Zbirka slika

@sve_u_slavu_boziju_?
- "Ало бре Никола, па аko je Бог Исус, коме се онда Исус молио на Маслиновој гори?"
- И онда ми он присро и ту га ја набодем...

Peter Uka

Пашкевич Андрей Петрович (1945-2011) «Застой» 1990

Ed Gray

Može i na Spirit of Football...

Super ideja i izvedba:




















https://www.instagram.com/zooligan/

"Dream" painting by Viktor Popkov, USSR, 1965

Uh odlično

At the turn of the twentieth century, many Western painters sought to enhance the visual world through glorification. Portraits of politicians and socialites instilled pride in their moneyed subjects, while landscapes and narrative works told epic tales across massive canvases. In the United States, the industrial revolution altered the landscape of every major city, with skyscrapers rising rapidly and workers pressing their noses further to the grindstone.

Bourgeois painters were ill-equipped to portray urban development and its effects on everyday people, but one tight-knit group of working-class artists captured the spirit of this time by going against the mainstream. These artists, commonly known as the Ashcan school, had cut their teeth as political cartoonists during the rise of investigative journalism. Working in newspapers brought them closer to this rapidly industrializing social environment, instilling a sense of journalistic presence. They served the press in ways the camera would just a few decades later, leading their art from postimpressionism to documentary realism.

https://jacobinmag.com/2021/08/ashcan-school-new-york-city-art-world-american-realism-painting

Spoiler:

pic.twitter.com/0a1TDQbkpu

— Phantasmagoric Tucker (@TuckerPhantasm) October 2, 2023

Быдлз
Андрей Шатилов




Владимир и Линч (2023)
Николай Копейкин

Odlično!

Filipa nema ni na stogodišnjicu Lenjinove smrti


Doping-Pong
«Советская Атлантида». 2018




Художник — Сергей Кулешов.
«Зима будет долгой» (2018)







Арка II. Закат в Империи (2023)
Дамир Муратов





Ультрамарин (2018)
Дмитрий Прокопович

Poprilično živahno slikarstvo, možda malo odveć iliustrativno.
Ko drži isečena drva nepokrivena, potpuni nemar.

beatakeshi wrote:Poprilično živahno slikarstvo, možda malo odveć iliustrativno.
Ko drži isečena drva nepokrivena, potpuni nemar.

Prizivam Filipa, mora tako.


Bold

fikret selimbašić wrote:

beatakeshi wrote:Poprilično živahno slikarstvo, možda malo odveć iliustrativno.
Ko drži isečena drva nepokrivena, potpuni nemar.

Prizivam Filipa, mora tako.


Bold

Ovo moram da malo pojasnim. Slika isječenih drva mi se dopala baš zato što je stopostotni pogodak. Ja se grijem i kuham na drva, čak i ljeti izbjegavam struju i plin jer sam ubijeđen da je hrana ukusnija kad se priprema na vatri, Više puta ponovlkjen ekperiment, isti sastojci, isti recept ali kad se to na vatri ispeče, sasvim drugačijeg, odnosno boljeg ukusa bude. Možda i umišljam, ali onda se radi o kolektivnom tripu jer nije samo meni takav utisak. Samo bogati a nekad davno i radnici Slavonijahrasta mogu sebi da priušte dovoljno drveta za ogrev u suhom i natkrivenom prostoru. Vrlo česta pojava na selu je bila da se ogrevno drvo planski ostavlja na snijegu i kiši da sporije gori, Da se u decembru ili januaru kupuje po pola kubika ili kubik pa se na snijegu siječe i cijepa. Malo da se razmrdaju seljački mišići koji se previše opuste od manje posla u zimskim mjesecima, a više zbog toga da se ukućani od starta nauče da je drvo skupo i da se mora racionalno koristiti.

Prije desetak-dvanaest godina sam se iz domaćina koji ogrev čuva u zavjetrini pod nadstrešnicom prebacio na avlijsku, nedomaćinsku varijantu lagerovanja. Trostruki plastenički najlon kao podloga a onda na njega složim iscijepana drva. Ničim ne pokrivam, kiša ili snijeg natope prva dva sloja, ispod su drva osušena i provjettrena preko ljeta. Ta suha se koriste za brzinsko nabijanje temperature, za prve dvije jutarnje vatre.Koristim ih i za nabijanje temperatura preko 300 stupnjeva kad npr. pečem picu. Ona natopljena sa vrha su potrebna za bsporiju varijantu, kad je napolju manje hladno ili kad se negdje na dva-tri sata odlazi od kuće, Nakrca se zakislom hrastovinom. pozatvaraju cugovi i kad se nakon tri sata zujanja vratiš doma, a tamo em toplo, em još ima dovoljno žara da samo nabaciš novu turu koja odmah kreće da gori, pucketa, grije...

Prizor sa slike je 1/1 slika mojih zimskih raspuista u osnovnoj.

Uživao sam čitajući post. Nisam znao za foru sa mokrim drvetom.