Racković i NDM BGD

Vasilij wrote:Gorčin Stojanović.

beatakeshi wrote:Vidim ne ceni se ugledni član žirija manifestacije "Besede Zoranu u čast".

Isprika

Ne treba ti puno da s vrata odmjeriš dobru prijateljicu, ne treba ti puno da podijeliš mišljenje o njenom izgledu. Ne treba ti puno da procijeniš kako je nekako ‘ljepša i kompletnija’ otkad je postala majka, ne treba ti puno ni da svoju ekspertizu objaviš na Facebooku. Ne treba ti puno čak ni da drugu prijateljicu – onu kojoj, recimo, tvoj prethodni komentar nije baš najbolje sjeo – oraspoložiš drugarskom šalom: ponudiš joj, na primjer, u privatnoj poruci malo svoje sperme u fildžanu, čisto onako, da se nađe, jednom kad se i sama odluči kompletirati. Ni za što od toga, dakle, ne treba ti puno: sasvim je dovoljno to što si muško. Problemi međutim nastaju kad ona druga prijateljica nikako neće da shvati šalu, nego šera i zakera, pa jedna nevina fildžan-zajebancija – koja ti se, dok si je pisao, činila baš nekako virilna – neočekivano postane viralna.

Da bi prešao put od zajebantske privatne poruke do iznuđene javne isprike – shvaćaš tada na vlastito čuđenje – najednom ti treba mnogo, mnogo više.
‘Koliko smo seksističko društvo najbolje saznamo na vlastitom primjeru, misleći da je šala ono što je ozbiljna uvreda’, napisao je prošlog utorka na svome profilu Goran Samardžić, sarajevski pisac i suvlasnik nakladničke kuće Buybook, autor nekoliko uspješnih knjiga i jednog neuspješnog pokušaja da novinarku Jelenu Kalinić šarmira nudeći joj ‘malo onog’ u fildžanu. ‘Izvinjavam se Jeleni Kalinić i cjelokupnoj javnosti zbog seksizma. Svjestan kakvu sam štetu učinio, povlačim se sa svih pozicija u izdavačkoj kući Buybook.’ Izvinjenje – kratko, korektno i, čini se, iskreno – stiglo je međutim na novinarkinu adresu punih deset dana nakon fildžana: zato sada, evo, precizno znamo što ti sve treba da bi prešao mukotrpan put od privatne poruke do javne isprike. Trebao je omanji regionalni medijski skandal i džungla oprečnih komentara, trebala je svakodnevna onlajn-prozivka i još veća podrška onih koji smatraju da je Kalinićina reakcija bila pretjerana. Trebalo je da se još u prvoj svojoj izjavi, prije desetak dana, ispričaš zato što je ‘zbog dijela privatne prepiske među FB zajednicom kreirano mišljenje o meni kao seksisti’: kao da ti s kreiranjem takvog mišljenja nemaš baš nikakve veze. Trebalo je da podsjetiš kako podržavaš ‘objavljivanje literature koja afirmiše ženska ljudska prava’ i kako si sam, štoviše, napisao roman ‘sa queer junakom’: kao da književni opus unaprijed ekskulpira i kao da lokalne lijeve i liberalne scene nisu prepune muških šovinista.

Trebalo je da Abdulah Sidran javno poruči kako ti ‘bilo kakvu vrstu netolerancije može pripisati samo onaj ko nimalo ne poznaje ni tebe ni tvoju književnost’: kao da su za procjenu seksizma nadležni isključivo dobri prijatelji. Trebalo je da nekoliko dana kasnije izjaviš kako ti je ‘Jelena bila prijateljica’ i ‘čak književni fan’: kao da se s prijateljicama i fanovima ćuna ne računa. Trebalo je da povjeriš kako ti je ‘žao zbog Jelene’ jer si ‘prijateljicu izgubio’: kao da se ovdje radi prvenstveno o tvojim osjećajima. Trebalo je da najaviš kako ćeš se isključiti s Facebooka jer nisi ‘dorastao toj nemani’: kao da je Facebook kriv za ono što si po njemu pisao. Trebalo je da uz svaku svoju prethodnu ispriku ponoviš kako si ‘pogrešno shvaćen’ i ‘naivan’, kako ‘nisi imao loše namjere’: sve je to trebalo, i dobro je što se dogodilo. Jer i sada, nakon što je Samardžić iz trećeg pokušaja napokon sročio pošteno izvinjenje – zaključivši priču na primjeren način – roje se komentari onih koji se s takvim zaključkom ne slažu.

