Jedna sorta letovatelja je rob navike (razumem to, kratko vreme sam patio od toga), uvek u isto vreme isti hotel, često i ista ekipa.
Ovo vreme fluktuacije u svakom pogledu često mrsi konce robovima navike, jer hoteli menjaju imena i vlasnike. Umalo da postanem rob jednog hotela na grčkom ostrvu jednog od prvih izgrađenih hoterla na tom ostrvu /istina, renoviran nekoliko puta/), ali posle promene menadžmenta neće više da mi daju sobu s terasom kao jednokrevetnom putniku.
Uglavnom, robovi su vremešniji turisti. Navika je čudo. Oni vole miris trpezarije, boju zidova, rutinu, to što agencija sve radi za njih. Pogađam da su tako radili i akda su bili mlađu u sindikalnim odmaralštima po CG i, u manjoj meri, u Hrvatskoj.
Ponekad su i peškiri s oznakama iz YU perioda.