Jel bio ko ikad....
- Posts : 124
Join date : 2012-06-20
- Post n°1
Jel bio ko ikad....
..Luxembourgu? Ako se ima jedan dan slobodnog prešetavanja, što da se ovieri..a da nije općepoznato?
- Posts : 6735
Join date : 2012-02-11
- Post n°2
Re: Jel bio ko ikad....
Ja ziveo tamo, ali nemam pojma, dosadna zemlja. Kad ides?
_____
"Ne morate krenuti odavde da biste dosli tamo. Moguce je krenuti odavde i vratiti se ponovo tu, ali preko onoga tamo."
Aca Seltik, Sabrana razmisljanja o topologiji, tom cetvrti.
My Moon Che Gavara.
- Posts : 124
Join date : 2012-06-20
- Post n°3
Re: Jel bio ko ikad....
Sljedeći mjesec.
Živio si u Luxu? Fensi...
Živio si u Luxu? Fensi...
- Posts : 6735
Join date : 2012-02-11
- Post n°4
Re: Jel bio ko ikad....
Ziveo sam u Capellenu, selu blizu belgijske granice i Arlona, i cesto sam tamo, kod familije, pa reko ako se zadesi da smo istovremeno tu, da odemo na pivo.
_____
"Ne morate krenuti odavde da biste dosli tamo. Moguce je krenuti odavde i vratiti se ponovo tu, ali preko onoga tamo."
Aca Seltik, Sabrana razmisljanja o topologiji, tom cetvrti.
My Moon Che Gavara.
- Posts : 36651
Join date : 2014-10-27
- Post n°6
Re: Jel bio ko ikad....
ne, i on nije tvoj otac.
_____
And Will's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, brought out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't work, and a memo pad he had always meant to write some great thoughts down on but never got around to, and lined up these weapons for a pygmy war that could be lost before it even started
- Posts : 16
Join date : 2014-12-23
Age : 43
Location : malezija
- Post n°7
Re: Jel bio ko ikad....
milioniti put otvaram temu misleci da je jel jebo iko ikad
- Posts : 22555
Join date : 2014-12-01
- Post n°9
Re: Jel bio ko ikad....
Vidim ja temu, ideološko-estetski se zapitam otkud podnaslov topika jedno veliko slovo "U", kado ono Rođa startovao
Moderacijo, moderacijo. Ne stojiš budno na braniku otadžbine od unutrašnjih opasnosti.
Moderacijo, moderacijo. Ne stojiš budno na braniku otadžbine od unutrašnjih opasnosti.
- Posts : 33878
Join date : 2012-02-10
- Post n°10
Re: Jel bio ko ikad....
Sad vidim
Sto da reaguje moderacija, pita covek lepo "Jel bio ko ikad... U"
Sto da reaguje moderacija, pita covek lepo "Jel bio ko ikad... U"
_____
★
Uprava napolje!
- Posts : 22555
Join date : 2014-12-01
- Post n°11
Re: Jel bio ko ikad....
Možda bi trebao neki moderator biti angažovan samo na detekciji i eliminisanju ideološki nezdravih postavki i subverzivnih poruka unutrašnjeg neprijatelja. Naravno, mora imati oko i njuh za to.
- Posts : 6159
Join date : 2014-11-04
- Post n°13
Re: Jel bio ko ikad....
Eh, sad se sa setom podsetih vremena kad smo stajali na braniku protiv svake pojave slova 'u', kao i piva u zelenim flasama...
- Posts : 2244
Join date : 2012-02-12
Location : www.zidnenovine.wordpress.com
- Post n°14
Re: Jel bio ko ikad....
Sta je sve jadno U moralo da podnosi...
_____
Dok si to smislio, na mom si visio.
***************************************
Je l imamo temu na kojoj pišemo o tome koliko je Biki lepa ili može ovde?
- Posts : 2244
Join date : 2012-02-12
Location : www.zidnenovine.wordpress.com
- Post n°15
Re: Jel bio ko ikad....
Solun.
Selanik
Солун
Θεσσαλονίκη
Salonka...
