Park prekoputa sarajevske Vijećnice, koji je već nekoliko mjeseci šatorsko naselje u kojem su se smjestili migranti s Istoka, polako postaje opasnost, ne samo za njih nego i za susjedstvo i cijeli grad.
Mutni poslovi
Jučer oko 16 sati u parku prilično potresna scena. Šest-sedam migranata okružilo je jednog stranca, prethodno su mu uzeli novčanik, viču na njega, ne dopuštaju mu da se udalji. Šokirani stranac pokušava se oteti iz rulje, oni idu iza njega, traže još novca, govore mu da je „bad men“ (loš čovjek), prate ga nekih pola kilometra.
U pomoć mu je pritekao naš fotoreporter, stranac je bio toliko šokiran, pokušao se braniti kišobranom, prelazio je ulicu... Na tramvajskoj stanici Baščaršija iz trgovki je izletjelo nekoliko momaka i rastjeralo migrante.
- Ovo se više ne može trpjeti. Dešava se stalno – govori Edin Osivčić, kojem očito ovo nije prvi put da migrante dovodi u red.
U parku zatječemo stotinjak migranata, uglavnom mlađih muškaraca, iz Libije, Tunisa, Egipta, Maroka, iz Pakistana, kažu nam da stiže još jedna veća grupa. Tu je i jedna porodica iz Alžira. Parkom trče djeca, uglavnom trogodišnjaci ili nešto stariji.
Kada volonterku Denisu, koja je navodno došla iz Njemačke i voli medijima pričati da od jutra do mraka pravi sendviče, pitamo zašto nije zaštitila stranca koji je bio napadnut, vrlo drsko nam kaže:
- Pa šta im ja tu mogu!
Drugi volonter pokušava nas prekinuti u razgovoru s jednim od Sarajlija, koji živi u zgradi koja graniči s parkom.
- Ovdje nema nikakve organizacije, puno je bolesnih, puno je ovdje mutnih poslova, više nismo sigurni. Tuče se stalno dešavaju, ovdje se ništa ne zna. Vjerujte, dolaze ovdje kojekakvi volonteri, razni nazovidoktori, daju im lijekove, sve i svašta. Ima ranjenih, sve je toliko prljavo, prijeti epidemija i njima i nama – kaže.
Dok razgovaramo, neke su Sarajlije donijele hranu. Nastaje zbrka, guranje, sve je na rubu incidenta. Redaju se i otimaju kese i cekere.
Kiša je park pretvorila u blato, bosa djeca hodaju po ostacima cvjetnjaka, iz šatora se svako malo pojavi neko dijete koje na bosanskom kaže: Molim, marku.
Asaf iz Sirije pita nas šta radimo, zašto ne pomognemo. Pokazujemo na ćošak parka, nekoliko metara od šatora u kojem spava hrpe su smeća, kartonske kutije od hrane, ostaci salate... pitamo plaše li se bolesti, zašto to neko ne očisti. Pitamo i ko je bacio komade nakvašenog hljeba po cvjetnjaku...
- Ja bih očistio, ali drugi neće. Meni trebaju samo te cipele za ljeto. Broj 42 – odgovara.
Ima i droge
Prilazi nam i jedna komšinica, kaže da je mnogo problema u kampu, nikoga od nadležnih da riješi ovaj problem. Žao joj je, priznaje, izbjeglica, ali ne razumije zašto su toliko glasni, čemu stalne svađe, zašto joj pod prozore bacaju smeće, hranu koju nisu pojeli.
- Donose Sarajlije svakog časa ponešto, nije da ih ne pazimo. Ali, nemojte me shvatiti pogrešno, čini se da nisu ni gladni ni žedni. Iskrena da budem, pomalo se plašim. Jednostavno, svašta se dešava u ovom parku. Kažu mi ovi mlađi da ima i droge. Pogledajte onu grupu na klupi, oni su najgori - upozorava nas.
Na klupi sjedi jedna grupica, oni se čine kao najglasniji, ali u jednom momentu počinje ponovo problem. Tuča, sijevaju pesnice.... Jedan od volontera, koji s Denisom radi, sjedi mirno na zidiću i pita nas zašto ne sprečavamo tuču.
Policija povremeno patrolira
U Operativnom centru MUP-a Kantona Sarajevo ne dobivamo previše odgovora.
- Država nema mogućnosti da zbrine te ljude – kaže nam dežurni operativni i dodaje da patrole povremeno prođu pored parka, ali nisu bilježile ništa ozbiljno.
On ističe da je situacija u parku „pod kontrolom“.
- Meni je žao tog svijeta. I mi smo bili izbjeglice – kaže nam dežurni.
Kada ga pitamo znaju li za tuče i krađe koje se dešavaju, ponovo nam odgovara da čine sve što je u njihovoj nadležnosti.
Home
by Nino Quincampoix Thu Dec 28, 2017 1:38 am
plachkica
