ZNATE LI KAKO JE BITI СРБИН U HRVATSKOJ?

Види, имаш колегу који је радио мало занимљивију тему
https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/doktor-za-magiju-proucavao-sam-kult-brace-sa-srebrnjaka-i-mnoge-druge-koji-danas-cvjetaju-u-hrvatskoj-magija-nije-na-uzmaku-ima-je-na-svakom-koraku/7020930/

Sotir wrote:NC, да ето ово је процес одрастања Хрватске у којој се сви стиде тог усташтва.
Дај сад мало на тему о Хрватској, Колинда јучер, чиме ли су то њу јадну испровоцирали?
Где је њен процес одрастања?

Дабоме да ништа слично нисам рекао, но ти ваљда мислиш да си духовит? Ни Србија ни Хрватска (колико имам увида, а интереса имам далеко мање) не одрастају у овом смислу, и баш напротив. То што Хрвати на власти имају Колинду а Срби Вучића је свакако део доказног материјала, а свакодневно се нађе још толико тога. Ови плакати су одличан индикатор, а то им је била и намена. Дакле, нисам рекао да Хрватска “одраста”, а Колинду нисам ни поменуо. Рекао сам да можда стид може да буде почетак потребе да се једно друштво промени. Што јесте беспримерни оптимизам, но дозволи ми да понекад, ретко, будем и мало позитиван.

Деведеспете се запричамо са неком клинком из ЗГ, каже мати јој је из Србије, ал' нису имали никаквих проблема. После кад су се размењивале адресе испадне да се презива Павелић.

to mi je odnekud poznato

da nije možda ona pavelićeva mast?

Boris Dežulović: Jaja u kukuruzu

¯\_(ツ)_/¯

SREĆKO BIJELIĆ

(Bribir kraj Skradina, 18. XII. 1930 – Zagreb, 22. IX. 2004)




Hrvatski političar. Završio Pravni fakultet u Zagrebu (1962). Bio predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske (1957–62), direktor poduzeća »Janko Gredelj« (1962–66) te član Izvršnoga komiteta CK SKJ (1966–69). Od 1969. bio predsjednik Gradskoga komiteta SKH Zagreba i član Predsjedništva SKJ. Nakon Karađorđeva 1971. uklonjen s položaja i isključen iz političkog života. God. 1990. bio član Koalicije narodnog sporazuma. Jedan je od osnivača i član Predsjedništva HNS-a. Saborski zastupnik 1992–2000.

...

Tuđman je progovorio i o Srbima u Hrvatskoj, o kojima je itekako trebao voditi računa svatko tko je radio na rekonfiguraciji Jugoslavije i hrvatskog položaja u njoj. Bijelić je bio jedini Srbin u grupi najistaknutijih hrvatskih reformnih komunista. “Srećko Bijelić je ocijenjen kao čovjek koji bi mogao biti od povjerenja, ali zbog alkohola s njim treba biti oprezan i svakako održavati kontakte. Pomoću Bijelića treba raditi na tome da se iz unitarističkih i velikosrpskih pandža izvuku svi Srbi u Hrvatskoj. Zatim treba ići s njima na sporazum i po mogućnosti im dokazati da nisu Hrvati njihovi neprijatelji, već da su to s jedne strane Beograd i s druge strane unitaristi iz same Hrvatske. U tom smislu treba raditi i na hrvatskoj strani, pobijati prave primitivce, stvarne šoviniste, klerikalne zalupance i slično, koji svojim akcijama i djelovanje odbijaju Srbe iz Hrvatske i tjeraju u naručje i unitarista i velikosrba”.

...

Čini se, nažalost, na temelju nekih drugih izvora, da se Bijelić, najvjerojatnije nakon razočaranja i prisilnog povlačenja iz politike, odao alkoholu. Ono što treba naglasiti jest da je Tuđman i prije iskustva široke represije u Hrvatskoj nakon onemogućavanja daljnjeg razvoja reformnog pokreta slično razmiš­ljao o Srbima u Hrvatskoj i, što je također od velike važnosti, to je miš­ljenje s njime dijelio vrh Matice hrvatske. U izvještaju koji je u rujnu 1971. sastavljen na temelju Forumova sudjelovanja u razgovoru s vodećim članovima Matice, zabilježeno je kako su Miroslav Brandt, Grgo Gamulin i Franjo Tuđman govorili o potrebi da Matica disciplinira Crkvu, u prvom redu mlade katolike koji u općesrpski front guraju “srpske progresivce” velikosrbima i unitaristima. Nadalje, matičari su smatrali kako Partija više ne može biti posrednik Hrvata i Srba u Hrvatskoj: “Više-manje već smatraju da je već izgubljeno određeno vrijeme i da je sada moment deklarativnog pružanja ruke hrvatskim Srbima bez posredstva partije izbjegavajući i izigravajući Beograd”.