Ovaj grad nema anticki pedigre. Onako, sporedno, pominje se oko Aleksandra i neke njegove sestre, grcki koren jeste neka Tesalija i neka pobeda, nista narocito, sve dok se nije nasao na jednom od najvaznijih puteva Evrope: Via Egnatia.
U vreme su evropski putevi isli pravcem istok – zapad i obrnuto. Jer tada sa severa Evrope nije imalo nista da dodje.
Osim varvara.
I hladnoce.
Tek kada je Otomanska imperija pocela da odumire, ovaj grad je postao Levant. Uspavan, lenj, danas bi rekli prljav, a ipak ziva luka, kosmopolitski mediteranski grad.
Spada u retke gradove sveta koje je preporucljivo prvo ugledati s mora.
Neko ga je, nekada, nazvao osvetljenom galijom sa krovovima od ceramide, vecito nasukanom na obalu jednog zaliva koji cak nije ni lep.
On je bio i nesto sto nedaleka legendarna Smirna nije bila: bio je i Levant ali je bio i Balkan.
Divni, divlji, balkanski Balkan.
Godina je 1916. i Solun je pre svega ovo:
Vojno skladiste, skloniste za neke vojske koje cekaju priliku da krenu na sever, tamo gde rastu dunje ranke, dunje ranke, kruske karamanke...
Poilu, ako neko bas hoce Poilu d’Orient, srpski vojnici, vojska koja sa sobom vuce jednu drzavu, kao krivicu, francuske kolonijalne jedinice, Britanci, Australijanci, Novozelandjani… I Grci koji se nesto jos uvek misle glede rata koji hara svetom.
Na severu ih cekaju vojske dve carevine, Bugari, i oni valjda neka carevina…
Oko 140,000 stanovnika, od toga skoro polovina Jevreji, Sefardi pristigli iz Spanije davno, davno, Makedonci, Cincari, preostali Turci, jer ovo je do pre samo nekoliko godina bila Turska. Ima i Grka – oko 10%.
Dzaba sva uzurbanost vojski kojih je Solun pun tih dana: Levant, ulica Levanta uvek ima neku drugu zabavu.
I osvezenje: ulicna poslasticarnica. Ovo nije bozadzija: ovaj zanat ima ime. Imao je.
Vardarska ulica.
Jer, Solun je i grad ove reke.
Ovako se na Levantu prodavalo meso.
Srpski i francuski oficiri, pravoslavni popovi, gradjanstvo…
Ulice koje zive…
… i tihe i u svoja dvorista zatvorene ulice turskog dela grada…
… pored hriscanskog komsiluka.
Gradskih zidina…
… kapija.
I Galerijev slavoluk u Vardarskoj ulici. Sa sve tramvajem.
Bela kula. I jedan drugi car: Sulejman Velicanstveni.
Solunski Jevreji. Geto se nalazio na mestu do pre samo nekoliko godina prave pravcate levantske pijace koja to vise nije. I nestao je u samo jednom danu 1944. godine.
Grcke seljanke iz okoline.
Makedonska gradjanska porodica.
I - zasto sve pesme, od Bagdada do Gradiske, lice na kuknjavu, plac....
_____
Dok si to smislio, na mom si visio.
***************************************
Je l imamo temu na kojoj pišemo o tome koliko je Biki lepa ili može ovde?
- Posts : 2244
Join date : 2012-02-12
Location : www.zidnenovine.wordpress.com
- Post n°16
Re: Jel bio ko ikad....
Agia Paraskevi
Salem
Himli
Yahiya
Levant Levanta, obala Libana.
Mesto rodjenja svih plovidbi modernog sveta.
Od Fenicana.
Jedrenjaci, mozda motor, ko zna kakav, otprilike ovakvi…
Od obala Grcke u pre-EU vremena, do obala Turske i Sirije i danas, mozete na periferijama malih primorskih gradica da vidite ljude kako grade ovakve brodove. Od drveta, danas se doduse ugradjuje motor, moderan, obicno lepo upakovan stoji pored i ceka na ugradnju, zut, zelen, plav ili crven, zavisno od proizvodjaca.
Skup ko djavo.
Jedara vise nema.
Ali zato jos uvek ima tesara, drvodelja…
I zavaruje se, doduse.
