by Guest Thu Oct 18, 2018 5:11 pm
Posebnu grupu brzih hranilišta čine objekti oko osmovnih škola i srednjih, kao i gimnazija (obaštra razni zdravljaci unutar tih kasarni što vonjaju po spermi i vutri i prljavštini i devojačkoj krvci).
Toga se prisetih danas, dok sam se umoran, staračkog hoda na bolnih nogah, vraćao sa Cvetka gde pazarih gaće i čarape od Roma za jedan put i usput se osvedočih smrti "Save" i krenuh da kupim kamilicu u Šopengouu, jeftinu onu od Premije da uz melatonin mogu se odmoriti dve oći za redom pred put, kad kurac ću da kupim: Šopengou u vreme velikog odmora pored dve obrazovne ustanove je zabranjen za ljude, namenjen je samo žutokljuncima. ješni i drčni šiljokurani, nabrekle sojčice a i šugave takođe, prenašminkane i većinom gojazne, omladina nezaprana, a sklona podjebavanju i zapodevanju bezopasnih kavgi, svi mirišu na čarapa neprabe 5 dana i na gaće sa smeđim otpozadi, sve se to prca sve u šesnes', i one ružne i debele dobiju u neku rupu, amo oni muški s paperjem iznad usne, oni koji maštaju da upišu na elektrotehnički, oni ne dobijaju, i dok ne prođe veliki odmor, bežite, ljudi, od prodavnica.
I evo konačno on topić: da mi je doći do lkacije za SUR prodavnica brze hrane pored neke srednje škole, pa da namlatim love a prodavao bih kartonske pice, preliv od lepka za papir, lepenka umesto šampinjona, plasterlin kao dubler za stišnjenu šunku, premasne sendvič bih prodavao s majonezom iz kasarni godište 1985, ti naši termiti, glupi i krakati i horni i bangavi, oni ne gledaju šta jedu.