by kondo Fri Jun 10, 2022 10:34 am
bila solidna kulenijada u erdeviku
trend među kulenima je da se manje suše, budu teži a cena niža - na isto izađeš
jedini koji dobro i pošteno suše su lemajić (3000) i vojnović (3500), ovaj drugi je ove godine bio apsolutni pobednik posle dekade dominacije lemajića. prijateljstvo sa nedimovićem se konačno isplatilo, lemajić i dalje ima najbolji kulen
bilo slovaka po 1800 i mađara po 2000, uzeo od svakog po malo
izuzetna ponuda vrhunske sapunjare ali jbg ne kupujem, nikada kod kuće ne mogu da postignem taj efekat kad ujutro tanko naseku sapunjaru pa ceo dan stoji, znoji se, topi - znam da bi je na kraju turio u neki pasulj a to nije to. zapravo serem, ne smem to baš tako da jedem (paleo stop).
sirevi uglavnom loši sem neke zanatske gaude koja je bila dobra, mislim da sam je viđao i po radnjama u bgd
mađari sa severa su doneli paprike u raznim obličjima a bogumi i drugih začina, već se uveliko gaji kajenska paprika, razni škorpioni i slične ubice želuca, sve domaće. kupio nekoliko gradacija ljute i dimljenu koju ranije nisam sretao.
vina su mi malo vratila poverenje u smislu da ima malih nehajpovanih podruma koji imaju sasvim solidna i pitka vina u zoni 300 din litar. ačanski iz banoštora, pastornjicki isto sa fruške gore, daleko od sveta bolesnih cena a sličnog kvaliteta - ukratko narodna vina, plastična flaša. nakupovalo se grašca za špricere i slično mada sam pastorov cuvee smlatio bez kapi sode, korektno za 350. ionako se generalnim dizanjem standarda došlo do toga da danas svi prave tehnološki ispravna vina, kod većine su sorte jasno izdiferencirane i to je sve što nas zanima u ovoj zoni odnosa kvalitet/cena.
neki od vinara su po toplom danu prodavali špricer - soda i grašac - 150 din za 0.33, otprilike pola ili 40% beogradske cene, mi se isponapijali dok si reko keks - leglo ko dupe na nošu na želudac u kome je kulen i makovnjača (vidi dole).
bilo je i rakije razne ali ne mogu da pijem neolađenu rakiju na 35C napolju, pa sam probao i kupio samo flašu smokovače, sa idejom da ponesem na ostrvo i ložim seljake da to tamo peku. tone smokava ostane neobrano svake jeseni, ja bi to radio ali je kriminalizovana lična proizvodnja, mora u licenciranom podrumu da se peče. dosta sam se smorio kad sam to otkrio inače bi već odavno odneo dole jedan DIS-ov hobi kazan od 300e.
krancla iz čuruga standardno tu sa najboljim kolačima sa makom na planeti (štrudla, kocke), dovoljno je bilo probati ponuđeno da me mine želja do sledećeg susreta jer su direktno opasni po život
bilo grnčarije iz zlakusa, uzeo lep polu lonac od 5l da u njemu spremam gumbo ili neku varijaciju bosanskog lonca sa morskim plodovima kao i zemljanu talandaru koja je bila iznenađujuće jeftina (2100 sa postoljem) da nisam stigao da aktiviram staro pitanje da li to ima smisla protiv gvozdene, odgovor je nema ali aj da probamo, neće se baci.
uzo kontakt za solidan kulen po 2000 od mađara iz sr.mitrovice, taj je prodao na naše oči bukvalno sve što je stavio na tezgu. nije nivo lemajića ali za cepanje svaki dan, umesto 3000.
i to vam je tako.