IT Razno

Pržun wrote:


Ma koje crne velike plate. Oni mogu samo da sanjaju prihode nekog advokata, arhitekte ili dobrog racunovodje. I uopste bilo kog "drustvenjaka" koji ume da pliva u mutnom. Jedino sto ih je usrala ta mogucnost da mogu da rade preko interneta, pa onda rade za upola manje plate od ljudi na Zapadu, sto je za ove uslove i dalje velika para. To ce ici super sve dok se ne namnoze, i dok im se ne pojavi konkurencija u npr. Vijetnamu, koja ce to da radi za jos manje pare.

ontheotherhand wrote:

Može primeri nekih društvenjaka i plivanja u mutnom? Filolog koji radi u marketingu/advertajzingu kao PR/copywriter, kolko kinte zarađuje mesečno?

The scenario is about an employee at 'Minecorp' emailing confidential information to an investigative journalist at 'MineWatch'. You are a police data analyst who is told to identify and arrest the employee. "May I remind you the mines in Australia are all critical infrastructure, and those leaked docs cannot get into the wrong hands," your boss tells you.

Online retailers in America will soon be required by law to disclose to state governments what purchases their customers – meaning, you – have made.
That extraordinary situation is the result of a long-running legal case that the US Supreme Court this week refused to hear. This means a decision by the Tenth Circuit [PDF] requiring out-of-state retailers to report to the Colorado state government the details of all purchases – including what that purchase was and who bought it – stands.

Just a year ago, Uber reigned as the tech industry’s awe-inspiring, all-powerful Wizard of Oz. But lately, the curtain is being pulled back to reveal a guy who’s more like an angry drunk frantically yanking levers while taking roundhouse swings at the Tin Man and propositioning Dorothy.  

Rotten Culture, Bad Press
 
At the heart of Uber’s trouble is its culture, which seems to have been born from a one-night stand between John Belushi’s crude Bluto in Animal House and Ayn Rand’s hypercompetitive Hank Rearden. That culture got put on public display in February, when former engineering employee Susan Fowler published a blog calling out Uber’s rotten treatment of women and its general dysfunction. The place is so cutthroat, she wrote, “it seemed like every manager was fighting their peers or attempting to undermine their direct supervisor so that they could have their direct supervisor’s job.”

Two hours ago, The New York Times broke the biggest story about Uber yet. Since 2013, Uber has used a sophisticated tool to undermine local law enforcement at every turn.
 
The program is called Greyball and it works like this:

[list="padding-right: 0px; padding-left: 0px; list-style-position: initial; list-style-image: initial; margin: 12px 0px 12px 40px !important;"]
[*]In cities where Uber is illegal — of which there are still many — Greyball can identify undercover police who are trying hail Uber drivers, bust their drivers, and impound their vehicles.
 
[*]When these police open up the Uber app and try to hail a ride, they see phantom Uber cars driving around the city, but they’re never actually able to get a ride.
 
[*]Since the cars that show up in the app aren’t real, and the police can’t get a driver to pick them up, they can’t bust anyone.
[/list]

Ova dvostruka tendencija intenzivne socijalizacije i intenzivne privatizacije, međutim, ne iznenađuje one koji su pratili ubrzani razvoj infosfere i nove ekonomije protekla dva desetljeća. Još prije petnaestak godina, sagledavajući nove oblike suradničke proizvodnje i potrošnje na internetu, američki pravni teoretičar Yochai Benkler postulirao je da ti novi oblici temeljeni na lakoj dostupnosti informacija smanjuju transakcijske troškove nalaženja i ugovaranja. U tradicionalnim organizacijskim oblicima proizvodnje i potrošnje transakcijski troškovi bili bi visoki zbog neadekvatnosti informacija o tome tko što nudi i je li ponuđač pouzdan izvršitelj ili ne. Benkler je tada vjerovao da je to adekvatno objašnjenje zašto nastaju i uspijevaju projekti suradničke proizvodnje bez privatnog vlasništva poput Wikipedije ili slobodnog softvera, a koji kao organizacijski model proizvodnje ne odgovaraju ni modelu tržišta niti modelu tvrtke. Međutim, već u drugoj polovici dvijehiljaditih postalo mu je jasno da smanjenje transakcijskih troškova postaje novim poslovnim modelom koji povezuje horizontalna tržišta i hijerarhijske tvrtke u nove forme prisvajanja i komodifikacije.

...

