Kataloniji u čast - mogući referendoom

Tim Parfitt‏ @tjparfitt
Tim Parfitt Retweeted La Vanguardia

Spain, Nov 2017. National Police agents make sexual gestures and crude mockery of Oriol Junqueras arriving to prison. Via @LaVanguardia.

La Vanguardia‏Verified account  @LaVanguardia

Tres policías se mofan de los exconsellers en la puerta de la Audiencia Nacional: “Está llegando un osito a la cárcel”

https://twitter.com/LaVanguardia/status/926416880763572226

¨We are facing absolute legal nonsense and a grave political error¨

Official statement from Mayor Ada Colau following the detention of nine members of the Catalan government.


Today is a black day for democracy and for Catalunya. Just a few hours ago detention orders were issued for vice president Oriol Junqueras, as well as for ministers Jordi Turull, Dolors Bassa, Josep Rull, Meritxel Borràs, Raúl Romeva, Carles Mundó, Santi Vila and Joaquim Forn, for whom I would like to make special mention because of his relationship with the city of Barcelona and this government, as a former deputy mayor and municipal spokesman for PDeCAT.

At the same time, an international arrest warrant has been issued against President Carles Puigdemont, and ministers Antoni Comín, Meritxell Serret, Lluís Puig and Clara Ponsatí, who are currently in Belgium. Although they have been removed from office due to Article 155, they all form part of the democratically elected Catalan government, as we have declared in a plenary session held today in this city government.

In addition, the Supreme Court has decided to submit to police watch Carme Forcadell, speaker of the parliament, and five members of parliament they until November 9 when they will declare again. We never should have reached this point.

We are facing legal absurdities of a degree without precedent in the recent history of European democracies. We are without doubt witnessing a grave and extremely serious political error that distances us from any solution and pushes us toward the slippery slope of authoritarianism. This is a decision that can only be explained through a spirit of revenge whose purpose is to humiliate Catalan institutions and their legitimate representatives.

This is without doubt the worst attack against the Catalan government since the restoration of democracy, but make no mistake. This is not an attack against only Catalan institutions, but rather an attack against the democratic foundations of the Spanish state. Those who ostensibly defend the Constitution are today those who most undermine it, putting at risk the separation of powers, and this must be understood by all citizens committed to defending democracy in Catalunya and in all of Spain.

As Mayor of Barcelona, capital of Catalunya, and aware of the gravity of the times we are living, I want to address the public to express my rejection of these imprisonments and my firm commitment to defending Catalan institutions and their legitimate representatives. I urge the government of Mariano Rajoy to take the necessary steps to immediately put an end to this repressive spiral and I call for the immediate release of vice president Junqueras, the eight detained ministers, as well as Jordi Sánchez and Jordi Cuixart. The relationship between Catalunya and Spain must be resolved through the ballot box, not through prison.

Given this authoritarian turn of events, I want to address Catalan citizens, organizations, political parties and local governments committed to the Catalan cause and to the defence of democratic values, so that we may stand together to defend social cohesion, recover self-government, oppose the authoritarianism of the Mariano Rajoy government, and to oppose the wielding of legal instruments in this way and the attacks against Catalan institutions.

I appeal to all Catalan politicians to unite to demand freedom for those who have been jailed, for amnesty and for discontinuing the application of Article 155 in Catalunya.

I want my final words to be to send my warmest regards to the friends, family and colleagues of the people who today have entered unjustly into prison, as well as Jordi Sánchez and Jordi Cuixart, who have been unjustly imprisoned for more than two weeks. Our thoughts and affections are with them.

The Spanish National Court in Madrid on Friday issued an international search and arrest warrant for Carles Puigdemont and four of his ex-ministers who failed to appear in court to face questioning over a Catalan independence referendum.

Investigating judge Carmen Lamela also rejected Puigdemont's request to testify by videoconference from Brussels, where he has been since Monday.

The Catalan leader fled to Belgium with several of his colleagues after his regional government unilaterally declared Catalonia independent from Spain.

According to the judge, Puigdemont and his associates are being sought for five different offenses, including rebellion, sedition, embezzlement and breach of trust. They are among 20 regional politicians ordered to appear before the courts over the secession bid.
..

