- Posts : 9545
Join date : 2020-06-19
by fikret selimbašić Sun Apr 21, 2024 6:31 pm
Vrte mi se „Led cepelin“ i komparacije. Zovem Uroša Đurića jer sam zaboravio kako se zvalo selo u kome je „Led cepelin“ spremao sedamdesetih materijal za svoje albume. "Bron-Yr-Aur u Velsu", odgovara Uroš. I Bijelo dugme je imalo svoje selo gdje je spremalo albume. Selo Borike. To nije bilo kopiranje „Cepelina“. To je jasan koncept koji spominje Nele Karajlić, a o tome priča i Uroš u nastavku.
„Bijelo dugme“ bilo je grupa s jasno profilisanim konceptom, što ne treba da čudi. To je doba uspona konceptualizma na jugoslavenskoj i svjetskoj umjetničkoj sceni, Braco Dimitrijević koji je svega par godina stariji već je imao zapaženih međunarodnih nastupa, studirao na londonskom Sent Martensu. To je sve povezano. Grupu je predvodio gitarista, kompozitor i poeta koji je u trenutku proboja apsolvent na filozofiji na Sarajevskom univerzitetu. Ljepuškast momak koji od svoje petnaeste godine svira po lokalnim kafanama, bircuzima i striptiz barovima izložen svim mogućim iskustvima i uticajima.
_____
Međuopštinski pustolov.
Kijevljani, Kijevljani, paganski skupe. Da niste Mihajlika izdali, nikad Tatari Kijev ne bi zauzeli.
A onda, kad mjehne Raspotočje, onda je jebeno.