Filipenko wrote:Kada cetres' trece
velika glad udarila
u kraju tuzlanskom masa
ustasama pristupila
Kazu sta da se radi
Nemca je sluziti lako
uniforma, red bez gladi
zig hajl, i eto tako
Baš te inspirisalo
Tuzla je na južnim obroncima Majevice, ja sam pisao o stanju na sjevernoj strani i na dijelu Posavine i Semberije.
A na ovo se mnogi pecaju i dan danas:
Bez zajebancije, Sotiru sam odgovorio kako je mijenjanje strana česta pojava u kraju iz kojeg je onaj preletač. Glad nije jedini, iako jeste bila bitan i mnogima dovoljan razlog da se priključe Švabama. Baška što im to i nije bila prvina, mnogi su dvadesetak godina ranije već služili Nijemcima. Ako već ne uvažavaš ono što su drugovi ostavili u svojim zabilješkama, kao izvor ti nudim film, i to Bulajićev. U prvih par minuta filma Veliki transporta imaš dovoljno podataka o tome. Maj '43. dostava hrane preko Save u Bosnu je bila podjednako bitna koliko i uvođenje hiljadu novih vojnika za popunu iscrpljenih i desetkovanih vojvođanskih brigada.
Povjerenje i podršku je bilo teško zadobiti i zbog brljotina sa početka ustanka i nekoliko zajedničkih akcija sa četnicima u jesen '41.gdje su se ovi iskazali u
tvom svom stilu. Isti problem su imali i sa dobrim dijelom srpskog stanovništva.
Ustaše nisu imale masovnu podršku ni simpatije jer su ovom kraju skoro stopostotno od najvećeg ološa popunjeni. Jebiga, ovde se ne može snimiti film kao što je Sokol ga nije volio. Glavni brčanski ustaša je bio Rašid Užičanin, predratni vlasnik kafane u Čeliću, grđi i poganiji od Vampira iz Petrinjske. Kad je obrao komuniste i SKOJ-evce po gradu i okolini, hapsio je i u Jasenovac slao ljude zbog toga što su npr. nosili crveni džemper.
Već junu kreće ustaški teror nad viđenijim Srbima i komunistima, u septembru su planula srpska, a kao odgovor na to u oktobru i novembru muslimanska sela. Dosta pobijenih civila u Mirosavcima i Koraju. Par mjeseci kasnije četnici napadaju partizanski štab i uspostavljaju kontrolu nad dobrim dijelom Majevice, ostatak drže ustaše i Nijemci i nastaje period primirja i povremene saradnje. Partizani se u to doba uglavnom kriju i izvode manje akcije. Po selima su domobrani, milicije i legije i tzv. zeleni kadar. Sa četnicima se ni oni ne sukobljavaju i tako to traje sve do ljeta '43. Tek tad kreće masovnije priključivanje Nijemcima, te godine se i 13. SS formira. Ali te godine dosta njih odlazi i u partizane, u Trnavi je smještena partizanska bolnica, formiraju se manji odredi i priključuju se vojvođanskim i hrvatskim brigadama koje dolaze u ove krajeve...
Znam da sve ovo džaba pišem jer se obraćam mejitu, ali nema veze.
Nemam talenta za poeziju pa da ti sročim kakvu pjesmicu ali nema ni potrebe, to je još davno uradio Branko Ćopić.
Nemam knjigu a ni internet ne sarađuje. Zna li neko kako se zove ona Ćopićeva pjesma u kojoj neki Filip pred razredom priča kako su samo Srbi junaci, jedini se oni protiv zlikovaca bore i kako su ostali nebitni i pizde, a onda ga drugarice iz razreda pitaju zna li ko je Avdo Ćuk, Ivan Hariš itd?
I iako si mejit, nadam se da ćeš završiti kao junak jedne druge Ćopićeve pjesme, čiča Raka. Onaj što je pionirske lubenice krao pa ga djeca u medvjeđa gvožđa ulovila
Home
by Filipenko Wed Mar 28, 2018 12:18 am