Carles Puigdemont has revealed this evening that he is willing to run in the December 21 elections called by the Spanish Government through Article 155. Indeed, Puigdemont is ready to do so even if it means presenting his candidature from abroad. In his interview with Belgian RTBF broadcaster, the deposed Catalan president affirmed that he is ready to turn himself in to the “true justice,” that is, that of Belgium, but “not to that of Spain.”

However, Puigdemont has said that he is not “afraid” to speak with Spanish president Mariano Rajoy and that he’s still “ready to talk.”

Puigdemont also addressed the recent incarceration of the majority of his government, stating that “it’s not normal and it’s extremely barbaric” that democratically elected representatives face up to 30 years in prison. “You can’t speak of democracy if these are the rules of the game,” he observed.

During the interview, Puigdemont again said that he is still the leader of the “legitimate government” of Catalonia, the one that was “chosen” in elections “to serve the will of the Catalan people, one that’s been voided in a completely illegal way.” He also noted that he had demanded “some guarantees” of his Rajoy to make sure the elections happened in “normal conditions.” These guarantees included freeing the leaders of Òmnium Cultural and the Catalan National Assembly who are currently still in jail. Yet, his demands went unanswered.

Puigdemont further criticized that the Spanish government’s “concept of political dialogue” is to incarcerate the Catalan one. “Putting us in prison is not the solution, on the contrary,” he warned, adding that the Catalan independence movement has “never” been so strong.

The dismissed Catalan leader explained that the “only solution” to the Catalan situation is “dialogue.” Puigdemont also explained that he would be “very careful” with internal Belgian politics and that he is in the country due to the lack of “juridical guarantees” back in Spain.

In fact, just after the interview, the judge presiding over the hearing for the deposed Catalan ministers that are currently imprisoned demanded the arrest of Carles Puigdemont and his fellow dismissed ministers who are in the Belgian capital.

https://twitter.com/CataloniaHelp2/status/926909360974057474

Help Catalonia  
@CataloniaHelp2

Progrom by Spanish Nationalists in Mataro against houses with Catalan flags #HelpCatalonia

Jordi Llaonart‏ @arabislamblog  29m29 minutes ago
More Jordi Llaonart Retweeted Míriam Nogueras  

Spanish thugs in #Catalonia beat people who refuse to chant their slogans. Tonight in Mataró they sent a poor guy to the hospital
https://twitter.com/arabislamblog/status/926916886381711365

Míriam Nogueras  Verified account
@miriamnoguerasM

Por no decir VIVA ESPAÑA, unionistas han apalizado a un chico q está ahora en URGENCIAS.

Muy bien @InesArrimadas @Albiol_XG y @miqueliceta

https://twitter.com/miriamnoguerasM/status/926905726349570049

Josep Goded‏ @josepgoded   4 hours ago

Thousands protest in the Basque Country for the release of Catalan political prisoners. #Catalonia

Gargantua wrote:

Josep Goded‏ @josepgoded   4 hours ago

Thousands protest in the Basque Country for the release of Catalan political prisoners. #Catalonia

Xavier Ferrer: Katalonija nije spremna za revoluciju

Treba shvatiti da čak i onda kada ljudi govore da se žele odcijepiti, to još uvijek ne znači da su spremni preuzeti institucije, obustaviti ekonomiju i zatvoriti granice. Katalonija je jedna od najbogatijih regija u Evropi i njezini stanovnici ne žele vidjeti nijednu kapljicu krvi


Xavier Ferrer jedan je od vodećih ljudi Barcelone En Comú, građanske platforme koja je osnovana sredinom 2014. godine s ciljem promoviranja socijalne pravde i participativne demokracije. Od lokalnih izbora 2015. platforma upravlja katalonskom prijestolnicom, na čelu s gradonačelnicom Adom Colau. Mnogi od osnivača, pa tako i Ferrer, prethodno su bili članovi organizacije za prava žrtava hipotekarne krize (PAH) i protestnog pokreta 15M. Barcelona En Comú ujedno je jedina relevantna politička snaga u Kataloniji koja se nije svrstala ni uz separatistički ni uz unitaristički blok.

