Vidim ga danas u supermartketu, skupo je. Još i nije ljut, treba da orendan odstoji 3 dana. Svež, nastruže se na stolnom rendetu.
Ima samo dva mesta u Japanu gde se gaji (komercijalne farme): Matsumoto i Shizuoka.
U supermarketima dolazi ovako u tubi, to je masovno i to ide u svet za izvoz:
Nekih 2EUR za 40grama.
Pravi wasabi se razlikuje i 5 puta je skuplji od obojenog rena (desno na slici, pravi wasabi ima kanji da je od samog korena)
Wasabi traži dosta sveže i protočne vode. Na Daio wasabi farm u Azumino City, Nagano (bila je i u Kurosavinom filmu "Dreams") uzgajanje wasabija je i turistička atrakcija.
Za uzgoj na ovoj farmi treba 150 hiljada tona planinske vode na sat za 150 tona wasabija godisnje. Koliko je to vode? Kao protok reke Nišave u Nišu, samo za wasabi. Plus da je bistra, čista i sa Alpa.
Zato je wasabi toliko skup da jedino najskuplji restorani (gde je vecera 100+ EUR) imaju male tacnice ovog pravog wasabija, možda 5g.
Sirov wasabi na samoj farmi, cena je, otprilike toliko dinara koliko yena po komadu. Jedno kilo izadje ~30,000 dinara. Tube pravog wasabija su 1,000 dinara za 40g.
Sadržaj tube iz supermarketa (za 200 dinara) je surogat, pravljen od rena i obojen mada daje sličan osećaj i plamen kroz nos. Ponekad ga mažem na prepečen tost.
Čak mislim da je retko ko van Japana, pa i retko ko u Japanu (i sami to znaju), imao priliku da proba pravi wasabi.
Devojke poziraju uz koren wasabija iznad same "njive":
Bio sam tri puta, ovde je rano jesenje cveće ("cosmos"):
Zimska idila:
U Nagano i u planinama, pirinač ne uspeva kao drugde. Stanovništvo je orijentisano više na sobu (heljda).
Šta se jede u Nagano - soba (od heljde) u raznim oblicima pripreme:
Kao supa (hladna ili topla), malo wasabija u činijici da se pomeša sa supom:
Ili kao suva. Pa se umače u supu u čashi-šolji. Prvo se pomešaju wasabi i luk sa supom:
Biljke u supi i u kroketima su divlje i neuzgajane, planinske. I ova kao krofna je od soba testa i punjena wasabijem, koji je beo dok je svež.
Velika atrakcija je pivo od wasabija, od tog skupog a stidljivog korena. Dolazi uz wasabi leblebije:
Slikano uz normalno pivo:
Toliko je bilo ukusno da je teško opisati. Sa finim mehurićima kao dobar šampanjac.
Da li može pivo da se kupi i nosi kući? Ne može. "Micro brewery" dozvola za alkohol, samo za tu i samo točeno. Koje razočarenje, mislim da bi svako kupio bar po jedan 6-pack.
Pivo je alkoholno i ima ga u samo jednom od 7-8 restorana u samom kompleksu. U prethodne dve posete nisam ni znao da ima. Ne sećam se kako sam ga popio, na "glu-glu-glu" ili na "tap-tap-tap".
Međutim, ovo znaju svi i pamte ceo zivot. I deca i odrasli: sladoled od wasabija:
Ukus je...da ti neko ne kaže, ne bi znao. Stvarno bi pomislio da je pistaccio ice cream (kao "Meter" u Disney "Cars 2").
Drugar koji ide ponekad u okolinu Shizuoke, uvek donese na poklon njihov specijalitet, sa njihove (te, druge u Japanu) farme wasabija: wasabi majonez, tek to dobro ide u sendviče:
"