Kondo wrote:a ti?
lazni pastrami. sad i nikad vise. do sledece prilike da se ozderem u katzu :snobgastos:
Kondo wrote:a ti?
uskok i ajduk wrote:@Беатакеши
Не, не, нисам, духовни љотићевци би хтели да је сва десница као ДСС, Двери, ОБРАЗ.
Тако тај неки фазон.
А рил лајф љотићевци би хтели да је сав грађанизам као ЛДП или ЛСВ.
Тај неки фазон.
И онда да могу да се међусобно зајебавају и заузимају позе.
Blind Lime Pie wrote:Boško doneo na sednicu Parlamenta - kamen zemlje Srbije što preteć' suncu dere kroz oblak. Maja Gojković je presudila da se na sednicu Parlamenta ne može doneti kamen zemlje Srbije.
Ovo se sve zaista dogodilo i uneto je u zapisnik sednice.
Blind Lime Pie wrote:što preteć' suncu dere kroz oblak.
wrote:Izvinite, kad ste već kod zapisnika, da li je ušlo i koliko je visok Boško i sa kog su se kamena Obradovići doselili pod Kablar?
Stanovništvo Dragačeva je većinom doseljeničkog porekla. U vreme dugogodišnje turske vladavine ovaj kraj je bio gotovo opusteo i retko naseljen.
Starinaca je više u gornjem Dragačevu, a znatno manje duž donjeg toka Bjelice, što je razumljivo,ako se uzme u obzir da su u prošlosti migracije znatno manje zahvatale šumovite i planinske terene. Naseljavanje Dragačeva započelo je nakon oslobađanja od Turske vlasti, tako da je, računajući vreme doseljavanja, većina stanovništva Dragačeva veoma mlada.
Tokom 19., pa i u prvim decenijama 20.veka,ovaj kraj je naseljavan u više talasa. U vreme Kočine krajine (1718-1739.godine), zatim izlaska Karađorđeve vojske na Sjenicu (1809), posle Drugog srpkog ustanka, oslobodilačkih ratova od 1876. do 1878.godine,pa sve do 1818.god. savremeno stanovništvo Dragačeva se doseljavalo u više migraionih talasa, uglavnom sa teritorije Starog Vlaha, i iz Crne Gore i Hercegovine.
U Dragačevu danas živi oko 45000 stanovnika od čega na teritoriji opštine Lučani oko 27000. Najveća naselja gradskog tipa su Lučani i Guča, a od seoskih naselja postepeno se u varošice formiraju Kotraža, Goračići, Viča.
Šumadija, zemlja doseljenika
Šta se sve zna i ne zna o najvećoj subregiji današnje srednje Srbije. Priliv naroda počinje posle austrougarskih ratova. Dolazilo se iz svih krajeva
Enciklopedijski rečeno Šumadija je najveća subregija srednje Srbije. Njena teritorija u širem smislu obuhvata prostore između tokova Save i Dunava na severu, Velike Morave na istoku, Zapadne Morave na jugu i Dičine, Ljiga i Kolubare na zapadu. Najznačajniji gradovi su Beograd, Kragujevac, Smederevo, Mladenovac, Velika Plana, Smederevska Palanka, Jagodina, Aranđelovac, Topola, Lazarevac, Gornji Milanovac i severni deo Čačka.
ŠUMADIJA je ime dobila po gustim i neprohodnim šumama kojima je bila pokrivena naročito u 16. i 17. veku. Šume su se održale i docnije, a ovaj predeo prepoznatljiv je po njima i danas. U literaturi, putopisima i narodnom predanju iz tog vremena šume su nezaobilazan detalj. Još u 15. veku, putopisac Brokijer, koji je prošao kroz Srbiju, na putu od Palanke do Beograda beleži da je "prolazio kroz vrlo velike šume". U doba kneza Miloša šume su bile toliko guste da "kroz koje gdešto ni pešak nikud nije mogao proći, a toli konjanik". Još jedan putnik (Gerlah), opisujući put od Batočine do Palanke, piše "da nije našao ni traga od naselja i kulture, svuda vlada pustoš, nijedno parče zemlje nije obrađeno, nema nijednog sela".