RADOMIR VUKČEVIĆ

(Knin, 15. 09. 1941. - Split, 28. 11. 2014.)




Umra je Vučko. Nakon teške bolesti, u 74. godini, otišao je još jedan legendarni nogometaš Hajduka.

Radomir Vukčević Vučko bio je legendarni vratar Hajduka šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je i jugoslavenski nogometni reprezentativac. Rođen je u Kninu 15. rujna 1941. godine, a za Hajduk je imao 402 nastupa. Osim Hajdukova dresa, koji je nosio od 1963. do 1973. godine, dakle punih 10 godina, čuvao je i vrata Dinare iz Knina od 1957. do 1963., te Ajaccia od 1973. do 1975. godine. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1970./71., kao i kup u sezoni 1966./67. i 1972. godine.

Devet je puta kao nogometaš Hajduka, od 1967. do 1971. godine, nastupio za reprezentaciju Jugoslavije. U dresu reprezentacije Vukčević je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Nizozemske u Rotterdamu 1. studenog 1967. (2:1), a od reprezentativnog dresa oprostio se u Sarajevu 22. rujna 1971. godine u prijateljskoj utakmici protiv Meksika (4:0).

Sudionik je Europskog prvenstva 1968. godine u Italiji, gdje je bio dio reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila srebrnu medalju. Treba reći da je dvije godine prije, 1966., Vukčević u dresu mlade reprezentacije Jugoslavije osvojio brončanu medalju na prvenstvu Europe koje se održavalo u našoj zemlji.

Nogometni uzor bio mu je Vladimir Beara kojemu, po Vučkovim riječima, nikada nitko u Europi i na svijetu nije bio ravan.

Bio je dječak kad je na jednom školskom natjecanju u Kninu stao na rukometnu "branku". Međutim, draž nogometa odvlači ga iz rukometa u nogometne vode i Radomir sa 16 godina postaje vratar seniorske momčadi Dinare iz Knina. Bio je te 1957. godine uvjerljivo najmlađi igrač u Dalmatinskoj zoni, gdje se natjecala tada kninska Dinara. Sam je govorio da se do dolaska u Hajduk kalio u Dalmatinskoj zoni, učio vratarski zanat. Bilo je ponuda s raznih strana, ali on nije mogao u Kninu ostaviti samu majku, koja mu je bila i otac i mati jer mu je otac umro 1941. u logoru u Njemačkoj, pa ga nije ni upamtio.

Pravi konkretni poziv Hajduka stigao je 1959. godine. U Knin je tada došao član uprave "bijelih" Berislav Mudnić, koji je privolio njegovu majku i Radomira nagovorio da pođe put Splita. Pod Marjanom Radomira muči nostalgija te se nakon dva mjeseca vraća kući. Opet su ga zvali iz NK Šibenik, OFK Beograd, ali on je ostao u Dinari.

Godine 1961. organizirana je na Starom placu utakmica između dvije reprezentacije Dalmatinske zone kao predigra utakmici Hajduk - Partizan pred, za to doba, rekordnih 20.000 gledatelja. Vukčević je činio čuda na golu, pobrao brojne aplauze. Ponovno je Berislav Mudnić došao po njega i taj put Radomir ostaje u Splitu.

Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1963. godine. Bile su to krizne Hajdukove godine. Nezaboravne 1967. godine Hajduk prvi put osvaja kup pobjedom nad Sarajevom u Splitu s 2:1. Nakon toga, godinu po godinu, stiže i 1971., kada Hajduk s Vukčevićem na golu konačno nakon 16 godina osvaja državno prvenstvo u nogometu.

Potom je Vučko još dvije godine u Splitu, pa odlazi u Ajaccio na Korzici. Prethodno ga je zvao i slavni Ajax.
Radomir Vukčević posebno je bio ponosan što je branio gol državne reprezentacije 18. srpnja 1971. godine na brazilskoj Marakani pred 200.000 ljudi na oproštaju slavnog Pelea. Tada su Brazil i Jugoslavija igrali 2:2, a Jurica Jerković postigao je zgoditak za pamćenje.

