the beautiful one wrote:ovo je rat psihološkog i ekonomskog iscrpljivanja, niko nikoga neće poraziti jednim brutalnim ofanzivnim ili kontraofanzivnim udarcem, eto ti Crna Gora pobedila na Mojkovcu Švabe, pa se posle odmah predala, rat nije hrabrost, to je oduvek, a pogotovu danas, iscrpljivanje protivnika, nekad pobednik iscrpljivanja bude neočekivan kao u Avganistanu, ali baš retko to bude tako
Crna Gora pobedila jednu ojacanu brigadu na Mojkovcu. Zapravo, ne Crna Gora, vec Sandzacka vojska, nakon sto je Crna Gora kapitulirala. Kad je dosao ostatak divizije, promptno su polozili oruzje.
Tragedija je sto su nas onda lazno ucili da su nam oni stitili povlacenje preko Albanije i da su se svesno zrtvovali 3 nedelje nakon sto je nasa vojska napustila Drac i koja se u tom momentu ukrcavala na
francuske italijanske brodove kako bi pomogli srpskoj vojsci. I mi to prihvatamo eto tako, jer smo budale, a ne spominjemo golgotu kao albansko-crnogorsku (posto je pola ljudi islo preko Crne Gore ka jugu) i nikad nismo postavljali pitanje kako to da su desetine hiljada ljudi poumirale u marsu preko bratske Crne Gore, vec smo sve to pripisali tradicionalno neprijateljskoj Albaniji.
Јанош Винету wrote:
Један могући поглед на ствари : Зимски Рат
Финци су се бранили одлично и нанели силне губитке Совјетској армији.
Иако су претходно били у доста крвавом грађанском рату између Белих и Црвених. Било је трвења између блока левих партија, остатака Црвених са својим присталицама и блока десничара. Парламентарни партијски естаблишмент се ујединио и здушно стао иза одбране земље.
Манерхајм је увео тоталну блокаду извештавања, деловало је да финска армија добро стоји али у стварности су имали страховите губитке и били су пред сломом.
Онда су сели за преговарачки сто са покерашким лицима, правећи се да могу довека тако да ратују. Испреговарали су своју политичку и културну независност али су имали и велике територијалне губитке.
Такво решење би било идеално за Украјину. Ови територијални губици које имају сада се свакако могу толерисати. Ту је Кијев, ту је Харков.
А и питање је ко ће овде пре да колабира. Могу и Руси врло лако да изгубе апетит за ратовање.
Da, naneli su velike gubitke lenjingradskom vojnom okrugu. Kada su Sovjeti sproveli malo siru mobilizaciju, ispalo je kuku-majko u vrlo kratkom roku.
Inace, tzv. Finska je upravo primer iz koga bi Rusi morali da uce, bas kao i mi sa tzv. Crnom Gorom. Da Staljin nije zakocio Crvenu armiju zadovoljivsi se Viborgom, vec da joj je dozvolio da uspostavi punu kontrolu nad nekadasnjom gubernijom i ratnim plenom zadobijenim od svedskih divljaka, sa vaspostavljenim suverenitetom i teritorijalnim integritetom bi kasnije mnogo manje stradali. Konkretno, bez asistencije tzv. Finske Nemci nikada ne bi mogli da opkole Lenjingrad, sto je uzrokovali milionske zrtve, a i Putinova familija je tu silno propatila. Bolecivost Staljina prema napadacima na sovjetski narod i mrziteljima sovjetskog poretka, meni licno neshvatljiva, je imala strasne posledice. Bas kao i bolecivost prema Nemcima. Umesto da se danas Rusija proteze do Labe putem ogromne centralnoevropske enklave koju niko ne bi smeo da napadne i koja bi se protezala odatle do Kalinjingrada (fakticki nekadasnja Prusija) prethodno omogucivsi stanovnistvu da se zaista preseli na toliko zeljeni istok, imamo situaciju da su fakticki potisnuti do Smolenska.
Hocu reci, koliko sada puste Ukrajinu, toliko ce veliku tvrdjavu protiv sebe dobiti. I da se ne lazemo, to je posteno, sami pali, sami se roknuli.
Sto se tice resenja za Ukrajinu, vi i dalje imate iluziju da se Ukrajinci pitaju i da odlucuju. Za njih ce Ameri odluciti koliko su im gubici veliki, koliko je privreda postradala, kao i sta valja uraditi tim povodom. I to je posteno. I oni su sami pali, hoteci slobodu.