Puigdemont je morao postupiti mudrije, priznati da se dalje ne može i biti dovoljno odgovoran pa prihvatiti činjenicu da nema dovoljno podrške ni među ljudima ni od međunarodne zajednice i katalonskih kompanija

- Kako biste opisali trenutnu situaciju u Kataloniji?
Situacija je prilično suluda. S jedne strane prisutna je maksimalna napetost zbog proglašenja nezavisnosti, dok je s druge strane španjolska vlada aktivirala članak ustava kojim se suspendira katalonska autonomija. Ne zna se tko zapravo upravlja cijelim procesom, zbog čega je prisutno veliko nepovjerenje oko svega što se događa. Ljudi, naravno, ne vjeruju da je proglašenje neovisnosti zaista učinilo Kataloniju neovisnom i kao da čekaju da se dogodi nešto konkretnije od ovih dviju objava – ili vrlo snažna primjena članka 155 ili masovna demonstracija snage pokreta za neovisnost. Za razliku od 1. listopada, kada je održan referendum, datuma koji je bio vrlo važan i emocionalno intenzivan, u subotu katalonska vlada nije ništa konkretno učinila ni rekla. Jednostavno su proglasili neovisnost i nestali.

Dio vlade ne želi neovisnost

- Kako je katalonska vlada trebala postupiti?
Prije svega, uopće nije trebala proglasiti neovisnost. Za razliku od vlade, mi ljudi iz društvenih pokreta savršeno smo svjesni da je u svakoj borbi potrebno napraviti jedan korak, zatim evaluirati vlastitu poziciju i pozicije drugih, pa tek onda eventualno napraviti sljedeći korak. Svjesni smo da je u nekom trenutku potrebno stati, u nekom drugom možda se čak vratiti korak unazad, jer kao što smo vidjeli u povijesti svih pokreta, od onoga za građanska prava u Americi preko feminističkog pa do pokreta za zaštitu okoliša, uvijek se dogodi trenutak u kojem shvatite da oni koji su na vlasti imaju više moći od vas i da ne možete ići dalje od neke točke jer će vaša pozicija nakon toga biti gora nego što je bila. Ako to ne učinite, proizvest ćete konflikt u kojem ćete izgubiti ili stvoriti situaciju, kao što je slučaj sada, da ljudi u svojim glavama žive u neovisnoj republici iako tako nije u stvarnosti. Obje situacije su iznimno opasne jer dovode do frustracije, napetosti, a na koncu i vjerojatnosti da ćete biti poraženi. Predsjednik Carles Puigdemont morao je postupiti mudrije, priznati da se dalje ne može i biti dovoljno odgovoran pa prihvatiti činjenicu da nema dovoljno podrške ni među ljudima ni od međunarodne zajednice i katalonskih kompanija. Trebao je reći: ‘I dalje ćemo se boriti, ali u ovom trenutku moramo stati.’ A ako je pokret za neovisnost dovoljno snažan i zreo, on će također prihvatiti takvu realnost i ići dalje u takvim okolnostima, pa pokušati ponovno nakon pet ili deset godina.

- Zašto je Puigdemont toliko žurio, koja mu je bila motivacija?
Jedan od razloga je da je neovisnost bila toliko blizu da joj on i ostali članovi vlade jednostavno nisu mogli odoljeti. Budući da su okolnosti išle protiv te odluke, to pokazuje da je imao jako loše savjetnike. Drugi razlog je činjenica da jedan dio vlade uopće ne želi neovisnost. Naime, procesom za neovisnost upravljaju tri političke stranke, radikalno lijevi CUP, Republikanska ljevica Katalonije (ERC) i Katalonska demokratska stranka (PDeCAT). PDeCAT je stranka desnice i većina njih i njihovih birača ne žele neovisnost već novi dogovor između Katalonije i Španjolske, prije svega iz ekonomskih razloga jer se radi o konzervativcima i liberalima, predstavnicima najvećih kompanija koji ne žele nikakve promjene jer se boje da bi promjena značila i pomak ulijevo u katalonskoj politici. Ono što oni žele upravo je ova napetost, sam proces pregovaranja pomoću kojeg se održavaju na vlasti kao dominantni predstavnici Katalonije u Španjolskoj, oni koji mogu zaustaviti krizu koja se trenutno događa. Još jedan razlog, osobniji za Puigdemonta i neke druge članove vlade, jest njihova nesposobnost da preuzmu odgovornost i povuku potez protivan željama svojih birača. Bilo im je lakše ići im niz dlaku jer tako nisu ispali izdajnici, unatoč tome što je pozicija pokreta u ovom trenutku puno gora nego što bi bila da su primjerice sazvali nove izbore.

