Orošavanje na veličanstvenom izvoru

Ovakvim potezom potvrdili bismo svoje dobre odnose sa Izraelom koji su iz godine u godinu sve bolji. Nekada smo mi slali brodove da se u pustinji i ni iz čega stvaraju budući gradovi Izraela, danas Izrael investira i gradi u Srbiji. U Beogradu je u prvih šest meseci ove godine od svih turista iz celog sveta, najveći broj noćenja zabeležen upravo od strane turista iz Izraela.
Ograničenja od strane EU ne bismo imali jer kao i po pitanju sankcija prema Rusiji, imamo slobodu da samostalno odlučimo. Prigovor da rezolucija Saveta bezbednosti na kojoj je utemeljena i politika EU po pitanju Jerusalima može da nas u tome spreči bio bi krajnje ciničan i duhovit imajući u vidu naša iskustva sa rezolucijama tog tela, posebno sa onom u arhivi zavedenoj pod brojem 1244.
Umesto što smo besmisleno podržavali Trampa po pitanju naivnih očekivanja da će se Amerika povući sa Balkana i da će se pobratimiti sa Putinom, ovo nam je prilika da ga podržimo za nešto smisleno. I da na vreme počnemo da tražimo lokaciju za našu ambasadu u Zapadnom Jerusalimu dok ima slobodnog prostora.

ostap bender wrote:pa citao romansiranu biografiju golde mejer i sve je saznao. ono sto je kod libekovaca najludje je potpuni predani amaterizam s kojim se bacaju na sve pred sobom.

Gargantua wrote:Vladimir Gajic
@vladimirgajic1
Dec 21

Katastrofalna je odluka Srbije da glasa u UN protiv Izraela. Pa čiji je Jerusalim grad ? Od koga su ga uzeli Jevreji?

William Murderface wrote:https://www.vice.com/rs/article/ne9yxm/kako-sam-istrcao-prvi-beogradski-polumaraton?utm_source=vicefbsr

http://www.tarzanija.com/kako-sam-pronasao-boga-citajuci-tekst-lika-koji-je-istrcao-polumaraton/

When I first started looking into the teachings of NXIVM, a self-help group whose leaders are now indicted on sex trafficking, forced labour, conspiracy and racketeering charges, it was tough to navigate around all the built-in secrecy. Students of the courses had to sign non-disclosure agreements, and critics who shared that information risked becoming targets of aggressive, never-ending lawsuits. Needless to say, it wasn’t ideal conditions for learning what attracted tens of thousands of people to pay small fortunes just to access one man’s “executive success” philosophy.
On some level I was trying to put myself in the shoes of women like Sarah Edmondson, Allison Mack, and Nicki Clyne, who devoted at least a decade their lives to the NXIVM cause. I wanted to know if, given the right pitch, mentor, or (god forbid) an unpredicted life curveball, I could have ended up boarding a plane to Albany, New York, only to find myself held down and filmed while a doctor branded Keith Raniere’s initials on my crotch.
I had heard the course work was a mishmash of recycled concepts from Scientology’s Dianetics, fables from Paradise Lost, and the ideological underpinnings of Ayn Rand’s novels. Though it seemed extremely unlikely that Rand’s 1,000-plus page love letter to unfettered capitalism would present a path to self-discovery, I reluctantly downloaded the Atlas Shrugged audiobook in hopes of understanding what made this group tick.
As Raniere’s arrest made it easier for former students to speak freely, I realized Rand’s philosophy was copied and pasted throughout the NXIVM curriculum, barely adapted for seminar room discussion. Emphasis was on creating “value” in the world, and contributing to “civilization” via success in the free market. But the real kicker was discovering that Rand herself had a literal cult following that in many ways mirrored Raniere’s.

William Murderface wrote:Znam, kako ne bih. A kad pojedu nesto drugo padnu u depresiju i prividjaju im se demoni.

Oni su zaista na putu da postanu kult. To sa strogim dijetarnim rezimima, u sklopu sa svim ostalim, tipican cultish behaviour.

Međutim, iz straha i frustracije stvara se jedan iskrivljen pogled na politiku i političare, koji zapravo sprečava normalnu debatu o rešenju za klimatske promene. Mladi aktivisti poput Grete Tunberg smatraju da „odrasli“ žele samo da ignorišu problem klimatskih promena jer ne vide njegov značaj, ili su pod uticajem lobista raznih industrija koje ne žele da se država bavi ovim pitanjem. Iako je ovo delimično tačno, razlog zašto danas nema radikalnijih pristupa ekološkoj politici je to što su u pitanju užasno kompleksni problemi, koji gotovo nikad ne uključuju samo klimatske promene.

Dodatno, iako su prema svim dostupnim podacima klimatske promene izazvane ljudskom aktivnošću, upitno je i dalje na koji način ih možemo zaustaviti i da li imamo trenutno tehnološke kapacitete za to. Klimatske promene nisu pitanje u kom jednostavno imate “dobre“ i “loše“ ljude, već je to kompleksna rasprava koju aktivisti poput Tunberg žele da predstave kao puki “nedostatak volje i vizije“ političara na vlasti.

Ukoliko pogledamo rečnik koji koriste aktivisti za klimatske promene otkrićemo da je on jako sličan rečniku koji koriste populisti na desnici. „Napravimo svet Greta ponovo“ (Make The World Greta Again) je naslov dokumentarca o protestima mladih zbog klimatskih promena, što je direktan odgovor na čuveni slogan iz predsedničke kampanje Donalda Trampa. Ovaj slogan zapravo pokazuje nešto dublje u ideologiji ovih protesta, a to je stav da je završeno sa raspravom o klimatskim promenama.

Ono što Tunberg često ističe jeste da je nauka u vezi sa klimatskim promenama dosta očigledna, i da je jasno šta su rešenje za potencijalnu klimatsku katastrofu. Međutim ne samo da nije jasno šta su rešenja, već i porez na ugljen dioksid na svetskom nivou, za koji se zalaže većina ekoloških aktivista, sa sobom povlači mnogobrojna pitanja o zemljama u razvoju i budućnosti njihovog ekonomskog razvoja ukoliko se primeni ovakav porez.

Pored odbijanja da se vodi rasprava o uzrocima i rešenjima za klimatske promene, aktivisti koji su inspirisani Gretom često pokušaju da stave na stub srama one koji ne primenjuju životni stil koji proizvodi manje ugljen dioksida.