Ratovi 90tih na prostoru SFRJ

fikret selimbašić wrote:Fin podsjetnik bješe Oko. Na sekundu-dvije se vidi i onaj BOSS-ov plakat.

Senad Avdić bez uvijanja, Avdo opet ponavlja razliku između spokojnog i kao spokojnog čovjeka, Emir balansira. Nikola Pejaković mi djeluje prilično napuklo, Miloševićeva era je po njemu pank u svjetskoj politici, otud i cijena u vidu šikane i batina. Ćirjakovića prvi put malo duže odslušah, kakav je ono govor? Nelagoda mi kao kad slušam Bazdulja dok priča. Bazdulja nema, začudilo me to da fali čim sam pročitao najavu. BH Dani, a naročito glavni i odgovorni im urednik Pećanin su predstavljeni kao medijski Baja Mali Knindža, vjerovatno je to razlog Bazdinog izostanka

Quincy Endicott wrote:Čekaj, ko beše tada na vladti u RS? Ona stranka Biljane Plavšić?

Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 1997., SDS je izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio je dva zastupnika.^[5] Ipak, Plavšić je imenovala Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u siječnju 1998., uz podršku zapadnih država, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika

MiG 21 legendarnog pilota Rudolfa Perešina, koji je nedavno iz Vojno-zrakoplovnog muzeja u austrijskom Zeltwegu vraćen u Hrvatsku, građanima je predstavljen ispred Ministarstva obrane.

– Leševi se sahranjuju bez sanduka, redaju se po slojevima jedan do drugog, svaki sloj se zasipa dezinfekcionim sredstvom i zemljom visine 0,5 – 0,75 metara, a iznad nivoa humka visine jedan metar. Humke se vidno obilježavaju kao masovne grobnice – navodi se u tekstu.

– Cilj asanacije bojišta je dostojanstvena sahrana poginulih, zaštita životne sredine i sprječavanje širenja zaraznih bolesti na ljude i životinje – navodi se u tekstu.

vrijedi izdvojiti tezu prema kojoj je “Vatikan pokrenuo i usmjeravao optužbe protiv Srba za genocid u Srebrenici”, ali i svjedočenja ratnih zločinaca koji su, kako kažu, “osuđeni bez dokaza”.

Autori tog “naučnog rada” su Miroslav Baljak i Dragan Đokić te Istraživačko-edukacijski centar Zvornik, a proces skrivanja zločina pravljenjem masovnih grobnica, nerijetko sekundarnih i tercijarnih, oni nazivaju “asanacijom bojišta”.