Vukčević je pripadao jednoj generaciji Hajduka koja je u nogometnom smislu prošla Scile i Haribde, gotovo potonuvši u Drugu ligu, da bi se nakon nekoliko godina vinula do osvajanja kupa, a potom i do državnog prvenstva. Bila je to "bijela" uvertira u godine koje će slijediti i u kojima će Hajduk harati jugoslavenskim nogometom gotovo cijelo osmo desetljeće. Međutim, Vukčević je uvijek isticao momčad i feštu iz 1971. koja se, kako je govorio, više nikada neće ponoviti.

Radomir Vukčević bio je i trener vratara u školi nogometa RNK Split.

Vratimo se na aktuelne teme...

VOJISLAV KECMAN, Ph.D., M. Sc., Dipl.-Ing.

Vojislav Kecman is tenured Professor with the Computer Science Department at the Virginia Commonwealth University (VCU) in Richmond, VA, USA, where he directs the Learning Algorithms and Applications Laboratory (LAAL). Vojo's Address, Phone & Fax, WebSites & Email are at the bottom of the page.
Note that "Vojo" is pronounced "Voyo" . (And, YES, j, as far as the pronunciation is concerned, is the trickiest letter in the alphabet. There are at least four (4) entirely different pronunciations of j in European languages. In Spanish, it is pronunciated as h like in hot just a little 'raspier', in French as zh , in English as dzei , in Slavic languages and in German as y such as in yes , while Italian even almost doesn't use it (!?!) ).

Dr. Kecman was the Fulbright Professor at MIT, Cambridge, MA, USA; DFG Professor at TH Darmstadt; DAAD Konrad Zuse Professor at FH Heilbronn, FHTW Berlin and SWFH Soest; Research Fellow at Drexel University, Philadelphia, PA and at Stuttgart University, as well as the associate professor at both The University of Auckland and Zagreb University.

Vojo authored several books (click the button Publications to see all of them) in the areas of machine learning (data mining) and in the fields of mathematical modeling and simulation of system dynamics. Notably, ‘Learning and Soft Computing - Support Vector Machines, Neural Networks, and Fuzzy Logic Models’ published by The MIT Press, Cambridge, MA, (see, www.support-vector.ws), ‘Kernel Based Algorithms for Mining Huge Data Sets, Supervised, Semi-supervised, and Unsupervised Learning’, published by Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg, (see www.learning-from-data.com) and a book on systems dynamic modeling ‘State Space Models of Lumped and Distributed Systems’, published by Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg. The first one is a recommended university textbook at about 60 universities all around the world. Recently, he also co-authored a book on Optimal Control Systems which is published by CRC Press, Taylor & Francis Group, in 2009, and a book on Local Machine Learning Models titled ‘ Machine Learning by Adaptive Local Hyperplane Algorithm: Theory and Applications ’, published by VDM-Verlag, Saarbruecken, Germany, in 2010.

Prof. Kecman’s current research interests include: machine learning from experimental data (knowledge discovery, data mining) by support vector machines and neural networks, as well as modeling human knowledge by fuzzy logic systems. Theory, practice, philosophy and versatility of these soft computing tools is used in broad fields of different (nonlinear) regression and pattern recognition (classification, decision making) tasks in – e-commerce, bioinformatics, vision systems, computer graphics, data and signal processing, numerical mathematics, credit assignment problems, (financial) time series analysis, image compression, expert and decision systems and computer intelligence. Vojo’s other longlasting commitment was/is fighting AIDS (SIDA) disease by HIV infection modeling, which is a part of his modeling of biological systems devotion for many years.

Upon the invitations he delivered seminars in the fields of his research at - Harvard University and Massachusetts Institute of Technology, Cambridge, MA; Moscow Engineering Physics Institute, MEPhI, Moscow, RU; University of California Santa Barbara; Rutgers University, Piscataway, NJ; Humboldt Universität, Informatik, GMD First, Adlershof, Berlin, TU Bremen, TU Dresden, TH Darmstadt, TU Clausthal and RWTH Aachen, Germany; Research Institute for Knowledge Systems in Maastricht; Melbourne University; The University of Waikato, Hamilton; Singapore National University; The University of Graz; The University of Novi Sad; The University of Banja Luka and many others.

