Bosna i Hercegovina

Nema, i sa motom i sa prezimenom, a da se ne plaća.

Mór Thököly wrote:Malo je čudno prezime

Шта фали, ако може Џонтра.

Muslimansko ostrvo sa konfliktnim potencijalom

Schäuble smatra da je, za razliku od dramatične propasti politike Zapada u Afganistanu, u BiH intervencijom Zapada i Dejtonom ponešto i ostvareno. Održao se makar i krhak mir mada su problemi ogromni. Razmišljanje u kategorijama etničke pripadnost kod Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata sve više dominira, centrifugalne sile djeluju pod uticajem susjednih zemalja i prijete da rastrgnu fragilnu državnu tvorevinu. „U tom slučaju bi ostalo muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i kao stalni izvor nemira – tim prije što je tu i samoproklamovana zaštitnica Turska." Jasno je, podvlači dalje Schäuble, da je EU napravila velike greške geostrateške prirode. Zato je sada na potezu Evropa, jer skretati pogled više ne može. "Nedostajalo je političke volje da se riješe političke blokade u BiH. Kratkovidna politika EU nije olakšala rad ni visokog predstavnika. Sada bi EU te greške morala, koliko je to moguće, korigovati. Mi moramo biti bolji čuvari na Balkanu i bolje dorasti svojim zadacima i odgovornošću i to u interesu sopstvene stabilnosti i blagostanja", rekao je Schäuble podvukavši kako „politička stabilnost na periferiji Evrope zahtijeva dug i istrajan angažman".
A na tu stabilnost sve više utiče Rusija a u regionu je itekako prisutna i Turska. Za Schmidta je zamislivo da Turska i Rusija u BiH postanu dio rješenja. "Njihovo prisustvo ne mora neizostavno biti problem", podvukao je novi šef OHR-a a u tome ga je podržao i Schäublea. Scmidt je pomenuo i kako ga je Erdogan, tokom svog boravka u Sarajevu (27.8.21.), pozvao da naredne sedmice posjeti Ankaru.

Kome pripada BiH? I u kojem omjeru?

26 godina nakon početka rada OHR-a BiH je i dalje etnički podijeljena, konstatovala je njemačka istoričarka i profesorica sa Univerziteta u Minhenu Marie-Janine Calic i dala svoje viđenje konflikta. U osnovi se, dijagnosticira Calic, radi o "problemima nacionalnog identiteta i političke legitimnosti". Dejton ih, prirodno, nije mogao riješiti. Ta pitanja objašnjavaju zašto konfrontacija sa prošlošću napreduje tako sporo i zašto nije moguće pomirenje. "Četvrt stoljeća nakon okončanja rata. Srbi odbijaju da događaje u Srebrenici nazovu genocidom. Zašto? Jer je Srebrenica metafora za visoko politička pitanja i jer otvara pitanja ko je odgovoran za rat i masovne zločine, kako shvatamo svoju srpsku naciju i kako definisemo našu prošlost?" Konflikt se, po njenim riječima, vodi oko starog spora: Kome pripada BiH ? I u kojem omjeru? Bošnjaci traže više centralizma a jedan dio i ukidanje entiteta, bosansko-srpski političari traže svoju državu a nacionalistički Hrvati treći entitet".

,Nacionalistički orjentirani Bošnjaci su", nastavlja Marie-Janine Calic, "od Srebrenice napravili „zabranu traumu". Srebrenica takvima do danas služi kao argumenat da „kategorički isključe podjelu vlasti i pomirenje sa Srbima". No, ova pitanja se, po njenom mišljenju, ne mogu razjasniti odozgo. "Ona su istorijski rasla i emocinalno su nabijena", kaže njemačka istoričarka. „Kada bi međunarodna zajednica iznenada napustila BiH, država bi brže kolabirala nego što to mnogi mogu i da zamisle."

https://vijesti.ba/clanak/545726/izvjestaj-dw-a-sta-je-schmidt-rekao-o-bosnjacima-srbima-i-hrvatima

boomer crook wrote:mari zanin chalic

Шта, зар Французи не пишу то у л'орижинелу? Ја мислио да је или Калик или Цалиц, не може бити ништа друго треће.

This is the kind of thing that makes me sick to my stomach: condescending, neocolonial, orientalizing dribble posing as academia... @univienna pic.twitter.com/wf6lDySU9r

— Emir Suljagić (@suljagicemir1) September 18, 2021

https://politicki.ba/news/read/18664

Suljagić: Znamo li šta ćemo s Bosnom?
jučer u 13:32 1637
Spadam među malobrojne koji bez ustručavanja smatraju i govore da Bosna treba biti uređena kao republika, po principu jedan čovjek - jedan glas.

