Srednji vek

Mr.Pink wrote:
u pravu je distingvirana gospodja

Zuper wrote:Upravo suprotno, skoro ceo 12 vek je protekao u vracanju teritorija i inicijativi Vizantije u Kapadokiji sa povremenim uspehom Seldzuka. Tek nakon 1180 i unutrasnjeg raspada u Vizantiji, koji je rezulutirao i napadima na trgovacke ispostave Mletacke(masakr Latina), sto ce dovesti do 1204, turkofoni sa istoka ce opet krenuti da napreduju.
Moralo je da se vraca ono sto su razni vikinzi i drugi severnjaci izgubili u Bici kod Mancikerta 1071. Jer je glavnina vizantijske vojske pobedila Normane na Balkanu.
Vizantija nije pala zbog nekih nomada turskih vec zbog unutrasnjih sukoba...cak je i 1204 posledica toga.

A sada nesto da te priupitam: u koliko bitaka su Vikinzi pobedili a da su imali naspram sebe jasno postavljenu vojsku neke tada uspostvaljene evropske drzave?
Dakle, ne ono po cemu su Vikinzi bili poznati kao nejvece lopvocine koje je svet video pa da na iznenandjenje upadnu na neki prostor popljackaju, popale, siluju pa uteknu...vec kada se naidju naspram prave vojske...dobro jesu imali nekog uspeha protiv nesrecnika sa ostrva ali to nije tako tesko.
Vec kod feminiziranih Franaka je bilo mnogo teze...
A cujem da se ni kod Slovena nisu bas proslavili na jugu Baltika...

JUTARNJI LIST
Tomislav nije ni okrunjen

1. Dolazak Hrvata na more
U naše iskonske krajeve, na kojima su već obitavale razne civilizacije, narodi i države, dolaze prahrvati. Oni se u romantičnoj verziji slike Otona Ivekovića predstavljaju kao krotki vizionari koji su s brda zamišljeno zagledani u pučinu i tada još nebetoniziranu obalu, a ne onakvima kakvi su bili – prljavi i znojni koljači i osvajači koji su u rosnu zoru 614. godine sravnili sa zemljom jedan razvijeni grad poput Salone. U prvim redovima tih divljačkih hordi bili su i Slaveni, odnosno prahrvati. Tko im je bio vođa ni ne znamo, jer nema nikakvog pisanog traga. Nije ni čudno – bili su nepismeni. Hrvatska je historiografija taj prljavi posao rušenja i razaranja dobrohotno svalila na Avare, kojih je također bilo u toj hordi i čije karakteristike nisu bitno drugačije od starohrvatskih, ali ipak nisu sami razarali . Doduše, popljačkana Salona još se održala desetljećima prije nego što je sasvim propala, a Hrvati su polako osvajali svoja nova “vjekovno naša” ognjišta .

2. Ljudevit Posavski
Knez panonske Hrvatske od 810. do 823. godine, smatra se jednim od najvećih boraca za hrvatsku samostojnost i slobodu. Suprotstavljao se naletima Franaka tada vodeće europske kraljevine, ne želeći prihvatiti njihovu čizmu. Franci su, moćniji i brojniji, poduzeli čak šest ofenziva protiv drčnog Ljudevita i konačno ga 822. porazili (ili ovaj nije ni ulazio u zadnju bitku) i natjerali u bijeg. U ovoj povijesnoj priči dosta je loše prošao i knez primorske Hrvatske Borna, koji je potpisao pakt s Francima te je tako obilježen kao protuha i izdajnik. Za Ljudevita se vezuje i legenda da je nakon poraza pobjegao u Srbiju, odnosno među Srbe. Povjesničarka Nada Klaić dokazuje da je Ljudevit pobjegao u mjesto Srb (pa je zato došlo do zabune) . No, golica teorija da je Ljudevit zbrisao među Srbe, gdje ga je tamošnji vladar, navodno kako i priliči, lijepo ugostio. Ipak, Ljudevit ubija tog vladara, misleći da će ga ovaj izdati Francima s kojima je bio u talu. Štoviše, preuzima vlast, ali su ga Srbi poslovično nezadovoljni hrvatskim vladarima prognali. Stiješnjen razvojem događaja, Ljudevit kasnije prihvaća vrhovnu vlast franačkog vladara, premda na kraju balade ipak bježi kod kneza Ljudemisla u Dalmaciju, ali jedne sparne noći 823., zlu ne trebalo, dokonča život nestašnog junaka Ljudevita. Saga o Ljudevitu vrlo je zgodna za sva razdoblja hrvatskih udruživanja i razdruživanja.

3. Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.

4. Kletva kralja Zvonimira
Kralja Zvonimira su prema legendi ubili poslovično nezadovoljni Hrvati u selu Kosovo kod Knina 1089. Ojađeni Zvonimir uvrijeđeno je prokleo Hrvate da će tisuću godina biti bez države. I stvarno, država propade, a Hrvati su samostalni postali tek nakon 900 godina, što je potaklo neke “povjesničare” da spomenu kako je Zvonimir zapravo prokleo nezahvalne Hrvate upravo na toliko godina! Legendu spominje Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća koji je u 15. stoljeću preveden na hrvatski.

5. Petar Svačić i bitka na Gvozdu
Legenda o “narodnom kralju” Petru Svačiću (po najnovijim izvorima radi se o Snačiću), koji je u bitki s Mađarima 1097. godine na Gvozdu, danas njemu u čast Petrovoj gori, želio spriječiti propast hrvatske kraljevine. Petar je želio spriječiti neminovno stapanje hrvatskog kraljevstva u Ugarsku. Neosporno je da se bitka odvila u svibnju na propupalim obroncima Gvozda (ali se ne zna točno ), ali ne zna se s kakvom je vojskom raspolagao i u kojem je statusu Petar tamo bio. No, izginula je vojska, ali i sam kralj Petar. U školama je slavljen kao neprijeporni heroj koji je pokušao nemoguće, a posebno se naglašavala naknadno osmišljena odrednica – narodni kralj.

Dux gente Surbiorum que ex genere Sclavinorum

The Order of the Dragon (German "Drachenorden" and Latin "Societatis draconistrarum") was an institution, similar to other chivalric orders of the time, modelled on the Order of St George (1318). It was created in 1408 by the Holy Roman Emperor Sigismund (while he was still king of Hungary) and his queen Barbara Cilli. According to its statute (which survives in a copy dated 1707), the Order also required its initiates to defend the Cross and to do battle against its enemies, principally the Turks. The original Order comprised twenty-four members of the nobility, including such notable figures as King Alfonso of Aragon and Naples, and Stefan Lazarevic of Serbia.

Zuper wrote:prvo slovensko pismo(glagoljica) a koju su stvarali i Srbi iz Luzice na samom severo-zapadu Velike Moravske.

Zuper wrote:Nepratkicno

Zuper wrote:jeste nastala u Bugarskom carstvu