Virus

NEW: France reports a substantial jump in deaths, up 240 in past 24 hours to 1,100

And 2,446 new cases raises the total to 22,302

dobro, bar ovaj skok u novoobolelima je 10tak posto. uzas

traže volontere
https://www.budivolonter.gov.rs/#

ako neko ima vremena
ja razmišljam da se prijavim ali imam 0 poverenja u ovu vlast

plachkica wrote:

József Csuhay wrote:

Podatke objavljuju entiteti, kantoni, država, opštine... otud česte objave.

Najpoznatiji među oboljelima su gosti konjičke proslave, najveći rasadinik virusa takođe.

onaj iz namenske preneo u bih?

btw, trač glasi da je mnogo muškaraca sa te zabave pozitivno, i nijedna žena,
pretpostavka je da je to zato što su žene bile našminkane, te iz tog razloga nisu dirale lice.

Jeste, bilo je i gostiju iz drugih preduzeća pa se raširilo dalje, Goražde, Novi Travnik. Ne znam za to sa šminkom, a i nevjeruem jer prvi slučaj u Goraždu je bila baš direktorica tamošnjeg preduzeća namjenske industrije i bila je gost na proslavi u Konjicu.

Bendegúz Somogyi wrote:U D. Mišoviću se nalazi obolela beba od 28 meseci. Ajd neka je prati dosadašnja statistika i neka pregura to bez ozbiljnijih problema.

 
28 dana, ne meseci

a ima i jos jedna malo starija

a za neku trecu (ako nije neka od ovih) su napisali da je ozdravila

bas je udarilo muski na srbljiće

Јанош Винету wrote:
Више није битно да ли је заиста некога или нешто спасио, народу је битно да носи униформу спасиоца.
Е да - та униформа је црна кошуља...

Да неко сутра обећа да ће, кад дође на власт, разјурити црнокошуљаше, сам ћу да му певам немој по глави друже плави и да наговарам и жену да гласа за њ.

OK sad sam proverio podatke
Imamo 1 bebu od 28 nedelja i 1 od 27 dana
Ta sto je ozdravila nije ozdravila ovde nego u Velsu, kod kuce.

Ove nedelje u Gradskoj Bolnici na Zvezdari pocinje obuka lekara za rad sa pacijentima koji su zarazeni virusom Korone. Dragisa Misovic je skoro pun, kada se sasvim napuni krenuce da ih primaju u Gradsku.

praštajte i ignorišite ako je ovo već bilo.

Ne znam dal je bilo al necu da gledam 

Percorso dell'aereo militare russo che ha portato aiuti di vario genere all'Italia. Perché non è venuto dritto? Varie ipotesi:
1) i piloti avevano bevuto troppa vodka
2) di passaggio hanno bombardato la Turchia
3) c'era qualche problema a sorvolare i paesi "fratelli" della Ue pic.twitter.com/aIfaMeCIIE

— Massimo D'Antoni (@maxdantoni) March 23, 2020

Deepl prevod:

Route of the Russian military aircraft that brought aid of various kinds to Italy. Why didn't he come straight? Several guesses:
1) the pilots had drunk too much vodka
2) passing through they have bombed Turkey
3) there was some problem flying over the "brother" countries of the EU.

Ovaj tvrdi da je 9 zemalja EU zabranilo prelet:

Il giro dell'aereo russo di aiuto per l'Italia. 9 paesi UE hanno proibito sorvolo. pic.twitter.com/AufdXelqDW

— maurizio gustinicchi (@gustinicchi) March 23, 2020

i tako raspade se EU kao da neće, zbog nečega veličine manje od milimetra

Danas video par kratkih snimaka iz Barselone, divlji veprovi se mirno šetkaju po Avingudi Diagonal

rumbeando wrote:Ovaj tvrdi da je 9 zemalja EU zabranilo prelet

Demanti poljskog zamenika ministra spoljnih poslova:

#fakenews alert
Increased tension over the #coronavirus pandemic is used to spread disinformation and shatter European and transatlantic unity.
No aircraft to Italy has been blocked. Polish airspace for transit stays open. Be careful.

— Marcin Przydacz (@marcin_przydacz) March 24, 2020

Stigao je zahtev za 5000 studenata da se vrate iz svojih gradova i u roku od 48h do 26.03. iznesu sve svoje stvari iz Ustanove Studentski centar ‘’Beograd’’
5000 STUDENATA!!
DA LI STE SVESNI OPASNOSTI? @zaklina_prva potrebno je i o ovome pricati pic.twitter.com/HTsk7sXl9U

— Facio_ut_facias (@sensizlikk31) March 24, 2020

Popup koji se pojavljuje kad se otvori stranica Studentskog centra:

Zlatko Dizdarević za Buku: Italiji iz Evrope nema ko da piše i šalje
Godinama smo vjerovali u taj svijet koji želi let. Silno su nas i uvjeravali da ćemo brzo tamo, oni kojima je to onda trebalo. Samo još malo, koji korak.