Sve znamo.

Osim šta ćemo s Bosnom.

Jer, kao što kaže Vehab Koluhija u „Hodža strah“ Derviša Sušića: „A sitan račun i velika pohlepa sebičnih prerezali su grkljane mnogim carstvima, starim, moćnim, golemim, a mi svoje još ni smislili nismo.“ Ako postoji jedan, sveobuhvatan i natkriljujući razlog krize kroz koju prolazimo zadnjih nekoliko mjeseci onda je on u tome što još uvijek nismo „smislili“ Bosnu.

Dejtonski mirovni sporazum nije zamjena za viziju Bosne i ne može poslužiti kao takav. Dejton je primirje. I dok su se tokom primirja srpski i hrvatski nacionalizam povukli na svoje „fabričke postavke“ – podijeli, popali, protjeraj – bosanski odgovor bio je dnevno otaljavanje poslova u nadi da će i srpski i hrvatski nacionalistički projekat ustanoviti da nikad u historiji nisu dobili, niti mogu dobiti više u Bosni. Ali, to naprosto nije u prirodi nacionalizma. Svaki nacionalizam teži potpunom ostvarenju svih ambicija i stremljenja.

Da budemo načisto: nije za takvo stanje kriv samo naša politička klasa. Odgovornost je podjednako na intelektualnim elitama.

Spadam među malobrojne koji bez ustručavanja smatraju i govore da Bosna treba biti uređena kao republika, po principu jedan čovjek - jedan glas. To me i u Sarajevu čini radikalom i ekstremistom. Ivan Seoski Žrec Lovrenović, i dan-danas guru građanskih intelektualaca u Sarajevu me zbog toga nazvao talibanom. I dan-danas, svim društvenim naukama Univerziteta u Sarajevu se gaće tresu kad Seoski Žrec, zagledan u vatru dok ogleda, zagrmi sa varcar-vakufskih visina.


Možda nemam pravo. Možda Seoski Žrec ima pravo i možda u Bosni treba obnovi millet sistem. Ali, šta god da je tačno, mi i dalje nemamo jednu viziju ove zemlje oko koje se dominantno slažemo. Naši intlektualci su u stanju da „smisle“ i Evropu i svijet – jer ne košta ništa – ali nisu u stanju da zamisle Bosnu, jer će morati da se zamjere nekome, pa makar to bio i neki opskurni hercegbosanski portal.

Nije dovoljno imati odgovor ili odgovore na poteze neprijatelja (namjerno koristim ovaj termin, jer nema sumnje da su i srpski i hrvatski projekat u BiH njeni smrtni neprijatelji), potrebno je znati s kojim ciljem se odgovara. Vizija je ono što omogućava odgovornim liderima da sakupe i organizuju resurse, a zatim da ih koriste u skladu sa ciljevima koji su zacrtani. Nijedan sukob, da ne kažem nijedan rat, se ne može voditi s ciljem da se protivnik izmori. Država nije ribolov.

Letargija koja vlada u Sarajevu rezultat je uvjerenja da je Dejton vječan. Nije. Samo je promjena vječna. I ako naše političke elite nisu u stanju vidjeti iza dejtonskog horizonta, to je zato što naše intelektualne elite nisu u stanju vidjeti iza horizonta. Zato što su kupljene, korumpirane i komotne u najvećoj mjeri. I što im se u najvećoj mjeri gadi poreski obveznik koji ih plaća, jer dolazi iz kulturno-historijskog miljea koji ne odobravaju njihove kolege iz Beograda i Zagreba. I tako, dok naše komšije ponovo oštre noževe, naši intelektualci su zagledani u budućnost radničke klase u post-industrijskom svijetu.

Ako naša politička klasa izgleda zbunjeno, onda je to zato što ne postoji blueprint, mapa puta, na čijem se kraju nalazi ideja Bosne koju svi dijelimo, bez obzira na ostale razlike među nama. Josip Broz Tito bio je uspješan zato što je 1941. znao gdje želi da bude 1945. O njegovoj viziji možemo reći još mnogo toga, ali ova činjenica je nezaobilazna.

Iskreno ne razumijem oklijevanje i strah u Sarajevu. Ima nas više. Imamo više para. Historijski, nikad nismo bili u boljoj poziciji, kako god se to činilo bilo kome. Odakle, osim iz konformizma dolazi, potreba da nekom drugom isporučujemo vlastitu sudbinu? Odakle potreba da neko drugi donosi odluke u naše ime?

Niko iz Bosne neće i ne može odnijeti busen bez nasilja.

Sve imamo.

Osim plana.