by Bluberi Sat Oct 14, 2017 3:37 am
Kangrga-
- Kad djelujem, znam da djelujem, pri čemu se djelatnost čovjekova — kao što smo rekli — razlikuje od životinjske, i svake druge, momentom samodjelatnosti koja se onda, pazite, stavlja na početak svijeta. Hegel će kasnije to kazati, kao samo po sebi razumljivo, to ćete u Logici ali ne samo tu: Ich, ja, pa onda dodaje, apsolutni negativitet. Što to znači!? Ono Ja, to je taj apsolutni negativitet. To vam je identični subjekt-objekt koji je na početku svijeta. A u čemu je to negativitet? Čovjek negira sebe kao prirodno biće, kao prirodu izvan sebe, kao tu svoju prvu negaciju, pa onda veli, ono nešto, Etwas, rezultat je negacije negacije. Prema tome. čovjek, to Ja, koji na početku svijeta stvara sebe i svijet u jednom te istom aktu, mišljeno je kao samodjelatnost, jer tu je na djelu proizvođenje i sebe kao čovjeka i svijeta kao svoga proizvoda. Ja kao apsolutni negativitet znači, dakle, to. Zato onda imate u Logici: etwas, nešto = rezultat negacije negacije. Ali, pazite, ako sad to etwas stavite na početak, onda ste skočili sami sebi u usta. Dobivate ono: iz nečega postaje nešto. I Hegel veli: ako nešto već jest, ne treba tek postajati. Nešto je rezultat, to je proizvod. Pazite, nešto je zapravo ono oko čega se Kant trudi i muči, kritizirajući metafizičare da ne pitaju po čemu im je predmet moguć, odakle imate taj predmet. To etwas jest predmet. I sad imate, pazite: pojam = predmet. Predmet je identičan s pojmom. Kad kažete predmet, imate pojam. I jedno i drugo je prethodno bilo uspostavljeno da bi uopće bilo! Vi bez pojma nemate predmet. To je Kantov pronalazak! Prema tome, imate: identitet predmet = pojam. Ali, pazite sad dobro, ako ostanemo samo u horizontu toga, onda smo i dalje kantovci, a ja bih sad rekao: onda smo samo filozofi. Zato Hegel dolazi do toga da to spekulativno prevlada svojim određenjem pojam pojma. Jer, pazite, on pita: po čemu je taj predmet kao pojam moguć u Kanta. Jer, nije mu dostatno da ukazuje samo na spoznavalački pojam subjekta iza toga predmeta, predmet =pojam, nego sad pita: po čemu su predmet i pojam mogući. Prema tome, pojam pojma je spekulativno pitanje i odgovor na tragu onoga po čemu nešto jest uopće moguće. To je prava bît predmeta i cijelog tog problema. Prema tome, pojam pojma je Hegelovo spekulativno određenje, do kojeg on dolazi, premda, ako nepažljivo čitate, ako ispustite neke stvari, onda ćete dospjeti u zabludu. Pazite, Hegel ima pravo da insistira na pojmu, on će reći, ako netko hoće filozofirati bez pojma, onda mu je bolje da se ostavi toga posla. Pa to je normalno, inače je to trabunjanje, o čemu onda govorite!? Pazite, Hegel je tu došao do određenja pojma apstrakcija. Što je apstrakcija? Mi bismo rekli, bespredmetnost. Govorite o jednoj stvari, a onda govorite o nečemu desetom. Onda velimo, pa čekajte, da se vratimo, o čemu je riječ? Dakle, tražite pojam, predmet. Predmet govora! Ako se ne govori o nekom određenom predmetu, onda se zaobilazi bitno, onda ste u apstrakciji. To vam je apstrakcija, to je bespredmetno govorenje ili zaobilaženje same stvari. A to se često događa i hotimično, iz raznih razloga i interesa!