BIBLIOGRAPHY

AKADEMIK PROF. DR. MARKO ŠARIĆ

(Knin, 22. VI. 1924)

Marko Šarić rođen je 1924. godine u Kninu. Srednju školu završio je u Splitu, a studij medicine upisao 1945. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1951. godine. Nakon završenog studija medicine i obveznog liječničkog staža radio je kraće vrijeme u praksi kao liječnik opće medicine. U školskoj godini 1953/1954 završio je tečaj javnog zdravstva u Školi narodnog zdravlja, a u razdoblju od 1954. do 1957. godine specijalizirao je medicinu rada. U okviru te specijalizacije boravio je kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije devet mjeseci u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Norveškoj. Specijalistički ispit položio je 1957. godine. Iste godine počeo je raditi u Institutu za higijenu rada u Zagrebu (sada Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada). Godine 1959. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Prilog metodici sistemskih zdravstvenih pregleda u industriji i stekao zvanje doktora medicinskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1962. habilitirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu za predmet medicina rada, a 1966. godine izabran je za izvanrednog profesora toga predmeta na istom fakultetu. Godine 1981. izabran je za redovitog profesora (medicina rada i zdravstvena ekologija). Od 1962.-63. godine boravio je kao stipendist Nacionalnih instituta za zdravlje SAD (NIH) jednu godinu na Sveučilištu u Berkely-u i Stanfordskom sveučilištu u Palo Alto-u (SAD) (postdoktorska stipendija). U Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu počeo je kao asistent, a od 1959. do 1964. godine obavljao je dužnost pomoćnika direktora. Direktorom Instituta bio je od 1964. godine nadalje. Godine 1960. izabran je za znanstvenog suradnika , 1964. godine za višeg znanstvenog suradnika, a 1969. godine za znanstvenog savjetnika. Bio je voditelj Laboratorija za epidemiologiju kroničnih bolesti. Umirovljen je pod konac listopada 1991. godine, ali radi i dalje kao vanjski suradnik Instituta. Bio je predsjednik Savjeta za zdravlje Skupštine grada Zagreba i predsjednik Socijalno-zdravstvenoga vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Od 1981. bio je redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, godine 1983. izabran je za izvanrednog člana JAZU a od 1991. redoviti je član HAZU. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba, Državne nagrade za životno djelo (1999) i dr.

Marko Šarić je bio dugogodišnji predsjednik Sekcije za medicinu rada ZLH (1968-1991), predsjednik Udruženja za medicinu rada Jugoslavije, član Stalne komisije (Međunarodnog udruženja) za medicinu rada i član njenog Izvršnog odbora u razdoblju 1978-1984, član Znanstvenog komiteta za epidemiologiju, te Znanstvenog komiteta za plućne bolesti istog udruženja, bio je član Američkog društva za medicinu rada, Američkog udruženja za unapređenje znanosti, Međunarodnog udruženja za analizu izloženosti.

Kaje istina da je Rade Šerbedžija Srbin? Je, ali je i dobar glumac! Htjedoh zapitati je li istina da je i Pero Nadoveza binSr, pa začuh unutarnji gas, je, ali je i dobar nogometaš!

I mene ce jednom Quincy da okaci na ovoj temi.
Tek tada ce te shvatiti sa kime se zborovali.
To da znas Lujo.

Inace, najznacajni Srbin iz Vojne krajine za Srbiju je naravno,



Da je bilo boze pravde dobio bi Nobela.
Ali je beogradskom Visokom ucilistu dao nemerljivi doprinos.

Taki smo mi Srbi iz Vojne krajine volimo brojeve.

Naravno, meni bliski srcu pronalazac,

Mnogo si sitnicav Vilijame, jurim, imam mnogo sto reci.

Imamo i dara za muziku, sto se moze videti iznad,

Lijepa nasa domovino...



Ali mene je lepse ovo,



Da li se ovo moze mixovati sa "Ljepom nasom"?

Zuper wrote:Mnogo si sitnicav Vilijame, jurim, imam mnogo sto reci.

Imamo i dara za muziku, sto se moze videti iznad,

Lijepa nasa domovino...

Taj je iz okoline Loznice 

Super je ovaj miks sa Karadzicem i Mladicem, recimo da mi je zlo od njega. Kakvi god da su bili ovi od pre 100 godina, ne postoji nacin da su ovi dostojni da se nadju u susednom spotu na YT, a kamoli u istom.

Taj je rodjen mnogo zapadnije a sahranjen je u NS.

Pa i oni su nekakva vojska koja je isla u rat.
Sada, kako i kakav je drugo pitanije.

Evo jos jednog muzikanta koji je rodjen u Agramu,

Zuper wrote:I mene ce jednom Quincy da okaci na ovoj temi.
Tek tada ce te shvatiti sa kime se zborovali.
To da znas Lujo.

evo, ja cu

Slovenac

nisam (nisan jp. prim prev) od tebe očekivao ovakav seksizam