Mediji kao takvi

Talason wrote:gde idu na ručak posle sahrane?

Nakon duge i teške bolesti u 73. godini u Zagrebu umro je Marinko Čulić.

Na trafikama je izašlo zadnje printano izdanje bosanskohercegovačkog magazina Dani. Ovaj sedmičnik, prije nekoliko godina je prešao na mjesečno izdanje, i već tada se moglo naslutiti da su 'žrtva' razvoja novih tehnologija, na žalost, kao i mnogi printani mediji u svijetu.

Umjesto listanja papira, njegovi čitatelji, sada će skrolati, jer magazin se sa printanog seli na online izdanje.

паће wrote:То се принтало у принтарији?

Notxor wrote:Niti su nedeljnici odsvirali niti je štampa umrla.
Novinari moraju više da rade, a nedeljnici moraju da se planiraju godinu dana unapred (tema ove nedelje), a print je nikad bolji (jeftiniji) i nikad gori (kvalitetom - print on demand) a cicer se zaokružuje na pajk, tj. 12 punkta je 12 pointa i nikog nije briga koliko je to u stvarnosti.

Tovar wrote:

Notxor wrote:Niti su nedeljnici odsvirali niti je štampa umrla.
Novinari moraju više da rade, a nedeljnici moraju da se planiraju godinu dana unapred (tema ove nedelje), a print je nikad bolji (jeftiniji) i nikad gori (kvalitetom - print on demand) a cicer se zaokružuje na pajk, tj. 12 punkta je 12 pointa i nikog nije briga koliko je to u stvarnosti.

U Hrvatskoj su tiraže dnevnih novina i tjednika smiješne. Troškovi štampanja stalno rastu, prihodi padaju. Kreše se i otpušta lijevo i desno. Redaktori/lektori/korektori su manje-više istrijebljeni iz redakcija, što ne bi bio problem da su novinari pismeni(ji). Grafičari (a to su sad svi koji imaju računalo i nešto nabadaju u kakvom grafičkom programu) vrte četiri-pet layouta, pa sve strane izgledaju isto. Jutarnji se, što se toga tiče, još nekako i drži, ostalo je groblje. Grafičari, koji, inače, ovdje sve mjere u milimetrima (što je okej, to je bila samo moja zafrkancija ), ne znaju temeljne stvari o novinskoj grafici. Padaju na osnovama tipa da novina mora biti čitatelju pregledna, da zna bez lutanja po strani gdje mu počinje, a gdje završava tekst, da se moraju poštovati određeni omjeri u veličini između tekstova, opreme i fotografija, da proredi i bjeline moraju biti ujednačeni i to ne samo na strani nego u čitavoj novini...

Kod vas je možda drukčije, ne znam...

Dosje Jarak, RTL, 2. studenog, 22:30

Dugo najavljivani "Dosje Jarak" postavio je visoke standarde true crime žanra: slika, ton, montaža i režija bez presedana su na našim TV kanalima i zaokružuju prvi dio priče o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića koje je svojedobno zatreslo regiju, a do danas nemamo odgovor na ključno pitanje: tko ga je naručio? Većina sugovornika zaključila je da odgovore treba tražiti u Crnoj Gori i Švicarskoj, odnosno da je zločin smislila osovina Milo Đukanović – Stanko Subotić Cane – Sreten Jocić (znan i kao Joca Amsterdam). Jocić i Subotić su oslobođeni, a Milu nije ni suđeno. "Đukanović je od Crne Gore napravio malu Kolumbiju na Balkanku, sa velikim dometima", rekao je biznismen Ratko Knežević. Pukanićeva kći i prijatelji vjeruju, međutim, da je naručitelj bio netko naš. "Nikako se ne mogu oteti dojmu da je ubojstvo naručio netko iz Hrvatske", rekla je Pukanićeva kći.

Možda se u narednoj epizodi približimo odgovoru. Ubojstvu Pukanića posvećene su prve dvije epizode, treća istražuje ubojstvo Ivane Hodak, dok je četvrta posvećena peterostrukom ubojici, generalu Ivanu Koradeu. "Na ovom sam projektu radio 14 mjeseci i ovo je kruna moje karijere. Bilo je to stotinu sati arhivskog materijala, prošao sam tisuću stranica sudskih spisa, donosimo nove detalje oko slučaja ubojstva Ive Pukanića. Sretan sam što sam mogao raditi ovaj projekt", rekao je autor serijala Andrija Jarak. Dario Todorović redatelj je i scenarist, a istraživačka novinarka Marijana Čikić, direktor fotografije je Lutvo Mekić, montažerka Ivana Rogić. Čestitke autoru i ekipi za prvu epizodu, izvrstan posao u Zagrebu!

Dimitrije Vojnov povodom odlaska Roberta Nemečeka: Dugujem mu i privatno i profesionalno jako puno, a verujem da nisam usamljen u tomehttps://t.co/7Rft5HjAsl

— Danas (@OnlineDanas) January 9, 2024

U intervju za Danas 2015. godine Robert Nemeček je govorio da je ponosan na svoj tekst „U Srbiji nema šta da se gleda“ i skrenuo pažnju na zlatna pravila uređivačkog posla na televiziji.

– Slično kao i u muzici, morate stalno da imate u vidu kome se obraćate i kako izgleda profil onoga kome se obraćate. Najvažnije je da ignorišete lični ukus, još manje da ga namećete gledalištu, a to se ovde redovno događa. Vaš zadatak je da gledaocu proširite vidike, da otkrijete u svetskoj ponudi nešto što procenite da će mu se dopasti, da će mu nešto značiti što je to video i možda mu uneti neki novi kvalitet u život, bez obzira na to da li se to vama lično sviđa ili ne. Nema nikakve potrebe da gledaocima nudite nešto što već drugi nude, jer to je linija manjeg otpora kojom idu neznalice, koja i dovodi do uniformnosti ponude svih televizijskih kanala. Uvek prvenstveno treba analizirati profil gledalaca koji nemaju šta da gledaju i koji su nezadovoljni trenutnom ponudom, a nikako da umislite da treba nekoj televiziji da otimate gledaoce nudeći praktično identičan program. Identičan program uvek okuplja iste gledaoce i oni se seljakaju sa kanala na kanal, ali se tako ne dobija nijedan novi gledalac, a to je danas najveći problem zbog čega je televizija pala na najniže grane. I naravno da na to utiče što se u uređivanje programa mešaju oni koji uopšte nemaju nikakvo poznavanje ni iskustvo, već su vlasnici, rođaci, familija ili partijski drugovi. Zbog želje da se sližu gazdama, takve urednike, koji su kod nas u većini, prestaje da zanima šta misle gledaoci kojima bi trebalo da se se obraćaju, jer urednik postoji zbog gledalaca, a ne obrnuto. Kada imate gledaoce iza sebe, to se iskazuje kroz gledanost i tada vam nijedan gazda ne može ništa. Apsurd je kada neko ko je postao vlasnik televizije na ko zna koji način i sa ko zna kojim sredstvima postaje najveći autoritet za televiziju, mada je u stvari dotle bio samo običan gledalac.“, ispričao je između z ostalog Robert Nemeček.