Mi u Barceloni En Comú želimo pravi referendum jer mislimo da je to jedino rješenje za ovu situaciju. A referendum se ne može organizirati ako dvije strane ne razgovaraju

- Može li se onda reći da su im stvari izmaknule kontroli, pretvorile se u proces koji više nisu mogli kontrolirati?
Upravo tako, jer oni od početka nisu imali plan. Jedina strana koja je imala plan je CUP, a njihov plan je bio upravo ono što se dogodilo. Oni su vrlo dobro znali da je PDeCAT stranka desnice i da kao takvi neće napraviti revoluciju, ali su ih konstantno gurali u pravcu objave neovisnosti jer su smatrali da je to osnovni preduvjet za njezino postizanje. Ali njihova procjena je bila kriva. U građanskom ratu 1936. imali smo masovni radnički pokret, anarhistički sindikat CNT imao je milijun članova. U danima nakon što je Franco izvršio državni udar CNT je pozvao na fizičko preuzimanje institucija vlasti, policije i komunikacijskih centara. Ali CNT je na raspolaganju imao milijun ljudi koji su bili voljni ispriječiti se vlastitim tijelima kako bi okupirali institucije. Danas nismo ni blizu takvoj vrsti revolucije, a ne možete tvrditi da ste neovisni ako ne kontrolirate aerodrome, granice, policiju. CUP je postupio nezrelo, rezonirali su da će proglašenje neovisnosti automatski značiti i preuzimanje vlasti, ali pritom ljude nisu pozvali da preuzmu institucije jer su znali da bi ih bilo najviše nekoliko tisuća, a trebaju vam stotine tisuća da biste okupirali pozicije moći.

- Smatrate da je utjecaj CUP-a bio presudan u ovom procesu?
Ovdje imamo izreku da ponekad pobjegneš ne tako da ideš unazad već tako da nastaviš naprijed. Iako znaš da ne možeš zadržati svoju poziciju, procjenjuješ da bi cijena bijega bila veća nego da nastaviš ići prema zidu u koji ćeš udariti. Upravo to se dogodilo s Republikanskom ljevicom, a naročito s PDeCAT-om. Oni su prije sedam godina uvidjeli da neće biti u stanju zadržati vlast ako ne budu podržavali neovisnost pa su postali separatisti iako prije toga, kao dio španjolskog političkog establišmenta, to nisu bili. Snažna pozicija CUP-a temeljila se upravo na toj činjenici, na mogućnosti da ih svaki put kada oklijevaju izazovu pitanjem: Hoćete li stvarno to učiniti ili ste ovdje samo zato da biste čuvali svoju poziciju? Španjolska vlada je za to vrijeme također hranila pokret na neovisnost jer takva situacija i njima odgovara, tako se ne moraju ničim drugim baviti. Španjolska je stvorena prije 300 godina s vrlo jakim nacionalističkim nabojem, koji je i danas dominantan i na kojemu počiva vlast španjolskog premijera Mariana Rajoya. CUP-u je to bio drugi oslonac utjecaja, ali većina ljudi nije kao CUP. Njihova moć je politička u smislu trenutne raspodjele snaga u institucijama, ali na izborima su dobili samo sedam posto glasova. Treba znati što ljudi žele, shvatiti da, iako govore da se žele odcijepiti i da više ne mogu trpjeti Rajoyevo ponašanje, to još uvijek ne znači da su spremni preuzeti institucije, obustaviti ekonomiju i zatvoriti granice.

