by Guest Tue Oct 02, 2018 6:18 pm
Major Tepić, služio sam vojsku Bjelovaru, 1986/1987 je tada bio kapetan u toj kasarni.
Bio je opšte poznat po svojoj anonimnosti. Niko niko živ nije znao ko je on i šta uopšte radi i zašto uopšte dolazi na posao i kako uopšte izgleda. Bio je pozadinac, i po vojnoj struci intendant.
Skladište oružja Bedenik, na 5km od kasarne je bilo mesto stalnih strogih straža. Stražari su prvi dobijali burek utorkom i petkom, kampanjolom su me vozili (Tepić) da im tu obožavanu hranu isporučimo. Tu sam ga malo i upoznao.
Tepić, neupadljiv čovek, bez ambicija, tih, bio je prijatan i kao fikus.
Manje od četiri godine posle mog vojnog roka, 1991. njemu, nesretnom, je upala ta komanda straže kada su ustaše (da, baš, Ustaše) dobovali bubnjevima i urlali oko skladišta oružja kako će ih peći žive na ražnju.
Fuck it men, šta je starešina JNA (tada je već bio major) mogao da uradi? Da im ga preda?
Kao major, znao je kako to ide kada brod tone.
BOOM
ZNG su metkom u potiljak ubile potpukovnika Rajka Kovačevića komandanta kasarne, kapetana Dragišu Jovanovića i potpukovnika Mijlka Vasića (sa kojim sa sam se bio sprijateljio za vreme vojnog roka).
I to sve pod komandom ZNG Jure Šimića, majora JNA, koji je delio kancelariju sa tim istim Miljkom Vasićem (iz Šapca rodom).
Kako smo naivni bili, mi građani, a pogotovo JNA. Bar pola vas se ovde ne seća tih vremena Yugoslavije i naših bratstvo i jedinstvo forsiranih budalaština.
Last edited by yoyogi on Tue Oct 02, 2018 6:23 pm; edited 2 times in total