Boje ih u danas nemoderne boje, koje kao da su zaostale iz vremena kada su tim vodama, kolevkom koja je odnegovala moderno pomorstvo, plovili brodovi Fenikije, Atine, maloazijskih gradova. Egipta.
Svetlo plava, poznata kao pemba, crvena, Mediteran je uvek bojom nesto hteo, pokusavao…
Bilo ih je i na Jadranu, drugacijih boja, islo se na belo i braon.
Trabakul, trabaccolo…
Danas su za turiste, ono sto je preteklo, a imena, tipovi, kao sto je leut, bracera, malo kome nesto znace...
Tako 60-ak tona, moze i do 80.
Tereti obaska: u vodama Levanta nema tereta koji nekim vlastima nije sumnjiv.
A i vole, brate, da krijumcare.
Salem
Himli
Yahiya
Levant Levanta, obala Libana.
Mesto rodjenja svih plovidbi modernog sveta.
Od Fenicana.
Jedrenjaci, mozda motor, ko zna kakav, otprilike ovakvi…
Od obala Grcke u pre-EU vremena, do obala Turske i Sirije i danas, mozete na periferijama malih primorskih gradica da vidite ljude kako grade ovakve brodove. Od drveta, danas se doduse ugradjuje motor, moderan, obicno lepo upakovan stoji pored i ceka na ugradnju, zut, zelen, plav ili crven, zavisno od proizvodjaca.
Skup ko djavo.
Jedara vise nema.
Ali zato jos uvek ima tesara, drvodelja…
I zavaruje se, doduse.
Boje ih u danas nemoderne boje, koje kao da su zaostale iz vremena kada su tim vodama, kolevkom koja je odnegovala moderno pomorstvo, plovili brodovi Fenikije, Atine, maloazijskih gradova. Egipta.
Svetlo plava, poznata kao pemba, crvena, Mediteran je uvek bojom nesto hteo, pokusavao…
Bilo ih je i na Jadranu, drugacijih boja, islo se na belo i braon.
Trabakul, trabaccolo…
Danas su za turiste, ono sto je preteklo, a imena, tipovi, kao sto je leut, bracera, malo kome nesto znace...
Tako 60-ak tona, moze i do 80.
Tereti obaska: u vodama Levanta nema tereta koji nekim vlastima nije sumnjiv.
A i vole, brate, da krijumcare.
_____
Dok si to smislio, na mom si visio.
***************************************
Je l imamo temu na kojoj pišemo o tome koliko je Biki lepa ili može ovde?
- Posts : 2244
Join date : 2012-02-12
Location : www.zidnenovine.wordpress.com
- Post n°17
Re: Jel bio ko ikad....
Kad te na nekom ovima gore slicnim probudi hladnoca pred zoru, a ko se u julu i avgustu nije nocu smrzo na nekom istocnom mediteranskom moru taj ne zna sta je smrzavanje u sred leta kad mu vreme nije.
Kad izmilis ispod cerade kojom si se pokrio, dokopas se kafe, turske naravno, samo ona grcke nedopecene po nesto severnijim standardima i sacekas bljestavo jutarnje sunce i shvatis sta znaci izraz da je more ko zejtin.
Kad za brodom ostaje kilometarski trag jer nema talasa da ga kvare, a dim iz auspuha stoji u nepomicnom vazduhu, onako prljavo zuckast, lebdi i nestaje u beskraju dva plavetnila.
Zna na grckim ostrvima da duva i to im je, sto se turizma tice, ozbiljna mana: ali zna i da bude neverovatno tiho u letnja jutra kad etezije prestanu, smire se.
I kad vidis, rukom da dotaknes, prepoznas Hios ili Mitilini, Lezbos ko vise voli.
Mozes i oboje ako se brod zaputio izmedju, pa ti Psara ostane sa desne strane.
Ne cujes vise drndanje sipljivog dizela, navikao si se, jos uvek ti je u kostima nocna hladnoca koja ti ne da da se dohvatis kofe i zaitis vode iz mora ne bi li se umio, uostalom zna se sta prvo radi onaj sto se nocu nasmrzavao, cim se probudi.
Preko ograde, nema vetra pa ne mora da se pazi na zavetrinsku stranu.