- Koja je službena pozicija platforme Barcelona En Comú o neovisnosti?
Želimo pravi referendum jer mislimo da je to jedino rješenje za ovu situaciju. A referendum se ne može organizirati ako dvije strane ne razgovaraju. Zato je naš stav da moramo razgovarati, da ne smijemo hraniti ekstreme ni povećavati tenzije, da moramo smiriti situaciju i razgovarati o rješenju. Naravno da postoje ljudi na obje strane koji ne žele dijalog, ali većina ljudi ga želi i zato vjerujemo da će se razgovor dogoditi, iako vjerojatno ne sada već kroz nekoliko godina. Moramo prihvatiti da danas ne možemo prevladati. Naravno da bismo željeli da u nekom trenutku u budućnosti imamo organiziranih milijun ljudi na ljevici, ali sada ih nemamo. Katalonija je jedna od najbogatijih regija u Evropi i njezini stanovnici ne žele vidjeti nijednu jedinu kapljicu krvi. Dakle nemamo masovni pokret, nemamo podršku Evropske unije i zato je jedina opcija razgovarati i u nekom trenutku organizirati referendum. Rezignacija je povijest pravde, mi u Kataloniji naviknuti smo na poraze, ali naučili smo ih prihvaćati i istovremeno se truditi poboljšati stvari.

Za realističnije opcije

- Je li uopće moguće povećati podršku stanovništva neovisnosti?
Prije Francovog državnog udara, 1934. godine predsjednik katalonske vlade Lluis Companys proglasio je neovisnost Katalonije unutar federalne španjolske republike. Tada je rekao da to radi u cilju jačanja otpora fašizmu i pozvao sve republikance da podrže katalonsku vladu, koja želi bratstvo sa svim narodima u federalnoj republici. Ovog puta, međutim, nismo čuli ništa slično. Sasvim suprotno, čuli smo samo konstantne kritike o tome kako je Španjolska nepopravljiva a Rajoy i njegova vlada krivi za sve. Time vlada, naravno, nije stekla prijatelje izvan Katalonije niti je zadobila masovniju podršku unutar nje. S druge strane u posljednjih 20-ak godina nekoliko puta godišnje provodi se istraživanje u kojem se građane Katalonije pita osjećaju li se samo kao Katalonci, osjećaju li se kao Katalonci i kao Španjolci ali više ovo prvo, zatim jedno i drugo podjednako, potom oboje ali više kao Španjolci i na koncu samo kao Španjolci. I svaki put 70 posto ljudi svrsta se u tri kategorije koje uključuju oba identiteta. Unatoč tome, strategija vlade bila je ponašati se kao da postoje samo dvije krajnje opcije. Ako to i dalje budu radili, nikada neće dobiti podršku veću od one koju imaju sada.

- Novi izbori održat će se 21. prosinca. Što predviđate?
Bitno je naglasiti da je na prošlim izborima druga stranka po snazi, nakon koalicije Junts pel Sí, bila Ciudadanos. To je stranka nove desnice tipa one Emmanuela Macrona u Francuskoj. Umivena, mlada, liberalna desnica koja je ujedno i snažno španjolski nacionalistička. Ciudadanos su u cijeloj Španjolskoj imali jednaku podršku kao i u Kataloniji. Zašto? Zato što, ako ljude zgrabite za vrat i kažete im da mogu birati samo između toga da budu za ili protiv neovisnosti, većina njih reagirat će tako da će se svrstati u jedan od ta dva tabora. Zato će ishod sljedećih izbora ovisiti o tome hoće li situacija eskalirati ili deeskalirati. Ako uspijemo da se dogodi ovo drugo, tada ljudi neće glasati pod pritiskom i iz straha, već će biti skloniji opredijeliti se za realističnije opcije.

- Tko u Kataloniji trenutno radi na tome da se dogodi deeskalacija?
Mi smo jedina politička stranka koja zauzima umjerenu poziciju. Tu je i jedan potpuno novi španjolski pokret koji se zove Razgovarajmo (Hablemos/Parlem). Oni također pokušavaju okupiti ljude na način da od presudne važnosti ne bude na kojoj su strani, već da se stvori atmosfera za dijalog.

