Django Unchained

zastitnik gotama wrote:

William Murderface wrote:E, sad, šta mi napriča

Film se ne bavi proizvodnim odnosima, nego kulturnim uslovima njihovog održvanja i zapravo daje vrlo kompleksnu sliku tih uslova, u čijem središtu nije mržnja, već hijerarhija i njene racionalizacije. Upravo suprotno od Medisona jer Medison svojim blackwashingom poručuje da je ukidanje ropstva već bilo upisano u samo osnivanje Amerike - hip-hop tu nije oružje potlačenih, nego vladajućih, koje predstava perverzno poistovećuje sa potlačenim. Đango naprotiv pokazuje kako zakon nikad nije dovoljan. On se, baš kao i Hateful Eight, zapravo obračunava sa to konstitucionalističkom zabludom - o institucijama koje će sve da srede, o zakonu kao garantu pravde, itd. Uostalom, čuli smo ZG-a na temu Hamiltona - pa i očevi osnivači su imali drugare robove, koje su baš voleli, nije ropstvo bilo samo mržnja i mučenje. Jesteda, i Đango pokazuje kako je to izgledalo i na čemu je zasnovan takav odnos - kroz likove Kendija i Stivena.

Ovo za neoliberalnu fantaziju ne razumem.

zvezda je zivot wrote:


misim ti izvodis glup trik uvlaceci Suvara u ovo a ja treba da budem tolko blesav da padam na te finte. samo uz pomoc strawmana u obliku zastitnika gotama django moze da ispadne ok film. ali btw, Suvarova vizija robovlasnickih odnosa je istorijski tacnija od tvoje. blize je istini da su robovlasnici imali familijarni paternalisticki odnos prema robovima nego ovo sto prikazuje django.

kakvi medisoni i institucije, hamilton je mjuzikl o [Miranda] identified a quintessentially American story in the character of Hamilton — a striving immigrant who escaped poverty, made his way to the New World, climbed to the top by sheer force of will and pluck and determination

isto kao i django.


kakvi kulturni uslovi odrzavanja? ti stvarno mislis da su se robovi bavili onim mandingo fajting turnirima? ti stvarno mislis da hip-hop oruzje potlacenih?

Vilijame, ne znam stvarno zašto se ovako ponašaš. Ništa slično nisam rekao i jasno je svakom ko pošteno čita, da nisam. Rekoh da je Mulligan, imao roba Catoa koji je špijunirao, te da je potpuno izostavljen iz narativa u "Hamiltonu", kao i da su afro-amerikanci učestvovali u revoluciji (prva
žrtva je bio afro-amerikanac Crispus Attucks, ubijen u Bostonskom masakru. Niko nije rekao da su bili "drugari".



Saglasan sam sa zvezdom, za mene najintenzivniji (i najteži) opisi (mislim pravi opisi, ne u pop kulturi) ropstva nisu priče o mučenju, žigosanju robova koji beže ili razdvajanju porodica, već dehumanizacija kroz ekonomski aspekt svega toga.

Navešću nekoliko primera : Jedan trgovac u Merilendu piše da ima mladog kućnog roba na prodaju, sa svim zubima, koji zna da čita i piše, rezbari u drvetu i svira vilionu i onda ide momenat "da nije negro mislio bih da je pametiji od mene". Ili Samu Adamsu (oču osnivaču ) je neko poklonio robinju na venčanju. Ta prepiska je praktično ista kao Nina i ja kad pričamo šta ćemo nekom pokloniti za svadbu, ko je koliko dao, kakav je običaj, koliko su oni dali nekom koga mi znamo i slično. Dakle društvo je sofisticirano i razvijeno i poklanja čoveka nekom.


Takođe, mislio sam da je jasno da se šalim pod blackwashing (stavio sam smajli). Niko u publici neće pomisliti da je Tomas Džeferson izgledao tako, ali će svi znati da je ljude koji tako izgledaju obeležavao žaračem sa TJ po leđima. Ima izvesne tenzije u tome, koja je verujem zanimljiva. Mada, naravno, Hamilton jeste izrazito proamerička priča, onako kako je rekao zvezda u citatu.

