Rat u Ukrajini

Od sveučilišta do vrtića održavaju se propagandna predavanja i djeci objašnjava Putinov govor o Ukrajini. U policijskim stanicama dolazi do brutalnog nasilja, uključujući i seksualno, a policajci govore da im je Putin dao dozvolu da rade što žele. Putin je uvijek kontrolirao nasilje. Mislim da je to još uvijek slučaj, no ukoliko policiju i paravojne formacije pusti s lanca, bit će to potpuni totalitarni režim s jasnom nacističkom ideologijom - govori za Novosti Grigorij Judin, sociolog i filozof s Moskovske škole društvenih i ekonomskih znanosti, koji je na antiratnom prosvjedu i sam premlaćen te je s potresom mozga završio u bolnici.
Prema anketi državnog Ruskog centra za istraživanje javnog mnijenja 71 posto građana "podržava odluku Rusije da u Ukrajini provede specijalnu vojnu operaciju". Judin, stručnjak za istraživanje stavova javnosti, kaže da "tiha većina" prešutno podržava Putina, ali i da brojke treba uzeti s oprezom. Rusko društvo je, ističe, potpuno depolitizirano.
- Građani su naviknuti da se ne miješaju u ništa što nije vezano za privatni život i posao. Opći stav je da je bavljenje društvenim pitanjima stupidno, jer nema šanse da se ikada išta promijeni. Dakle, morate se prilagoditi. U slučaju aktualnog rata, državna propaganda nudi narativ o kratkoj operaciji oslobađanja Ukrajinaca od nacizma, kojim građani pravdaju pasivnost. Oni ne bi prosvjedovali ni u kom slučaju – da Putin odluči kako će "narodne republike" u Donbasu opet biti dio Ukrajine, ponovno bi 71 posto građana to podržalo. Unaprijed pristaju na sve i niječu vlastitu političku odgovornost. No čak i po ovim anketama je na samom početku invazije 20 do 25 posto građana bilo protiv rata, što nije beznačajno. A mnogi se odbijaju izjasniti, govore ispitivačima da se boje, pitaju da li će biti uhapšeni - objašnjava znanstvenik.
U medijima je snažno prisutna militarizirana opasna manjina, no većina Rusa rat podržava bez ikakvog entuzijazma, a mnogi zato što se boje za vlastitu obitelj ili karijeru. Judin ističe da se ratu najviše protive mladi (otprilike njih polovica), imućniji, bolje obrazovani i stanovnici velikih gradova te siromašni – "oni razumiju da će rat platiti oni i njihova djeca".
Poredak koji u Rusiji upravo nastaje više odgovara onom što je talijanski povjesničar Enzo Traverso opisao kao "postfašizam" negoli povijesnom fašizmu, ističe poznati lijevi intelektualac i povjesničar Ilja Budrajckis. Klasični fašizam 20. stoljeća bio je zasnovan na masovnoj mobilizaciji, dok je "tijekom čitave svoje povijesti Putinov režim bio konzervativan u smislu izbjegavanja mobilizacije odozdo, uključujući nacionalističku". Putin je također konzervativan i u smislu da je on reakcionarni restaurator prošlosti, dok je historijski fašizam bio revolucionaran. Velika razlika je, ističe Budrajckis, i to što je klasični fašizam oduševljavao brojne mlade, dok su Putinove poruke o tome da Ukrajina "nije prava država" i da je potrebno "obnoviti historijsku Rusiju" upućene uglavnom historijskoj imaginaciji Putinove generacije – a on ove godine puni 70 godina.
- Postfašizam je fašizam nove epohe, zasnovan na državnoj kontroli odozgo. Masovne partije nema, no svako alternativno mišljenje je kriminalizirano. Putinov govor jasno je poručio da je svatko tko se ne slaže s vodstvom unutrašnji neprijatelj. Širi se atmosfera straha, građani se boje pričati o ratu sa svojim kolegama i boje se vlastitih susjeda - govori Budrajckis koji je poput mnogih zbog represije već otišao iz Rusije, koja tako gubi najprogresivnije građane i najvrjedniji ljudski kapital.
Povjesničar ističe kako će priznanje službene propagande da je zemlja u ratu biti praćeno ozbiljnim promjenama u funkcioniranju i legitimaciji režima. Ovogodišnji regionalni izbori mogli bi biti otkazani, a ideološki će se forsirati priča o neprijateljima koji okružuju Rusiju. Budrajckis smatra i da je u Putinovom interesu da što prije dođe do određenog sporazuma, vjerojatno zasnovanog na ukrajinskoj obvezi neutralnosti, priznanju Krima kao dijela Rusije i "nezavisnosti" Donbasa, što bi Putin potom "prodao" javnosti kao pobjedu – prije nego počnu djelovati sankcije i prije nego se ukaže potreba za slanjem regruta. S druge strane, Judin misli da je Putin spreman na mnogo veći rat – protiv NATO-a, Sjedinjenih Američkih Država i čitavog zapada.
- Aktualne pregovore na ruskoj strani vodi Vladimir Medinski. On je nitko, njegova sposobnost da donosi odluke ravna je nuli, što pokazuje da se Putin izruguje pregovorima. Ukoliko Putin zaista "zapne" u Ukrajini, ukoliko Kijev dobije previše vojne pomoći sa zapada, vjerujem da je Putin spreman na eskalaciju. Jednostavno, riskirao je previše bez ikakvog jasnog puta u smislenu pobjedu. Budućnost vidim izuzetno mračnom, mislim da čovječanstvo možda nikada u povijesti nije bilo u ovakvoj opasnosti, s obzirom da Putin posjeduje nuklearno oružje - upozorava Judin.
- Mnogo je zabrinutih, kako u ključnim državnim tvrtkama, tako i u vojsci. Kao što znate, u ratu je ubijen niz generala. Međutim, ministar obrane Sergej Šojgu apsolutno je lojalan Putinu. Nema uporište u vojsci, kao i drugi oko Putina ovise o njemu. Nadalje, u Rusiji ne postoji kultura neslaganja, samostalne organizacije i spremnosti vojske i tajnih službi na državni udar, kao što je slučaj u Latinskoj Americi ili arapskim zemljama. Krenula je i potraga za krivcima za poraz – nekidan su uhapšeni šefovi obavještajne službe FSB-a nadležni za Ukrajinu, Sergej Beseda i Anatolij Boljuh. Šansa za udar možda postoji, ali do njega neće doći brzo - ističe Budrajckis.
Da bi se Putina srušilo, smatra Judin, nužno je da se otvore pukotine u njegovoj društvenoj kontroli i time stvori prostor za eventualni "privremeni savez između progresivnih klasa, antiratno nastrojenih zato što rat uništava sve za što su radili, potom dijela elite te obespravljenih i siromašnih koji znaju tko će platiti cijenu rata".
- Antiratno raspoloženje naročito će ojačati ukoliko sankcije zaista počnu uništavati svakodnevni život – spomenuo sam koliko je on Rusima važan, kao sredstvo izolacije od svega ostalog. U tom su smislu ukrajinski otpor, zapadna potpora Ukrajini i sankcije vrlo važni. No kao što sam rekao, Putinu i u slučaju jačanja otpora njegovoj vlasti uvijek preostaje mogućnost eskalacije - zaključuje sugovornik.