Dvije su mi se generacijski mitske pjesme vraćale ovih dana u sjećanje. Ne slučajno, u atmosferi virusne izolacije za starije od 65 godina. Jedna je Balaševićeva "Krivi smo mi...", a druga ona "Indexa" i Pimpeka, "I pad je let..."

Balaševićeva nas je nekad uvodila u kraj jednog dovijeka pamtljivog doba i u nostalgiju povodom njega, uz bolno saznanje da se nismo uspijevali ukrcati u voz za novi svijet u koji smo htjeli, ali, mjesto u njemu izgleda nismo ni zasluživali. Vlastitom krivicom. Pa stihovi vele "Putuj Evropo / nemoj više čekati na nas / ne pitaj mnogo / dospjećeš i ti na rđav glas..."

Tada je ta Evropa bila nešto poput Diznilenda, za koji su ulaznicu mogli da dobiju samo odlični đaci. Ne oni što su to bili nekada prije, pa više nisu ni blizu. Puno nas je iz generacije tada s tugom ispotiha slušalo Đoku, jer, eto, Evropa ode bez nas... Kroz minule dvije decenije, i u nas, i u Evropi, bilo je što je bilo. Pa i kada ni Davorina i "Indexa" više nije bilo, odzvanjali su stihovi Duška Trifunovića u njihovoj pjesmi "I pad je let" : Čovjeku nije dosta / što može preko mosta / on želi let / takav je svijet...

Godinama smo vjerovali u taj svijet koji želi let. Silno su nas i uvjeravali da ćemo brzo tamo, oni kojima je to onda trebalo. Samo još malo, koji korak. Od čuvenog Solunskog obećanja 2003. god. do danas i bezbroj "inicijativa", samita, konferencija. I opet novih obećanja. Što njihovih, što naših izabranika. Dolazili su iz Brisela i ozbiljno govorili, evo i nedavno, kako su nam reforme - impresivne! Mi i dalje ubijeđeni da je EU simbol institucija, solidarnosti, principa, jedinstva svega, mudrosti zajednice, otvorenih granica, odlučnosti da se u teškim situacijama bude kao jedan. Čudio sam se nekih tamo godina, bivajući na Bliskom istoku, kako oni ljudi tamo u državama daleko tu našu sanjanu Evropu više ne drže ni među četiri, pet, u svijetu najjačih, ekonomski najmoćnijih, najsigurnijih, najdignitetnijih ... Govorili su – samo im je interes važan. Po svaku cijenu. Iluzija je vjerovati u solidarnost, humanost, odricanje zarad principa i višeg cilja. Tamo sam čuo i odgovor na kazanu slutnju kolegi, diplomati nekad goleme evropske imperije, da će gurnuti taj svijet u zlo i haos sa stotinama hiljada mrtvih u ime njihovih "geostrateških interesa", a zapravo nove kontrole nad energentima. To su cinično nazvali "arapskim proljećem". Odgovor je bio – Pa šta?

Eto onda "odjednom" kolona izbjeglica, silno poguranih ljudskim pravima i humanizmom Unije. Sjever Evrope čekao je jeftinu radnu snagu za njihovu gladnu industriju. Onda su postali prekobrojni, neadekvatni i nepotrebni. A nikad niko u toj sanjanoj Evropi nije poveo suvislu, iskrenu i odgovornu raspravu na temu – zašto su obećana proljeća pretvorena u krvave zime, otkud teroristi i koljači, ko ih je izmislio, doveo, naoružavao i finansirao knjižeći ih svom interesu.

Onoga časa kada se prethodna matematika pokazala pogrešnom, a profiterstvo haosom pretakanim u razne košmare, eto i zidova, žica, dimnih i drugih zavjesa. Rastakala se zajednica koja je baštinila ideje, snove i zakletve iz godina optimizma i vjerovanja u više ciljeve proglašavane letom. "Ako smo svi u padu /onda smo svi u letu / takav je svijet..."