[LAFAYETTE]
Monsieur Hamilton

[HAMILTON]
Monsieur Lafayette

[LAFAYETTE]
In command where you belong

[HAMILTON]
How you say, no sweat
We're finally on the field. We’ve had quite a run

[LAFAYETTE]
Immigrants:

[HAMILTON/LAFAYETTE]
We get the job done

Legacy. What is a legacy?
It’s planting seeds in a garden you never get to see
I wrote some notes at the beginning of a song someone will sing for me
America, you great unfinished symphony, you sent for me
You let me make a difference
A place where even orphan immigrants
Can leave their fingerprints and rise up

Za zapisnik i moje najdublje uverenje je da je greater union upisana u osnivanje Amerike.

hoces da kazes da su koreni americkog kapitalizma u robovlasnistvu i trgovini robljem preko atlantika kao prvom globalnom robom?

anderklas se na srpskom kaze lumpeni. to mu dodje nedje 25-30 posto radnog stanovnistva srbije. izborni rezultati su fantasticni.

how well you know me


et ostap

William Murderface wrote:

zvezda je zivot wrote:

nemoj da si bezobrazan. ti si ovde ona koji troluje, vrda i generalno prica gluposti

Ma daj, pre svega ne razumem šta ti je suštinska primedba. Zašto Tarantino nije snimio neki drugi film?

nadam se da si svestan kolko je ovo glup i konzervativan argument. tvoja primedba na hamilton je sto miranda nije napisao drugi mjuzikl? pa naravno da je to primedba.

nego inace si ti procito neku knjigu o ropstvu?

djangov problem je lazni kraj i zatim 'pravi'. django gubi, bezi, otima bling i sadisticki se sveti mrtvom gospodaru. trijumf kanje vesta. zvezda je tu u pravu. trebalo je da se sve zavrsi na pekinpoovskom obracunu u kuci ali logorejicar je zeleo da utrpa jos par fora i na kraju sve zavrsio vulgarnim obrtom.

django je trebalo da spali kucu, pobije ukucane i ode u noc jos u tom prvom obracunu. umesto toga imamo predugacke i besmislene scene pretnje kastracijom i paunisanja u leonardovom blingu.

jebiga, sada se donald dzej vratio po svoj nakit.

to je formalisticko resenje. i dalje bi bio los film.

zvezda je zivot wrote:

William Murderface wrote:

Ma daj, pre svega ne razumem šta ti je suštinska primedba. Zašto Tarantino nije snimio neki drugi film?

nadam se da si svestan kolko je ovo glup i konzervativan argument. tvoja primedba na hamilton je sto miranda nije napisao drugi mjuzikl? pa naravno da je to primedba.

nego inace si ti procito neku knjigu o ropstvu?

E, aj ćao.

smej se kolko hoces,  ali 'sta zameras ovom filmu? sto nije neki drugi film?' je najgluplji pitanje koji moze da se postavi. i to sam bar jednom vec napisao na ovom forumu, da ne bude da sam se posebno okomio na tebe.

1. Svadjate se oko predstave koju niste odgledali.

2. Tarantinov kilavi uradak uporno referisete kao Django. Django je daleko superiorniji italijanski vestern. Ovo se zove Django Unchained.

3. Drive nema veze sa nostalgijom za osamdesetim. Noir film 1/1. Zaplet, stil, estetika. I uzgred receno - Malteski soko novog doba.

inace evo istine o djangu ancejnovanom i Williamovim zanrovskim fantazijama Django Unchained, or, The Help: How “Cultural Politics” Is Worse Than No Politics at All, and Why

Django is no insurrectionist. His singular focus from beginning to end is on reclaiming his wife from her slave master. Presumably, we are to understand this solipsism as indicative of the depth and intensity of his love, probably also as homage to the borderline sociopathic style of the spaghetti western/blaxploitation hero. Regardless, Django’s quest is entirely individualist; he never intends to challenge slavery and never does. Indeed, for the purpose of buttressing the credibility of their ruse, he even countermands his bounty hunter partner’s attempt to save—through purchase, of course—a recalcitrant “Mandingo fighter” from being ripped apart by dogs.  He is essentially indifferent to the handful of slaves who are freed as incidental byproducts of his actions. The happy ending is that he and Broomhilda ride off together and free in a slavocracy that is not a whit less secure at the moment of celebratory resolution than it was when Django set out on his mission of retrieval and revenge.

