Kolumnistička i ostala lupetanja

Zagovarate vaučerizaciju u obrazovanju i zdravstvu. Zašto?

Konkurencija je jedan od glavnih pokretača ekonomije i društva. Socijalizam nije propao kao ideja već zato što se više nije mogao nositi s ekonomskom efikasnošću Amerike u kojoj je upravo konkurencija uvijek bila jedan od najbitnijih pokretača gospodarstva. Koliko je konkurencija važna dobar je primjer Katolička crkva u srednjem vijeku u vrijeme kad je bila jedina kršćanska crkva na Zapadu. U jednom trenutku  neki su pape živjeli prilično raskalašenim životom, skoro kao današnji celebrityji. No, pojava reformacija, dakle konkurencije, inicirala je promjene u Katoličkoj crkvi. Zato se i naš javni sektor, koji nemalim dijelom tavori u korupciji i nepotizmu, nije u stanju sam promijeniti, jer da je to htio već bi i učinio. Zato tu promjenu može napraviti samo neki vanjski šok, primjerice uvođenje vaučera i konkurencije.

Vaučeri bi pomogli da studenti sami izaberu gdje će studirati, u javnom ili privatnom visokoškolskom obrazovanju. Pojava konkurencije prisilila bi javne škole na promjene, jer bi se pojavila konkurencija, koja cilja na isto financiranje. Svatko tko voli javni sektor, a ima nas puno, treba se upitati, je li recimo temelj besplatnog obrazovanja postojanje javne usluge ili javnog sektora? Studentima je definitivno najbitnije da imaju besplatno i što kvalitetnije obrazovanje, no tko će im ga ponuditi, javni ili privatni sektor, njima uopće ne bi trebalo biti bitno, jer sami biraju, svatko za sebe. Vaučeri su slično bitni i u zdravstvu, gdje su mnogi umrli čekajući na svoje pravo na besplatno liječenje u javnim bolnicama. Osnovni  problem zbog kojeg su promjene u nas spore, suprotno nego recimo u Kini, je to što je u vrijeme mira naš narod većinski u inherentnom stanju sebičnosti, pa većina Hrvata gleda gotovo isključivo samo svoj vlastiti interes, čak i akademski građani. Gdje je tu moj interes, pita se danas prosječni hrvatski čovjek? Samo u trenucima kada nastupi rat ili za vrijeme velikih humanitarnih akcija, posebno za bolesnu djecu, naši ljudi spontano prelaze u kolektivno raspoloženje, postaju kooperativni i gledaju i širi, zajednički interes. Kako uspjeti Hrvate konstantno držati u tom altruističkom raspoloženju prvorazredno je akademsko pitanje, a ja mislim da tehnologije i STEM tu mogu pomoći. Primjerice, da smo stalno u altruističkom raspoloženju, izašli bismo na ulice kada političari postavljaju nesposobne kadrove na važnim direktorskim pozicijama, jer znamo koliki će se gubitak i tragedija prouzročiti za koju godinu

No Country wrote:Макар је рекао да је Милошевић пао због бомбардовања. Једно позитивно бројање.