Onda eto corona virusa. "Civilizacija" na funkcionerskom i profitabilnom nivou odlučila se za logiku "sigurnosti" kroz zaštitu svog uskog, nacionalnog, zabarikadiranog, sebičnog. Ono što je bila osnovna vrijednost EU, barem u proklamacijama onih što konferišu i odlučuju – zajedničko tržište i razmjena roba, otvorenost komunikacije, globalni i usaglašeni odgovor na zajedničku muku, zamijenjeno je preko noći logikom, zatvori se i spasavaj se ko može... Prva žrtva je bila solidarnost. Ne više samo prema onima koje su godinama mamili u svoju zonu interesa obećanjima da će postati dio njihovog elitnog svijeta. U cicijaškoj panici i strahu od vlastitih gubitaka briselskoj kloniranoj, birokratskoj i namirenoj eliti bilo je nebitno radi li se o patnjama Italijana ili Makedonaca, Španjolaca ili Bosanaca, Grka ili Srbijanaca... I histerično zatvaranje vanjskih granica nije utjecalo na selekciju: nikome mimo "nas" pojedinačno odabranih ne dati ni lijekove, medicinsku opremu, pomoć ljekarima. U pitanju je pobjeda iskonskog lokal-nacionalizma čije je prevazilaženje, navodno, bio jedan od strateških ciljeva Unije. Laž. Trijumfovao je genetski sebični strah malih ljudi na visokim pozicijama. A kod "malih", nikakva pozicija ne pomaže. Umjesto jačanja globalnog, zajedničkog odgovora na dramu, refleks ih je odveo nazad u prošlost, teritorijalnu pocijepanost, ekonomsku klaustrofobiju, mentalnu bezosjećajnost, sve što je EU navodno htjela, a evo pokazala de neće.

Nastavak priče neće promijeniti ništa kapitalno u danima kada smo zabarikadirani i odvojeni od svijeta, nastojeći da time, eto, ne pomažemo paklenom virusu. Istovremeno, uz sve jasnije nove percepcije svijeta oko nas. Čak su i mediji koji se iz samoće prate pomnije nego inače, naslutili ponešto novo u vanjskom svijetu. Riječ je o "virusima" što nas nagrizaju mimo corone. Ovaj put iz same Unije.

Objavljeno je kako su Kinezi poslali pomoć Italijanima, koje je COVID-19 pokosio. Veliki transportni avion bio je pun opreme i lijekova, maski i respiratora. Stigla je i grupa ljekara specijalista za viruse i slične muke. Saznavali smo škrto gdje su ti ljudi bili, kako su pomagali, šta su kazivali. Onda sam prije dva dana dobio poruku od prijatelja iz Rima kojeg znam još iz rata. Napisao mi je kako su pored Kineza, u skladu sa svojim mogućnostima, pomoć Italiji poslali i Kubanci, Brazilci, Rusi... U međuvremenu, "evropski" ministri zdravstva telefonom, skypom ili ko zna kojom internet tehnikom smišljali su kako da nešto urade zajedno nakon što je svako već unutar Unije imao svoje odluke, zvoje naredbe, svoja zatvaranja i blokade, uz svačije stotine i stotine kamiona što uzaludno čekaju na unutrašnjim granicama Unije, ne bi li iskoristili barem mrvu od prava što se nekada podrazumijevalo pod slobodnom razmjenom roba... Italiji je sa tih strana bilo zabranjeno i doturanje lijekova, da se o drugom ne govori...

I nije ova vijest o Kini, Brazilu, Kubi, Rusiji, ma koliko bila lijepa u vrijeme zla, glavna u ovoj priči. Drugi dio te informacije iz Rima za iole normalnije "lidere" Evropske unije morao bi biti važniji. To je ono gdje mi kolega novinar prepričava kako je i koliko taj gest "izvanevropljana" u teškim mukama Italije doživljen kao "svjetlo na kraju tunela prema ljudskosti i humanosti..." Kako se ljudi u svojim razmišljanjima i osjećanjima logično okreću onima što su im pomogli, a nisu morali, a oni koji su se zaklinjali da im je smisao organizovanja u pomoći, pomogli nisu. Kako se zaključci o svemu ovome pretaču u nova osjećanja, pa i preispitivanja "zašto smo do sada mislili onako a ne ovako..."

Naravno, kazat će politički osviješteni kako su Kinezi, Rusi i svi drugi koji su pomogli "to uradili radi propagande, interesa itd." Razuman čovjek će kazati, pa neka je i to, ali, mislili su i poslali su. Pa neka se i kaže da, jesmo im interes, ali zašto nismo interes "naših". Ako "našima" nije interes pomoći, spašavajući nam živote, ko su onda oni nama, a kobajagi smo dio porodice. Šta je to onda? Tu se onda teško može pobjeći od slutnje: Oni što su danas u Briselu i njima pripadajuće "članice" naprosto nisu više ono što se podrazumijevalo da jesu. Uz sve ove standarde i gabarite koje baštine. Priča se, naprosto, raspala. I nikakvo "telefonsko" popravljanje tu pomoći ne može.