Znao sam da će se pozvati na ovu scenu, ali to je potpuno promašeno čitanje. Objasniću, ali ne mogu sad jer izlazim. Posle 6.

Neoliberalism’s triumph is affirmed with unselfconscious clarity in the ostensibly leftist defenses of Django Unchained that center on the theme of slaves’ having liberated themselves. Trotskyists, would-be anarchists, and psychobabbling identitarians have their respective sectarian garnishes: Trotskyists see everywhere the bugbear of “bureaucratism” and mystify “self-activity;” anarchists similarly fetishize direct action and voluntarism and oppose large-scale public institutions on principle, and identitarians romanticize essentialist notions of organic, folkish authenticity under constant threat from institutions. However, all are indistinguishable from the nominally libertarian right in their disdain for government and institutionally based political action, which their common reflex is to disparage as inauthentic or corrupt.

sto da citamo film kad i tarantino u intervjuima prica da crnci i danas zive u ropstvu zahvaljujuci institucionalnom rasizmu

zvezda je zivot wrote:

Neoliberalism’s triumph is affirmed with unselfconscious clarity in the ostensibly leftist defenses of Django Unchained that center on the theme of slaves’ having liberated themselves. Trotskyists, would-be anarchists, and psychobabbling identitarians have their respective sectarian garnishes: Trotskyists see everywhere the bugbear of “bureaucratism” and mystify “self-activity;” anarchists similarly fetishize direct action and voluntarism and oppose large-scale public institutions on principle, and identitarians romanticize essentialist notions of organic, folkish authenticity under constant threat from institutions. However, all are indistinguishable from the nominally libertarian right in their disdain for government and institutionally based political action, which their common reflex is to disparage as inauthentic or corrupt.

Ne, potpuno pogrešno, objasniću kasnije.

zvezda je zivot wrote:to je formalisticko resenje. i dalje bi bio los film.

pa kakvo resenje hoces u umetnosti nego formalno? taj lazni kraj je bas onako los post-modernizam.

@przun: ne slazem se u potpunosti ali mi je drago sto si video svetlost srebrne jakne.

William Murderface wrote:

zvezda je zivot wrote:

Ne, potpuno pogrešno, objasniću kasnije.

pa ne znam, u pravu je ako citam temu o djangu na ppp. evo na ppp neko ima takve liberalne ideje o liberaciji robova

Nije se izgubilo nigde. Poslednja lekcija je - ne može sve po lekcijama, odnosno po pravilima, odnosno po zakonu. Nekad moraš da učiniš ono što moraš, against all odds, izvan zakona i izvan kalkulacija o koristi i šteti. Tek tada si stvarno osoba, odnosno, tek tada više nisi rob.Rekao sam koje je objašnjenje njegove hladnokrvnosti u ubijanju odbeglih kriminalaca - samo čini ono što zakon nalaže. Onako kako je Django rob svog gospodara, Šulc je rob zakona, odnosno ne usuđuje se da preuzme odgovornost za svoje postupke, već se skriva iza maske pukog izvršitelja. Da bi postao slobodan i svoj, mora da učini ono što mu nalaže savest, a ne zakon.

ostape, pa bio bi bolji film ali umetnost je formalna bas zato sto je pitanje reprezentacije. reprezentacija u djanga je politicki i umetnicki nemastovita i naopaka i s ovakvim i s onakvim krajem. taj svet ne valja pa nikakvi formalisticki zahtevi ga ne iskupljuju.