- Na nedavnim demonstracijama pristaša unitarne države ponovno su se mogla vidjeti profašistička obilježja – svastike i nacističko salutiranje. Kolika je realna snaga takvih grupacija i jesu li one dovođene iz drugih dijelova Španjolske?
Jako mala, rekao bih da u samoj Barceloni ima nekoliko stotina takvih ljudi, a onih koji su spremni fizički napadati druge još manje. Treba biti iskren i reći da ljudi na posljednji prosvjed nisi došli iz drugih dijelova Španjolske, kao što je to bio slučaj prethodni put. Prije proglašenja neovisnosti bilo je puno onih koji podržavaju jedinstvo Španjolske ali ne i Rajoyevu vladu, no dio njih nakon nekoliko posljednjih poteza katalonske vlade potpuno je prešao u unitaristički kamp. Upravo su to ljudi koji su bili na posljednjim prošpanjolskim demonstracijama. Oni nisu fašisti niti su izrazito antikatalonski nastrojeni, već jednostavno smatraju da je proglašenje neovisnosti u uvjetima nedovoljne unutrašnje i vanjske podrške bilo neodgovorno.


https://www.portalnovosti.com/xavier-ferrer-katalonija-nije-spremna-za-revoluciju

South Ossetia 4 – Catalonia 0

6 noviembre, 2017 | Spain, Tribune | 0 Comments

Miguel Ángel Moratinos
Spain’s Former Foreign Minister

27 October was a sad day for Catalonia, Spain and Europe. It is true that some Catalans celebrated with joy and songs, hoisting esteladas (flags used by pro-independence Catalans) and senyeras (flag of the former Crown of Aragon), the wrong unilateral declaration of independence pronounced in a half-empty Catalan Parliament.

For all these citizens, it was an unquestionable emotional and happy moment, but maybe few understood that they were living an unreal dream and ignored the real consequences of this illegal declaration. They got up on Saturday and the logical thing to do would have been to immediately check the number of countries recognizing the pseudo-named Catalan Republic. The surprise had to be tremendous. Nobody had recognized them.

On 17 February 2008, Kosovo declared its independence unilaterally. That declaration opened the Pandora box of “unilateral declarations of independence”, with unfortunate consequences for the international system as a whole. Years later, after the crisis between Georgia and Russia, South Ossetia and Abkhazia did the same and, finally, Crimea decided to separate from Ukraine and hold its referendum of independence.

The unilateral declaration of independence was not, until then, a tool known or used in the international political vocabulary. It turned into an appealing example overnight for all those nationalist and separatist sectors. Kosovo’s singularity could be argued at length, due to the atrocities suffered by Kosovars at the hands of Serbian nationalists, but its precedent is the one that served as an essential model to protect the irrational enchantment of a sector of the Catalan nationalism.

Catalan pro-independence campaigners may not know, or may not want to know, that declaring independence unilaterally is relatively easy, it is a new example of virtual policy, on which the Catalan Government has been a master until now, but which, when waking up from an unreal dream, requires as an unavoidable political condition to have recognition. Without international recognition, the unilateral declaration of independence is worth nothing, it is a scrap of paper, words gone with the wind…

In this case, the result is overwhelming, if South Ossetia got 4 recognitions, how are those in charge of the Catalan Government feeling without any. 4-0 clearly defines the impossibility and reality of an independent Catalan Republic.

Unilateral declarations of independence only serve to tension, force and make more difficult the way towards understanding and rapprochement. I pointed this out on multiple occasions facing the joy of many defending Kosovo’s independence; this would be a boomerang that would strike us violently.

Facing this situation, there is only one way, that of respect for the legality of the constitutional framework, that of holding autonomous elections and that of looking through respectful and constructive dialogue the aspirations of many Catalans within a federal Spain. Dialogue yes, within the legal system. Unilateral declaration of independence no, it is a simple virtual, rupturist, mistaken and irrelevant exercise.

http://thediplomatinspain.com/en/south-ossetia-4-catalonia-0/