RIP - artistic edition

umrla zaha hadid

http://www.nytimes.com/2016/04/01/arts/design/zaha-hadid-architect-dies.html?emc=edit_na_20160331&nlid=60575147&ref=cta&_r=0

Možda ovome i nije baš mesto ovde, ali ne znam gde

Rip Tomaž Pandur

http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/424099/Redatelj-Tomaz-Pandur-umro-usred-probe-u-Skoplju.html?utm_source=facebooktportal&utm_medium=fanpagetportal&utm_campaign=facebookshare

na danasnji dan pre 10 godina umro je tibor bada alijas bada dada iz novog sada, mozda nas najveci umetnik autsajder art provenijencije iz 1990-ih

umro je mladen stilinovic.

e jebiga

bas mi je zao. RIP ko kuca.

ja sam ga poznavao. bas glup nacin da se probudis. nije bio ni tako mator - 69 godina. zapravo verovatno najznacajniji zivi umetnik s ovih prostora. rasa todosijevic sofisticiranije poetike i daleko artikulisanije politike umetnosti.

Mladen Stilinović

Pohvala lijenosti

Kao umjetnik učio sam i od istoka (socijalizma) i od Zapada (kapitalizma). Naravno, sada kada su se granice i politički sistemi promijenili, takvo iskustvo više neće biti moguće. Ali ono što sam ja naučio iz tog dijaloga ostaje mi. Gledanje i poznavanje umjetnosti Zapada navelo me je ovih dana na misao da na Zapadu ne može biti umjetnosti. Ne tvrdim da je nema. Zašto ne može biti umjetnosti na Zapadu? Odgovor je vrlo jednostavan. Umjetnici Zapada nisu lijeni. Umjetnici s istoka su lijeni, a hoće li oni sada kada više nisu umjetnici Istoka ostati lijeni, to ćemo vidjeti.

Lijenost je odsustvo pokreta i misli, samo tupo vrijeme - potpuna amnezija. Ona je također ravnodušnost, buljenje ni u šta, neaktivnost, nemoć. Ona je čista glupost, vrijeme bola, uzaludne koncentracije. Sve te vrline lijenosti važni su činioci umjetnosti. Nije dovoljno znati o lijenosti, ona se mora prakticirati i usavršavati.

Umjetnici Zapada nisu lijeni i zato više nisu umjetnici, već proizvođači nečega. Potpuna zaokupljenost umjetnika Zapada nevažnim stvarima, kao što su proizvodnja, promocija, sistem galerija, sistem muzeja, sistem natječaja (tko je prvi), zaigranost objektima, sve to udaljilo ih je od lijenosti, od umjetnosti. Kao što je novac papir, tako je i galerija soba.

Umjetnici s Istoka bili su lijeni i siromašni, jer "cijeli sistem nevažnih" činilaca nije postojao. Zato su imali vremena koncentrirati se i baviti umjetnošću i lijenošću. Ali i kada su proizvodili umjetnost, znali su da je to uzalud, da je to ništa. Pouku o lijenosti umjetnici Zapada imali su od koga naučiti, ali nisu. Dva najvažnija umjetnika XX stoljeća bavila su se pitanjem lijenosti, praktički i teorijski: Duchamp i Maljevič.

Duchamp nikad nije govorio o lijenosti, već o ravnodušnosti i ne-radu. Na pitanje Pierrea Cabannea - što mu je donijelo najviše zadovoljstva u životu, Duchamp je odgovorio: "Kao prvo, imao sam sreće, jer nikada nisam morao raditi za život. Smatram da je raditi za život pomalo imbecilno s ekonomske točke gledišta. Nadam se da ćemo jednog dana moći živjeti bez obveze da radimo. Zahvaljujući svojoj sreći, mogao sam se provući kroz život bez posla."

Maljevič je napisao tekst pod naslovom "Lijenost - prava istina čovječanstva" (1921). U tom tom tekstu on je kritizirao kapitalizam zato što omogućuje samo malom broju kapitalista lijenost, ali i socijalizam, jer je cijeli svoj pokret bazirao na radu. Citiram: "Narodi se plaše lijenosti i progone one koji je prihvaćaju, sve se događa na taj način, jer nitko je nije shvatio kao istinu, budući da su je žigosali kao 'majku svih poroka', a ona je majka života. Socijalizam nosi oslobođenje u nesvjesnom, on žigoše lijenost ne znajući da ga je ona rodila i njen sin je u svojoj ludosti žigoše kao 'majku poroka', ali on još nije sin koji će skinuti žig, i stoga u ovoj kratkoj bilješci, ja želim skinuti žig srama s njenog čela i da je učinim ne majkom svih poroka, već majkom savršenstva."

I da budem lijen i zaključim: nema umjetnosti bez lijenosti.

moram i ovde da okacim prigodni memorijal povodom smrti kristapsa pucea, letonskog krizanca toma gotovca i satana panonskog

Kristaps Pūce (1977-2017) Kristaps aka Zyrnys was a fundamental figure of the Latvian industrial scene. Active since its early years, he contributed as a musician, organiser and a one of a kind performer, pioneering performance art in Latvia with his obscure stage acts. A half of the brutalist duo Barodarho, formed together with brother Eduards, he shaped their musical impact with a strong emotional and visual character, making it a seminal act in the Baltic underground. Barodarho published 2 albums - „Aarpuss” in 2001 and „Triumvirāts” in 2007, various compilation tracks and held numerous memorable concerts, with each pushing the boundries of their stage performance. Zyrnys was also a member of the noise/performance groups Brigado Genocid and Spararats, that both had self-titled releases out on Sturm label in 2002 and 2006 respectively, followed by bands Posts TV and V.S.K.B., as well as contributions to other artists works. His solo productions went under the name of Cyclohexane in the early, pre-Barodarho period, self-releasing an album „Hellsuck” in 1999, and were continued as Rehgs in the later years. As an organiser, he always chose rather unconventional places for events, like bunkers and other former military territories for Bunkvāls and Industrial Piknik festivals, yet the most recent establishment was the rural post-industrial fest Kūcvāls, started in 2008. Kristaps’ family tree has had a long relation with theater and cinema, so since a very young age he participated in theater plays and contributed as an actor in several Latvian films. Kristaps was a deep and sincere person, a great friend and creative partner. As terrible is his loss, his body of work was and will remain as a resource for inspiration. He left us way too early and will be greatly missed...

action pics u spojleru

Spoiler:

Вилијем Ванс, стрип аутор.
Аутор Боба Морана, Бруна Бразила, 13-це и још пуно тога...
https://en.wikipedia.org/wiki/William_Vance

da malo sam se izbedacio iako nije radio vec godinama. bas mi se cita ramiro sada.

Мене је Рамиро вазда смарао.
Блатњави Средњи век, још их је цртао сморене, још никако нисам могао да покачим о чем се ту уопште ради...

meni je super ramiro. strasno sam voleo i bruna brazila. XIII je klasa za sebe.

Ja sam se razvaljivao od XIII-ice. Mnogo sam voleo taj strip.

Džoniju Rackoviću umrla majka. RIP.

Izvini. Ali Dzo je tezak edipovac, videcemo nasta ce ovo da izadje. Bukvalno se svaki dan pesice vracao s kevom kuci sa faksa.