I jer sada, nakon što je priča gotova, imamo, evo, lijep kroki skoro svakog lokalnog seksističkog ispada. Kao po pravilu, svi se ti dobronamjerni frajeri i opušteni zajebanti već nakon prve negativne reakcije pretvore u vlastitu suprotnost: od onog čvrstog muževnog garda najednom više ne ostane ništa. Pa se pronalaze izlike, okrivljuje fejsbuke i podsjeća na prošle zasluge. Pa se zove prijatelje za svjedoke, pa se ističu dobre namjere. Pa se ukazuje na kontekst, pa se uočava šire nerazumijevanje. Fascinantne su ponekad te transformacije: u samo nekoliko koraka od alfa-mužjaka do naivnog i neshvaćenog dječaka, koji krivicu precizno locira baš svugdje osim u vlastitim riječima. Čudno, jer kada se pročita Samardžićeva finalna izjava stvar ne djeluje toliko komplicirano: dovoljno je preuzeti odgovornost, ponuditi ispriku i pokušati ispraviti pogrešku. Dovoljno je prihvatiti posljedice, dovoljno je ne tražiti krivce. Ili – hajde da to kažemo riječima koje neće iritirati sve one osjetljivije na teror političke korektnosti, #MeToo zapomaganja i slične feminističke kerefeke – dovoljno je biti muško.

 Re: Racković i NDM BGD

 by disident on Wed Mar 07, 2018 5:34 pm

@kondo ugasi mi se baterija 
Elem ja sam danas prvi put čuo za rackovica, jbg živim ispod kamena. Reakciju su mesane. Sa jedne strane nisam preterani ljubitelj online linca, ali pošto je u ovom slučaju imam poverenja u ndvbg nema razloga da im ne verujem. Razumem i poštujem želju žrtve da se ne prijavljuje institucijama a da ovo opet ne prodje ne kažnjeno i bez reakcije. I da je stoga ovo bio logičan način.  Da je moglo bolje da se nastupi, moglo je bar po meni. Btw i meni medenica izaziva istu želju ko ovom asijevacu gore da odrgrizem monitor  , al sad već nalazim urnebesne momente u njegovom krstaskom pohodu na netu. Mogu da razumem i to da je napadač bolestan, i nisam za to da se takav  čovek bije i lincuje(ako je bolestan) , ali isto tako ne mogu da razumem da se to. Dešava decenijama i da se cuti. Jbg nisam nikakav feminista ali imam mladju osetljivu sestru tako da mi nije problem da isprojektujem takve napade i njenu reakciju, a i moju

Re: Racković i NDM BGD

 by disident on Wed Mar 07, 2018 5:43 pm

Miki wrote:Pa ne ćuti se, vidiš da kažu ovi matori da je dobio batine sto puta.  Ovo je jbg, sudar svetova, normalnog, gde se frik malo udari ako baš misliš da je preterao i ondq nastqvimo da živimo ko normalna ljudska bića - i demonskog huff post sveta

Vasilij wrote:ti si, čini se, od onih osoba koje svaku načelnu raspravu uspeju da pretvore u ad hominem palanačku gnusobu, a ako je tačna moja slutnja da poseduješ XY par hromozoma, onda si i veličanstveni licemer.