Препоручите сајнс фикшн, хорор, епик фантази и томе слично

William Murderface wrote:Mislim da nisi najbolje razumeo ni knjigu ni film. Ona "postaje" vestica jer je sopstvena porodica vidi kao vesticu, odnosno kao opasnost (a zbog pupece zenske seksualnosti, jel). Dakle prihvata ulogu koju joj je namenila puritanska vizura njenih roditelja.

?

William Murderface wrote:http://www.nytimes.com/video/movies/100000004202296/anatomy-of-a-scene-the-witch.html

William Murderface wrote:Ne znam baš sa čim se raspravljaš. Vidimo brata koji u njoj vidi iskušenje, prethodno nahranjen očevim pričama o iskvarenoj ljudskoj prirodi. Vidimo nju kako prisvaja "ulogu" witch of the wood (bukvalno kaže - I'm the witch of the wood), a posle ćemo videti da njega u šumi bukvalno zavodi witch of the wood.

Ja stvarno ne razumem šta nije razumljivo u onome što sam napisao. Nisam pisao o njenom seksualnom buđenju (mada na kraju ima i toga), nego o načinu na koji njeni puritanski roditelji vide njenu seksuanost kao pretnju....

William Murderface wrote:

Slažemo se da je film slab i nedosledan, ali ova scena je sasvim, sasvim jasna. FIlm ima jednu banalnu misao u glavi - puritanci u sukobu sa prirodom u sebi i izvan sebe, samo što ja za razliku od Gula ne vidim tu nikakvu dubinu, već banalnost.

FIlm je nedosledan jer lavira između dve opcije - da su veštice stvarne, i stvarno zle, ergo su puritanci u pravu, ali su nemoćni. I da puritanci zapravo prirodu (kako ljudsku, tako i "Šumsku") pretvaraju u monstuoznu potiskivanjem. Rekoh, banalnost, ali je isuviše jasno da je film na njoj zasnovan.

Ne znam da li se ona može saopštiti jasnije filmskim jezikom nego u ovoj sceni - on je gleda, ona vidi da je on gleda, posle toga kaže - ja sam veštice. Onda klinca zavede "prava" veštica (pod navodnicima jer možda nije prava, nego plod mehanizma potiskivanja koji sam upravo opisao). Onda klinac umre od griže savesti (ispljunuvši Evinu jabuku - to je ta suptilna simbolika), a ona postane veštice. Nema ovde mnogo dubine pa da se oko toga sporimo.

Uzgred, rediteljev voice over u onoj sceni sasvim jasno govori šta scena znači. Nešto što bi u drugom kontekstu bila nevina seksualna radoznalost, zbog priča kojima mu je ćale napunio glavu, za klinca se pretvara u izvor griže savesti i monstruoznosti.

Robert Eggers: [Laughs] Yeah I mean, I guess that was kinda weird. I also liked colonial Williamsburg and Plimoth Plantation, all that kind of stuff. I wore costumes to school until I got beat up for it, and I would ask for costumes instead of toys for Christmas.
More than anything else, a witch was a witch because she exerted sexual power over men and other women. A power she couldn’t control herself because it wasn’t magic, it was just part of human nature. Female sexuality has always been associated with evil, we probably wouldn’t have mermaids, and femme fatales in film noirs without witches for instance. Was this the tragic tradition you were looking to explore in the film?
Yeah, you’re right, mermaids are these beautiful women who are gonna grab us and draw us back down into the unconscious forever. [Laughs] I think what I was trying to understand was what this witch archetype was all about, and very much in the context of the 17th century or the early modern period. A lot of people don’t quite understand that witches were something people believed in. They were a reality, the way a tree is a tree and a rock is a rock. A witch was a witch, and people knew what that was. It wasn’t as if religious leaders were finding an outspoken woman or a woman with sexual or other powers, and calling her a witch as a false conspiracy to get rid of her because they were threatened by her power.
In fact the society’s consciousness was so male dominated and so threatened by female power that they literally believed these outspoken women were fairy tale witches capable of doing all the terrible things a witch does in tales. Having them come to this conclusion was intense, so this was a desirable archetype I wanted to explore, as you mention, the witch pops up even today in our culture, claiming female power in a positive way. Sexual power is still something we’re trying to come to terms with as a collective Western culture.

William Murderface wrote:?

E, a jel gledao neko Teško je biti bog? Ja sam tek sad sazna da postoji! Izgleda genijalno, Tarkovsky meets Gilliam. Leve, jel si gledao? Anđ'o sigurno jeste!

Anđe'o wrote:

Pa ta cela priča sa njenom seksualnošću ne postoji u filmu, ne postoji ni jedan jedini trenutak gde se ta njena seksualnost otkriva. 

паће wrote:


Имам ону верзију из осамдесетих, нека сарадња са Немцима ваљда, веома личи на ово. 

William Murderface wrote:?

E, a jel gledao neko Teško je biti bog? Ja sam tek sad sazna da postoji! Izgleda genijalno, Tarkovsky meets Gilliam. Leve, jel si gledao? Anđ'o sigurno jeste!

 Da se razumemo: ovo je užasno naporan film. Traje tri sata. Crno-beo je. Mučne i neprijatne slike defiluju sve vreme. Naracija je izluđujuće eliptična i konfuzna. Ko tu koga i zašto – ne samo što nije jasno, nego nije ni bitno. Ista su to govna. 

Umesto da se naprežete da pratite zaplet (ili odsustvo istog) ili da se vezujete za iritantno opskurnog glavnog "junaka", bolje se prepustite ugođaju – zagazite, do kolena ili do dupeta, u blatište, u kal, u govna, u smrad ovog minuciozno izgrađenog i spektakularno predivno uslikanog sveta. Iskustvo je mučno i gadno, a tuširanje posle filma obavezno.