ „duhova vodiča“ koji su kroz njegova usta govorili a da ni on sam u potpunosti nije razumijevao značenje svojih vizija u kojima se isprepliču kršćanski (Isus Krst i sotona), istočnjački (čakre, karma, reinkarnacija) i mitološki (Atlantida) elementi. Najavljivao je, poput Nostradamusa i Sai Babe, da će u budućnosti četvrtak zamijeniti kršćansku nedjelju. To je okvir Prokićevih „objava“. Buketima cvijeća i dobrovoljnim prilozima poklonici su mu odavali poštovanje i osiguravali sredstva za život. Navodno je u samo tri prve godine Prokićevog djelovanja preko milijun obožavatelja procirkuliralo njegovom „ordinacijom“ u potrazi za iscjeljenjem i spasenjem. Prokićevoj egomaniji nenadano je došao kraj kada se 1995. utopio u Južnoafričkoj Republici na plaži Santa Lucia. Obdukcija je pokazala da se utopio, no sljedbenici i dalje vjeruju da ga je val odnio prema Suncu, nakon čega je Ivica postao dio kozmičke energije a njegovu misiju nastavio vjerni dotadašnji učenik – Braco.’

Odabrana bibliografija:

Врхунски!
Нисам знао да је Ивица био Брацов гуру.
Браци иначе боље стоји дуга коса.

Ovo je ludilo od price. Pod 1- srbin iz hrvatske koji gine 1995. 

Na letovanju. 

U Juznoj Africi.


Pa onda sve ostalo. Pojma nisam imao za njega

Mene je baba vodila kod njega kada sam bio mali.

jbg

nego, da li se samo meni čini ili je Pervan bio inspirisan Ivicom?

Evo i jedan video:

KinderLad wrote:Ovo je ludilo od price. Pod 1- srbin iz hrvatske koji gine 1995. 

Na letovanju. 

U Juznoj Africi.


Pa onda sve ostalo. Pojma nisam imao za njega

Srbin iz Srbije, emigrirao u Hrvatsku

Kvisni, kad god nađeš vremena za ovo, nastavi.

Quincy Endicott wrote:Mene je baba vodila kod njega kada sam bio mali.

...znao sam svoj pravac.
Oni bili katolici, a ja prokoslavac!

Na babu nije delovalo (RIP), na mene izgleda jeste. Nastaviću, naravno.