Stvar je u kombinaciji dobrog trenutka, ogromne podrške državnih i paradržavnih struktura i nekih srećnih okolnosti na terenu i oko njega. Striktno gledano, Crvena zvezda Telekom nije ni zaslužila da igra Evroligu, da Cibona nije odustala ne bi se ni uložilo toliko opet u ovaj tim. U grupi su dobili opet one raspade od prošle sezone i timove koji ne igraju nimalo na nivou svoje reputacije. Na vlasti je jedan huligan sa severa koji čak i da to nije umišlja da jeste i to je tako, trenutno. Otima se naširoko u svim sportovima preko svake mere, dovodi desetine igrača, upumpava ogromna kinta. Naravno da se ta kinta ne troši racionalno, ali ubacuje se dovoljno.
Kad se samo setim rasprava iz prošle sezone gde nam roze (crveno-belo) društvance uporno teoretiše da je budžet manji od 4 ili 5 miliona, kako su to grobarske izmišljotine, kako nemamo pojma - onda dođe Čović pred kraj sezone i kaže da je KK Crvena zvezda Telekom u sezoni potrošio 6 miliona pod budnim starateljstvom nekadašnjeg odličnog košarkaša i poznavaoca igre, Andreja Vučića
Sve u svemu, ovo nije nikakav sistemski uspeh niti plod rada kluba na duže staze i da budem iskren, ne verujem da je tako nešto uopšte moguće u košarci, ne samo u ovoj zemlji. Klub nije ni zaslužio da igra Evroligu, i prvom prilikom će se raspasti. Samo ostaje da vidimo da li će to biti posledica rezultatskih neuspeha u nekoj omašenoj sezoni, ili će pre doći do nekog internog pičkaranja u upravi.