Nošeni tim faktorima, novi tržišni izazivači brzo prodiru i uzdižu se do moćnih, obilato financiranih igrača koji ugrožavaju tržišne pozicije i preživljavanje starih agencija za zapošljavanje, hotela, taksi službi ili autobusnih operatera. Međutim, bez moći da masovno povezuju nove aktere na tržištu i da preoblikuju tržišta u cilju stvaranja ekonomije razmjera i monopola oni ne bi privlačili toliku pažnju investitora. Posljedica tog procesa restrukturiranja je da njihovo poslovanje ima niz negativnih učinaka i rizika po dugoročnu održivost pojedinih društveno reguliranih usluga, prava radnika, socijalna prava i porezne prihode. Stoga dolazak ovih servisa često prati ne samo sukob s postojećim konkurentima i radnicima koji se boje za svoja radna mjesta, već i lokalnim i državnim regulatorima koji pokušavaju održati uspostavljene mehanizme kao što su koncesije u lokalnom i međugradskom prijevozu, pravila o kratkoročnom najmu ili zakonske zaštite rada.

...

Međutim, unatoč polulegalnom i neodrživom poslovnom modelu Ubera, potražnja za povremenim i neizvjesnim poslovima kakve nude ove posredničke platforme neće nestati. Ovi netipični oblici rada, koji se u različitim inačicama naziva i engleskim neologizmima crowdwork, on-demand work, gig economy, prema analizama koje je nedavno provela britanska stručnjakinja Ursula Huws, predstavljaju strukturnu karakteristiku nove konfiguracije globalnog tržišta rada. Naime, nakon neoliberalnog preustrojavanja tržišta rada 1970-ih koje je veliki dio industrijskog radništva istisnulo u niskokvalificirani tercijarni sektor ili trajnu nezaposlenost, globalizacije 1990-ih koja je donijela uvjete zaoštrene konkurencije među nacionalnim tržištima rada i fleksibilizaciju radnih odnosa, velikim otpuštanjima uslijed krize 2008. godine nastala je nova armija nezaposlenih u različitim segmentima tržišta rada. Budući da oporavak profita nakon krize nije pratio i povratak radnih mjesta, otpušteni su prisiljeni pridružiti se već prekariziranom radništvu u neformalnom, uslužnom i kreativnom sektoru u potrazi za povremenim poslovima.

Kao što analiziraju Huws i njeni suradnici, u Velikoj Britaniji danas preko deset posto radne snage stječe neki dio svog dohotka kroz internetski posredovane netipične oblike rada, a četvrtina od tog broja i veći dio svog dohotka. Riječ je o najrazličitijim zanimanjima: od vozača, preko servisera, do dizajnera i programera. Pritom, razlike u prihodima između jednog vozača i jednog specijaliziranog programera koji konkurira na globalnom tržištu rada su značajne.

Zajedničko za internetske posredovane poslove ovog tipa je da su poslovi standardizirani, izvršitelji lako zamjenjivi, a učinak stalno nadziran. Slobodna zanimanja su postala visokokontrolirana zanimanja. Kod niskoplaćenih mikroposlova radnik često mora biti stalno dostupan na internetu u iščekivanju sljedećeg naloga, gubeći strukturu radnog i slobodnog vremena. Za ilustraciju, u nekim američkim gradovima Uberovi vozači spavaju u autima ne bi li ujutro bili što bliže potencijalnim klijentima. Budući da nema pravnog subjekta koji stoji između radnika i naručitelja, radnik često mora prihvatiti nepovoljne u strahu od loše ocjene. Kupac nije kralj, on je despot.

Međutim, konvergencija tehnološke optimizacije tržišta jednokratne razmjene i strukturno uvjetovane potrage za povremenim poslovima neće nestati. Stoga je potreban i drugi smjer djelovanja – da radničke organizacije, lokalne zajednice i države paralelno s borbom za prava i regulaciju preuzmu inicijativu u kreiranju tehnoloških platformi koje će ponuditi inovativne usluge, ali uz ugrađene mehanizme zaštite radnika i javnog interesa. Kao što pokazuju konkretni projekti okupljeni oko inicijative platformski kooperativizam, zadruge radnika, gradske uprave i koalicije gradova mogu kreirati slične servise za posredovanje poslova i kratkoročni najam izgrađene na načelima solidarnosti, ekonomske demokracije i društvene učinkovitosti koja tehnološku inovaciju ne prepušta logici brze monetizacije na kakvoj je zasnovano startup tržište. Prvi korak u tom smjeru je napustiti novovjeku dogmu da je tehnološki razvoj društveno najracionalnije uređen silama tržišta, a sile tržišta tehnološkom promjenom.