Švajger, koji je kroz Srbiju prošao 1577. godine, između ostalog kaže da je od Kolara putovao "pustim predelom, retko naseljenim i rđavo obrađenim, da u tri dana nije video više od pet rđavih seoca".
Do pada despotovine, 1459. godine, Šumadija je bila napredan, bogat i poprilično naseljen predeo. To ističu putopisci koji su se u to doba zaticali na ovom geografskom prostoru. Posle pada despotovine prilike su se naglo izmenile. Najezda Turaka, kao i svi ostali događaji koji će se odigravati u Šumadiji, sve do početka 19. veka, usloviće nove migracije šumadijskog stanovništva koje, sklanjajući se ispred Turaka, napušta ognjišta i odlazi na razne strane. Naselja su nestajala, rušene su crkve i manastiri, življa je bivalo sve manje.
U GRUPAMA ili pojedinačno stanovnici Šumadije napuštali su zavičaj i odlazili na razne strane: "preko" u Srem, Banat, Bačku i Slavoniju, pa u Bosnu i u druge krajeve.
Pavle Bakić, poznata istorijska ličnost, koji je na Venčacu imao dvore, između 1515. i 1522. godine je "sa mnogim narodom prešao u Ugarsku".
Ovo "prebegavanje" trajalo je do pred kraj 18. veka, pa ga je bilo i docnije, posle 1813. godine. Za vreme austro-turskih ratova (1788. godine) stanovništvo šumadijskih sela Koraćice, Nemenikuća i Rogače prešlo je "preko". Među njima je bio Milovan Vidaković i on, opisujući taj put, između ostalog je zapisao: "Gledimo na sela kroz koja i pored kojih smo prolazili, sva već u travi obrasla, nigde nikoga u njima nema, sve je to otišlo bilo; vinogradi, vrtovi, stanovi, sve je to pusto i u korovu leži". Iseljavanja je bilo i posle 1813. Roditelji poznatog prosvetnog dobrotvora Ilije Milosavljevića - Kolarca, su sa "ostalim seljacima" 1813. godine prebegli "preko", da bi se sklonili ispred turske vojske. Prešli su Dunav i nastanili se u Crepaji, odakle su se docnije povratili na svoja ognjišta.
Kroz Srbiju je 1833. godine prošao i francuski pisac Lamartin i njemu se činilo "kao da je bio usred šuma Severne Amerike". U selima uz Jasenicu održalo se predanje "da je svuda bila pustahija šuma, i da su doseljenici pozivali rođake da dođu i zauzmu zemlje koliko hoće".
- Šuma se morala godinama krčiti i paliti... bila je tako neprohodna, da se danima kroz nju moglo ići a da se sunce ne vidi - govorilo se.
POSLE austro-turskih ratova i poznate Kočine krajine, kada je u Šumadiji postalo snošljivije, počinje priliv doseljenika, naročito posle Karađorđevog ustanka. Tih godina Šumadija, oslobođena, plodna i slabo naseljena, postaje meka za Srbe iz nerazvijenih dinarskih krajeva.
Kada pogledamo podatke o poreklu šumadijskog stanovništva, videćemo da među njima ima vrlo malo starosedelaca. U šumadijskim oblastima: Kačeru, Gruži, Lepenici, Kragujevačkoj Jasenici, Smederevskom Podunavlju i Jasenici, Kosmaju i selima u okolini Beograda, krajem 19. veka, ispitano je poreklo 8.894 roda iz 52.475 kuća. Od ovog broja samo su 464 roda s 3.603 kuće bili starosedeoci. Toliko je bilo i stanovnika nepoznatog porekla (470 rodova s 2.464 kuće). Svi ostali bili su doseljenici, s 7.960 rodova i 46.408 kuća. Šumadiju su naselili doseljenici iz skoro svih južnoslovenskih krajeva, a najviše ih je bilo iz dinarskih oblasti.
beatakeshi wrote:Znači Srbijanci ne postoje?
Zuper wrote:Ali zato postoje drugosrbijanci
beatakeshi wrote:Znači Srbijanci ne postoje?
William Murderface wrote:Ceeeece, Perovićka i T.Pančić
Po tome se znaju drugosrbijanci
|
|