by Guest Tue 13 Nov - 16:28:58
E pa sad, a šta s onim koji se farbaju u plavo, narandžasto i lažno kestenjasto?
Nisu svu zift-crnjomanjasti.
Buđenje s bolovima u kostima i žiganjem u testisu levom, vrtoglavica, zamućen vid, jutarnji program Radio Beograda, beta-bokatori i pilule za pritisak, cigura i kozje mleko u prahu. 2 čučnja i to je to. Onda pražnjenje creva uz naprezanje, a zatim farbanje. Plastični zastor za kadu s rupom za glavu, pa mućkanje hidrogena i farbe, stare četkice za zube i žrztvovani češalj. otečene noge u kožnim papučama. Prdenje. Brut losion posle brijanja. Kloparanje radijatora. Zatim tuširanje, naporno oblačenje i nazuvanje cipela pomoću "kašike" ukradene iz jedne prodavnice "Košute" 1974.
Odlazak na ritualni doručak u Bristol. Šahiranje s preživelim drugarima u klubu penzionera. Rad na kolumni za Danas. Predavanje u pionirskoj školi šaha. Pisanje dnevnika.
Zatim ručak u "Suncu", pre toga lekovi iz druge kutijice... Srce steže. Šećer i voda, otvaranje prozora, ali studen sa smogom samo povećavaju strah. Uzme nitroglicerin i prilegne.
Uveče šetnja do doktora Srećka.
(dalje neću)
A žene zašto se farbaju?
Pa pitanje je za one koje se Ne farbaju zašto se ne.
Žena koja se ne farba i ne nosi svilene čarape nije žena, to je muško.
Oduzmi ženi šminku, farbu i svilene čarape i dobiješ Uroša Šuvakovića.