"Niska" književnost

Besmrtnost za trubadura, ili zašto je Dilan zaslužio Nobelovu nagradu
U svojoj sto i kusur godina dugoj istoriji, Nobelova nagrada za književnost nije imala kontroverzniji trenutak od onog u 13.00 trinaestog oktobra 2016, odnosno prošlog četvrtka, kad je objavljeno da je nagradu dobio Bob Dilan. Usprkos svim jadikovkama elitista, Dilan je trubadur koji je ovu nagradu -- zaslužio
Piše: Muharem Bazdulj
Datum: 20/10/2016

---

1 komentar FACEBOOK [url=https://twitter.com/share?text=Besmrtnost za trubadura, ili za%C5%A1to je Dilan zaslu%C5%BEio Nobelovu nagradu]TWITTER[/url] PINTEREST GOOGLE+

Foto Profimedia


Imaju stare žene zgodnu frazu kojom brane svoje vjerovanje u često naizgled potpuno besmislene tračeve i ogovaranja. Kad nekoj takvoj kažeš da je to o čemu ona priča čista izmišljotina, ona se znalački nasmiješi i kaže: "Šta god da se priča, to ili je bilo ili će bit." Sjetio sam se te "ili je bilo ili će bit" fraze kad je prošlog četvrtka objavljeno da je Bob Dilan dobio Nobelovu nagradu za književnost. Priča o tome kako je Dilan među kandidatima za Nobelovu nagradu za književnost dospjela je u svjetske medije prije, brat bratu, dvadesetak godina. To je onomad bila tek zgodna bizarnost, koja, međutim, nekako nije zaboravljana. Svake godine, kad bi krenule spekulacije o Nobelu, kad bi svjetski mediji krenuli da potežu "uobičajene osumnjičene", Rota, Kunderu, Murakamija i ostale, neko bi potegnuo i Dilana, uglavnom u šaljivom kontekstu.
Interes za Dilana u ovom smislu nije izmakao ni kladioničarima, pa se njegovo ime redovno pojavljivalo i na listama. Koeficijent je ove godine bio najčešće 35, tj. na jedan dolar, evro ili funtu, Dilanova nagrada bi sretnom prognozeru donijela 35. Još ne znamo da li je neko uspješno ojadio vlasnike svjetskih kladionica.
Arhivi Nobelovog komiteta sa nominacijama i transkriptom rasprava članova žirija otvaraju se tek poslije 50 godina, ali upućeni tvrde kako ima indicija da ova odluka nije lako donesena. Uobičajeno je, naime, u posljednjih petnaestak godina da se odluka o laureatu obznani prvog četvrtka u oktobru. To što se čekalo nedjelju dana duže po nekima ukazuje na činjenicu da su glasači bili podijeljeni. Tek za pola vijeka će se pouzdano znati ko je eventualno bio tijesno nadglasan, ko je zamalo ostao bez Nobela, barem ove godine.
Analitičari takođe tvrde da je ovakva odluka i potvrda smjene generacija u Švedskoj akademiji. I prošlogodišnja odluka o nagradi za Svetlanu Aleksijevič bila je meta napada čistunaca koji su tvrdili da njene knjige nisu književnost nego novinarstvo. Isti ti danas s još većim bijesom tvrde kako Dilan nije pjesnik nego kantautor. Riječ je, naravno, o besmislenom prigovoru.
Dilan je pjesnik; i tačka! Pa nije mu valjda mana što za svoje stihove pravi i muziku te što ih pjeva. Kaže se negdje u Vagnerovim Majstorima pjevačima kako je pravi pjesnik "onaj koji na zadanu melodiju zna sastaviti riječi", odnosno da je majstor "onaj koji zna izmisliti i napjev i riječi pjesme."
Ima i onih koji tvrde da su Dilanovi fanovi, ali da je ovo slučaj "pomiješanih kategorija" i da on eventualno zaslužuje Nobela za muziku koji, eto, ne postoji. Zaboravlja se, međutim, da švedsku nagradu Polar često popularno nazivaju "Nobelom za muziku", a da je tu nagradu Dilan dobio još 2000. godine. Novčani iznos te nagrade je milion kruna, a tradicionalno je dodjeljuje švedski kralj. Ne ide, dakle, Dilan prvi put u Stokholm po nagradu.
Uz svu moguću medijsku pompu, Dilanov Nobel je ako ništa drugo barem dokinuo onu redovnu jadikovku tipa "Ko je ova(j), nikad čuo?!". Riječ je o umjetniku čiji rad makar i površno poznaje maltene svako. Fakta iz Dilanove biografije neodvojiv su dio istorije popularne kulture.
Naslovi njegovih pjesama postali su opšta mjesta i oprobane metafore modernog senzibiliteta: Blowin' In The Wind, Masters Of War, A Hard Rain's Gonna Fall, The Times They Are a-Changin', Knockin' On Heaven's Door, Death Is Not The End, All Along The Watchtower. Interesantna je njihova ukorijenjenost u tradiciju te korespondencija sa savremenicima. Ta se ukorijenjenost odnosi i na muzički i na literarni dio. Pjesma A Hard Rain's a-Gonna Fall napisana je na melodiju stare kaubojske pjesme Buffalo Skinner. Naslov The Times They Are a-Changin' gotovo je doslovan prevod drevne latinske fraze Tempora mutantur.
Death Is Not The End je stih koji su skoro u isto vrijeme napisali Bob Dilan i Mak Dizdar (When You're sad and when you're lonely / And you haven't got a friend / Just remember that death is not the end; Zemlja je smrtnim sjemenom posijana / Ali smrt nije kraj / Jer smrti zapravo i nema...).
Svoju vezanost za tradiciju Dilan je potvrdio i izborom pseudonima (aluzija na pjesnika Dilana Tomasa), kao i naslovom jednog od svojih najboljih albuma Highway 61 Revisited koji otvoreno aludira na najpoznatiju Wordsworthovu pjesmu Tintern Abbey Revisited (Yeats pravi identičnu aluziju u naslovu pjesme The Municipal Gallery Revisited). Dilan je i neodvojivi dio istorije filma: od Pekinpoovog filma Pet Geret & Bili Kid iz 1973. preko Skorsezeovog Posljednjeg valcera iz 1978. do Ja nisam tamo Toda Hejnsa iz 2007. godine.
CEO TEKST U NOVOM BROJU NEDELJNIKA OD 20. OKTOBRA, ILI U DIGITALNOM IZDANJU KOJE JE DOSTUPNO NA NOVINARNICA.NET