Dobro kaže čovek.

zvezda je zivot wrote:

beatakeshi wrote:Ovde se ozbiljno razgovara o radio dramama tzv Kventina Tarantina

ja sam reko da ga treba u gulag pa da vidi da robovi nisu anderklas nego da nesto i rade

I na ono što si rekao za lažnog Stiv MekKvina.

pa malo ti je tall order za jedan film. meni se django nije dopao (a volim inglorious basterds) ali nisam bas ni imao neku zucnu reakciju na njega. jednostavno, film duplog dna. suvise parazanova ili kusturi e za moj ukus.

ostap bender wrote:pa malo ti je tall order za jedan film

pa jeste, ne kazem  nikad nisam krio da tazim nemoguce. ako ne moze nemoguce onda bar dramatizaciju nemoguceg. ali da u pravu si, film nije modernisticka umetnost.

ja kao ortodoksni ridovac, moram da imam zucnu reakciju na djanga. taj film je cista ideologija.

adolf rid je uvek u pravu

sta kazu tzv. levicari na ppp

Tačno, filmu nedostaje solidarnosti. Ali film nije o solidarnosti, nego o posebnosti, o hrabrosti da se bude "ja". Niko ne može da bude ja umesto mene, niko mi ne može dati tu hrabrost, do ja sam - mada mogu biti inspirisan tuđim primerom.Zato Đango ne vodi robove sa sobom - he teaches by example, baš kao što to radi i Šulc.Film nam opet daje jasan signal u kom kontekstu treba da bude čitan, a to nije Fanon, to je Vagner, to je romantizam, to je priča o postajanju sobom (one in 10000), o postajanju individuom.

kazem ja, james brown theory of liberation. revolucija po kanjetu vestu. da je ovo casan forum Williama bi valjalo banovati svaki put kad kaze nesto negativno o identitetskim politikama.

zvezda je zivot wrote:
da je ovo casan forum Williama bi valjalo banovati svaki put kad kaze nesto negativno o identitetskim politikama.

+milion


Covek koji je mrtav ozbiljan definisao glasace Dveri kao obrazovane bele pravoslavne muskarce sada kuka na identitetsku politiku.

Па то што су гласачи Двери томе пришли идентитетски и даље не значи да та врста политике ваља. Ваља Дверима, засад, а докле ће тај крчаг ићи на воду, видећемо.

Glede Ridovog teksta - dobar je, ali vrlo nepravičan prema Djangu, i zapravo aljkav (glede istog, ne generalno). Baš je nasilno ideološko čitanje, koje vadi scene iz konteksta, ne bi li mu se uklopile u širu tezu. Kod Help-a to može, jer je to potpuno singleminded film (a može i kod Firefly, jer je neambiciozna žanrovska vežba), ali kod Đanga prosto ne može, ne ovako, moraš da pročitaš film u celosti, i u kontekstu u kome on sam "traži" da bude čitan.

Dulji problem sa tekstom je ekonomski determinizam - ne, nije sve klasno pitanje, a ako i jeste, ne znači da se problem iscpljulje u ekonomskoj dijagnozi. Kultura jeste bitna, a bitno je i nešto drugo - emancipacija, koja je nužno i kulturna, a ne samo ekonomska stvar. Isto važi i za podsmevanje Tarantinu što priča o institucionalnom rasizmu - ne naravno da se to ne može svesti samo na klasno pitanje, jedan od glavnih razloga zašto to ne može da se uobliči kao klasno pitanje, i zašto postoji slepilo na jezive brojke ljudi u zatvoru, ili što reče ostap - na činjenicu da neko ubija policajce iz snajpera, jeste upravo rasa. To nije skandal, odnosno nije uvod u građanski rat, jer su ti ljudi crnci i postoji prećutno razumevanje da oni nisu pravi građani, da se prema njima zapravo drži detant, da smo sa njima u modus vivendi, a ne zajednici. To naravno ima veze sa ropstvom i sa njegovim nikada saniranim posledicama - politika prema crnačkom stanovništvu jeste menadžment onog straha koji su ispoljili južnjaci kada se najavljivala abolicija - ali šta će oni sad nama da rade?!? Isto ono što smo mi radili njima!

Đango jeste Braun, ali ne Džejms, nego Džon. Kontekst u kome ga treba čitati su Emerson i Toro, posebno Torov A plea for John Brown. Tarantinove reference na Vagnera i romantizam nisu tu bez veze.

Ali da napišem samo par stvari glede Ridovog i zvezdinog čitanja konkretnih scena.