Lideri država Evropske unije, koji su s razlogom zabavljeni svojom corona - mukom, morali su imati dovoljnio osjećanja, privrženost genetskom kodu nekadašnje Unije, znanja, pa konačno i interesa da ne zaborave Italiju, koja je mogla biti i Njemačka, i Francuska, Poljska, Holandija, Mađarska... I sve to umjesto po svojim medijima cinično se baviti optuživanjima Kine, Rusije i drugih sa mrskog Istoka kako su "ovim dobili otvorena vrata za propagandne akcije..." U jednoj glasovitoj njemačkoj novini čak se cinično konstatuje da je i dolazak Kineza, eto, baš velikim avionom u Italiju, bio propagandni potez efikasan za publiku...! Pa, kako su trebali doći, pješke, a oni iz Brazila i Kube plivajući? Zlim Rusima, zna se, lukavi dolazak da se pomogne Italiji ne može ni Papa posušiti.

A zapravo, istina je jednostavna, barem u očima onih kojima se pomoglo, ne odande odakle su očekivali, već od onih za koje im je kazivano da nisu njihovi: Izgubljen je potencijal, suštinski, moralni, humanitarni, ali i operativni Evropske unije i mnogih lidera pojedinih zemalja Unije. Situacija jeste preteška, ali mudrost odavno kaže da se na muci poznaju junaci. Šta će u ovoj priči poraženi dalje – pogotovo što su mnogi još nesvjesni toga poraza, tek će se vidjeti. Jer nisu poraženi samo u svojoj kući, već i kod onih koji odavno vide da je ono "Solunsko obećanje" odavno tek – ludom radovanje.

Ispade nekako da je ona Balaševićeva bila, ne tužna, već poželjna iz današnje perspektive, poput onoga: Ljudi su dio čuda koja se zovu luda / takav je svijet...

A Unija? Nju su očigledno kontaminirali mnogi razorni virusi mimo corone, pa im ni Kinezi ne mogu pomoći. Oni ostadoše u srcima Italijana. Uniji, nažalost, nije bilo dosta ni samo preko mosta, oni su htjeli let. Život se, kakve li tuge, narugao čak i pjesmi. Pad nije postao let, već je dugo najavljivani i obećavani let završio kao pad.



Zlatko Dizdarević za Buka, 23.03.2020.
https://6yka.com/novosti/zlatko-dizdarevic-za-buku-italiji-iz-evrope-nema-ko-da-pise-i-salje

deluje da su kinezi sa sobom doneli štemvajz i macolu i krenuli da razvaljuju idilični lončar đinđićev corona xanadu.

doduse čini mi se da ovo ide malo uz qrac i konu i ekipi. mnogo rada. verovatno je dispongo drugačije zamišljao poslednje mesece na poslu pred odlazak u penziju.

mislim da grešiš, kon je danas bio skoro egzaltiran, nisam primetila ni trunku ozlojeđenosti
i uzkurac odrađivanja

nisam gledao, odokativno pisem bez previse uvida koji uostalom niko od nas nece dobiti na KZŠ. moguće da su kinezi carevi koji će sad da opčine naše lekare i da im sahrane inače ne baš mali ego.

jel iko van vuhana radio ovo? da hospitalizuje bukvalno svakog pozitivnog?

kapiram da vučića lupa kurac u čelo od radosti pri pomisli da pokaže evropi i svetu.

jedino što će se malo preračunati kada bude trebalo da u sve te zgrade ubaci osoblje.

izrael, bar u pocetku. samo je izolacija u bolnici.

jbt dali su studentima 48 sat od kojih tokom 24 važi zabrana kretanja da dođu u Beograd--bez korišćenja međugradskog prevoza--spakuju se i odsele 

sva sreća pa se na vreme mislilo.

Ne zezaj, ozbiljno? Kako je to moguce?

To je bilo još prošle nedelje.

ne, prošle nedelje su im rekli da se isele, i iselili su se, ali su im stvari ostale unutra,
sad treba da isele i stvari.

​Irska:

PRIVATE HOSPITALS WILL act as part of the public health system for the duration of the coronavirus pandemic, the government has announced.

Some 2,000 beds, nine laboratories and thousands of staff have been drafted into the public system, Leo Varadkar said at a press conference today.

Speaking at the same press conference, Health Minister Simon Harris said “there can be no room for public versus private” when responding to the Covid-19 crisis.

“We must of course have equality of treatment, patients with this virus will be treated for free, and they’ll be treated as part of a single, national hospital service. 

“For the duration of this crisis the State will take control of all private hospital facilities and manage all of the resources for the common benefit of all of our people. There can be no room for public versus private when it comes to pandemic,” Harris said.

A further 219 cases of Covid-19 were confirmed in the Republic of Ireland last night, bringing the total number of cases here to 1,125. There have been six deaths confirmed to date. Updated figures will be announced later today.

https://www.thejournal.ie/private-hospitals-ireland-coronavirus-5056334-Mar2020/