Mediji u Srbiji

Boris Rašeta






[*]

Tko je, dovraga, taj Marić, zapita se čovjek gledajući ‘Ćirilicu’. Milomira Marića, naravno, znaš cijeli život. Odrastao si uz njega, ‘Deca komunizma’ bila su tvoj prvi sudar s protagonistima revolucije onakvima kakvi su zaista bili, čitao si ga u ‘Dugi’, uz Crnčevića, Kalajića, Igora Mandića, Momu Kapora, Dadu Vujasinović, Dušku Jovanić, ali ovaj Marić, multimedijalni Marić koji vodi ‘Ćirilicu’ s reklamom za afričku šljivu ispred sebe i hrpom čudnovatih ljudi ispod sebe, nešto je sasvim drugo: on je zagonetka obavijena velom tajne. U njegovu studiju brojnim bi gostima prikladnije bilo ponuditi kauč nego fotelju; TV snimku mogli bi mirne duše upotrijebiti umjesto uputnice. ‘Ćirilica’ je trajni defile antiglobalista, protivnika mondijalizma, u njemu su redoviti gosti teoretičari svih zavjera protiv Srba i srpstva, stručnjaci za Drezdenski kongres, Vatikan, Kominternu, profesionalni naricatelji za Kosovom, politički ravnozemljaši i borci protiv ljudi-guštera. Marić im kima glavom, potvrđuje, nabacuje voleje – a jasno vidiš da je obrazovaniji od svih njih, da baš i ne dijeli njihova uvjerenja i da je svetski čovek koji živi od ugošćivanja belosvetskih propalica.


Emisija ‘Bez ustručavanja’, koju vodi mladi, obrazovani i umjereno kritični dr. Aleksandar Dikić, riješila je enigmu Marić. Kao i Tijanić i Milić, i on se prilagodio konjunkturi. MM je lansirao brutalne reality emisije koje ni sam ne gleda, u svom studiju prima goste koji ispovijedaju ideje koje mu se čine glupavije od one afričke šljive, no sve knjige koje je pročitao, savršeno razumio i zapamtio uzaludne su mu jer njihove sadržaje može plasirati samo u ovakvim, ezoteričnim emisijama. Marić bi kao gost ‘Ćirilice’ bio savršena manjina. U sat i pol vremena dugom, beskonačno zanimljivom intervjuu beogradski novinar opisao je svoje susrete s Franjom Tuđmanom (1980-ih, kad Tuđmanu nitko nije zalazio), Mikom Tripalom, Đilasom, Tempom, Kočom Popovićem, Vladom Dedijerom (‘Sad mogu mirno umrijeti, pronašao sam nasljednika’, rekao je navodno Dedijer).

Marić je fanatik knjige, čovjek čija biblioteka ima tisuće naslova, polihistor. Na pitanje o vrhuncima svoje karijere, rekao je da su oni davno iza njega – bili su krajem 1980-ih, u Jugoslaviji (‘koju su napravili najbolji, a razrušili najgori’). Savršeno se sjeća svakog naslova knjige po koju je jurio, ako treba, i do Washingtona; tečno reproducira važne rečenice Marka Nikezića, Latinke Perović, Zorana Đinđića, Slobodana Miloševića. Srbija nije imala boljeg političara od Nikezića, izjavio je. Pohvalio je i Tripala. Dva intervjua (CNN, Larry King) u kojima Milošević, ne samo mimo duha epohe nego i tome duhu nasuprot, istupa kao tvrdokorni nacionalni komunist, sasvim sigurno zapečatila su – smatra Marić – i njegovu i sudbinu naroda koji je, na nesreću, vodio i koji se od toga do danas nije oporavio.

Nasuprot svim fanatičnim srpskim rusofilima i obožavateljima Kine, MM primjećuje da je jedina ispravna orijentacija Srbije bila ona tradicionalna, prozapadna, anglofilska i profrancuska. U dvojbi ‘ili se pokloni ili se ukloni’, on se poklonio pa i sam zajahao tigra. Pružio je neki otpor, slabašan. Napravio je ‘bonton reality’, s režiserima iz kazališta, učenim i knjiškim ljudima, ali taj je doživio nebeski fijasko pa se Marić povukao u mirne vode režimskog novinarstva. ‘Rodonačelnici realityja, ljudi koji su prostotu izdigli do ranga vladajuće vrijednosti, napali su me i tvrdili da je to dno dna i da je užas, a ja sam se, izazvan, branio, no zahvaljujući realityju uspio sam tu televiziju dići do ranga najgledanijih pa sam bio šokiran kad su mi, od dominikanskog samostana u Dubrovniku do Svete gore, tvrdili da gledaju reality; u tekiji na vrelu Bune djevojke obučene u burke pričale su mi za koga navijaju. To je žanr novog doba i ja sam to prepoznao, iako me to apsolutno ne interesira i ne mogu to gledati. Ali ako ljudi vole gledati, neka gledaju’, rekao je Marić, bez enigme.

beatakeshi wrote:Šta je to "bonton reality"?

disident wrote:Ja se slazem sa sredinom teksta, i imao sam isti utissk gledajuci tu emisiju. Na stranu preterivanja, hvalisanja i laganja, maric zaista odaje taj utisak coveka odlicnog pamcenja koji je proctiao na hiljade knjiga i razgovarao sa stotinama poznatih ljudi.

disident wrote:Ja se slazem sa sredinom teksta, i imao sam isti utissk gledajuci tu emisiju. Na stranu preterivanja, hvalisanja i laganja, maric zaista odaje taj utisak coveka odlicnog pamcenja koji je proctiao na hiljade knjiga i razgovarao sa stotinama poznatih ljudi.

, ali ovaj Marić, multimedijalni Marić koji vodi ‘Ćirilicu’ s reklamom za afričku šljivu ispred sebe i hrpom čudnovatih ljudi ispod sebe, nešto je sasvim drugo: on je zagonetka obavijena velom tajne. U njegovu studiju brojnim bi gostima prikladnije bilo ponuditi kauč nego fotelju; TV snimku mogli bi mirne duše upotrijebiti umjesto uputnice. ‘Ćirilica’ je trajni defile antiglobalista, protivnika mondijalizma, u njemu su redoviti gosti teoretičari svih zavjera protiv Srba i srpstva, stručnjaci za Drezdenski kongres, Vatikan, Kominternu, profesionalni naricatelji za Kosovom, politički ravnozemljaši i borci protiv ljudi-guštera. Marić im kima glavom, potvrđuje, nabacuje voleje – a jasno vidiš da je obrazovaniji od svih njih, da baš i ne dijeli njihova uvjerenja i da je svetski čovek koji živi od ugošćivanja belosvetskih propalica.

Kao i Tijanić i Milić, i on se prilagodio konjunkturi. MM je lansirao brutalne reality emisije koje ni sam ne gleda, u svom studiju prima goste koji ispovijedaju ideje koje mu se čine glupavije od one afričke šljive, no sve knjige koje je pročitao, savršeno razumio i zapamtio uzaludne su mu jer njihove sadržaje može plasirati samo u ovakvim, ezoteričnim emisijama. Marić bi kao gost ‘Ćirilice’ bio savršena manjina.

Mór Thököly wrote:inteligencije su im neuporedive. U nekim drugim zivotima mm bi mogao da vodi mozda i drzavu, a mnmx jedva tv stanicu. Potpuno su neuporedivi. I zato je slucaj mm tuzniji, ali i zlokobniji.

Sotir wrote:Сличност са Минимаксом је велика, обојица воде емисије на ТВу. И то је то.