Prvo ovo:

Django’s quest is entirely individualist; he never intends to challenge slavery and never does. Indeed, for the purpose of buttressing the credibility of their ruse, he even countermands his bounty hunter partner’s attempt to save—through purchase, of course—a recalcitrant “Mandingo fighter” from being ripped apart by dogs.  He is essentially indifferent to the handful of slaves who are freed as incidental byproducts of his actions. The happy ending is that he and Broomhilda ride off together and free in a slavocracy that is not a whit less secure at the moment of celebratory resolution than it was when Django set out on his mission of retrieval and revenge.

Ovo je katastrofalno čitanje koje uopšte ne uzima u obzir smisao mandingo borbi u samom filmu, a zatim, činenicu da se Đangov lik zapravo menja kroz film, i da njegova reakcija na scenu sa psima dolazi u jednom trenutku tog razvoja (pre scene u kojoj Šulc ubija Kendija).

Što se tiče samih mandingo borbi, katastrofalno je što Rid ne uviđa mesto koje ta scena ima u filmu. Kao i svaki veliki film, i ovaj je između ostalog film o filmu, odnosno film o mogućnostima filma. Odnos između Šulca i Đanga je odnos režisera i glumca (ali i učitelja i učenika, odraslog i deteta). Mandingo borbe su naličje tog odnosa, Kendi je takođe režiser koji "režira" mandingo borbe. Suočavanje Šulca i Kendija je suočavanje samog Tarantina sa "naličjem" svog filma, odnosno onoga u šta bi njegov film mogao da se pretvori - blaxploitation. Razlog zbog koje Šulc ubija Kendija, zašto ga Kendi toliko ispunjava gađenjem, jeste u tome što je Kendi jedna njegova mogućnost, njegova slika u ogledalu (romantizam, visoka kultura, itd.) - ubijajući njega on ubija sebe, odnosno ono što vidi kao zastrašujuće naličje sopstvene pozicije.

Ako si pročitao ono što sam pisao na PPP, onda znaš i da smatram da je film posle toga film bez režisera ( i scenariste, jel), odnosno bez očinske figure. (Ovo je dodatno potcrtano raznošenjem lika kojeg glumi sam Tarantino). Gangsta rap fore na kraju filma nisu nešto što Tarantino slavi kao najviše dostignuće emancipacije - one su znak nedovršene emancipacije. Ako je Đango na početku filma dete, na kraju je pubertetlija - zato i uzima bling koji je oznaka kraljevskog autoriteta - to je pokazatelj kako njegove nezrelosti (i onoga kako vidi zrelost), tako i onoga gde smo sad - na pola puta.


Što se tiče scene u kojoj Đango ostavlja robove, to je nešto što je već potezanu u Jacobinu (mrzi me sad da tražim tekst) kao arugment za čitanje slično Ridovom - ovo nije revolucija, ovo nije solidarnost, itd. Opet aljkavo čitanje, Đango je tu primer, he leads by exhample. Niko vas ne može osloboditi osim vas samih, i u pogledu koji mu robovi upućuju jasno je da oni u njemu vide upravo to. Ne, to nije revolucija, to je emancipacija. Ono što prethodi svakoj revolucionarnoj politici - osposobiti potlačene da sebe vide kao subjekte, kao vredne slobode. A svako podučavanje za slobodu na kraju mora da se okonča prepuštanjem učeniku da sam nastavi dalje - tako Šulc sa Đango, tako Đango sa robovima.

Ima toga još, rado ću nastaviti razgovor. ovo su stvari o kojima sam puno razmišljao, i Ridov tekst je dobar povod da ih eksplciram.

Assemblywoman 2: No writer would take the time to make fun of Sarah Jessica Parker just because they think she's ugly.


Stan, Kyle, Cartman: Yes they would!



Assemblywoman 2: It is because Miss Jessica Parker is a metaphor in the book for oppression felt by the lower class.



Stan: What? Dude, that is not in the book at all!



Assemblyman 2: Boys, this book is an important look at how liberals are hurting this country.



Stan: What?



Assemblywoman 2: Wait, Scrotie McBoogerballs is the most conservative-hating liberal in literature!



Assemblyman 2: What book did you read?!



Stan: There's nothing about liberals or conservatives!



Assemblyman 4: Ohohh yeah, then why did Sarah Jessica Parker's butt-cheese end up in Scrotie's milkshake?