A i zasto bi se umivao, sredjivao i brijao.
Muskarci u masnim majcama, po neko u kosulji, obavezno razdrljenoj i obavezno masnjikavoj, nadrndani kao sto je jutrom i red, pocinju da se motaju okolo, ima nas samo 5-6, tovar koza pocinje da se tuzno oglasava sa kastela, neko ih hrani psujuci ih, pije se kafa i ponovo kafa, iz masinskog prostora dopire zvekatava metalna buka i nimalo neprijatan miris ulja i vrelog metala, dole je jos uvek toplije nego napolju, samo sto dole niko normalan ne bi mogao da spava cak i da moze da se spakuje, a ne moze.
Jos nekoliko sati, dosadnih sati, ispred broda se vec vidi Turska, Azija, pomalja se iz tajanstvene jutarnje izmaglice, uostalom sunce je otud izgrejalo, brzo ce da nestane izmaglice i konture obala ce da postaju sve ostrije, da bi u podne postale bolno ostre, a covek shvatio zasto su grcke boje - od prozora i vrata na kucama, pa do zastave, ona bljestavo bela i ona bljestavo plava.
Nema sredine, nema nijanse u podne dok brod brekcuci uplovljava u Lagkadu, uspavano selo, dobro skoro gradic, u kome ce samo psi lutalice i po neka macka da docekaju brod.
Nema nikoga, nema, tacnije nije bilo turista, samo kuce zakucane vrucinom, zatvorenih kapaka i vrecanje jarica koje istovaruju preko ograde broda.
Odjednom, svi su nestali, nema sta da se radi nego da se spava, motor je utihnuo i covek lezi u nekom hladu, mozda sidje i dole, sada ima slobodnih lezajeva, lezi i spava u nepomicnom vazduhu malecke brodske kabine, spava obliven znojem i bez pokreta, jer svaki pokret znaci nove i nove potoke znoja.
Popodne, kad popusti, jede se prvo gavros, to mu dodju neke grcke girice, samo vece, ribastije i ukusnije, pije se ledeno hladno Fix pivo, velikim gutljajima.
Jare, pokojno, ono iz usura, ce da saceka vece, noc, kad selo ozivi, kad ono nekoliko kafana napune ljudi sa zenama i decom; sede, galame i zderu, zdravo i punomasno, uzivaju u zasluzenom jelu, dovikuju se sa kafedzijom, dogovaraju i pregovaraju.
Svi se poznaju medjusobno i nikom ne smeta od nekud iskrsli isposceni engleski bracni par, dobro je da nisu Nemci, a ovi i onako cute i ne izvoljevaju.
Nekad bilo.
Neki klinci prelistavaju primerak Plejboja koji im je dobacio neko s broda na kome se vukao mesecima i kikocu se; kvalitetni, nekad mirisljavi americki papir i lakirane lepotice ciji je svaki bezobrazni deo tela rucno premazan debelim crnim flomasterom drzavne cenzure.
To pukovnici dovode Grcku u red.
Kad izmilis ispod cerade kojom si se pokrio, dokopas se kafe, turske naravno, samo ona grcke nedopecene po nesto severnijim standardima i sacekas bljestavo jutarnje sunce i shvatis sta znaci izraz da je more ko zejtin.
Kad za brodom ostaje kilometarski trag jer nema talasa da ga kvare, a dim iz auspuha stoji u nepomicnom vazduhu, onako prljavo zuckast, lebdi i nestaje u beskraju dva plavetnila.
Zna na grckim ostrvima da duva i to im je, sto se turizma tice, ozbiljna mana: ali zna i da bude neverovatno tiho u letnja jutra kad etezije prestanu, smire se.
I kad vidis, rukom da dotaknes, prepoznas Hios ili Mitilini, Lezbos ko vise voli.
Mozes i oboje ako se brod zaputio izmedju, pa ti Psara ostane sa desne strane.
Ne cujes vise drndanje sipljivog dizela, navikao si se, jos uvek ti je u kostima nocna hladnoca koja ti ne da da se dohvatis kofe i zaitis vode iz mora ne bi li se umio, uostalom zna se sta prvo radi onaj sto se nocu nasmrzavao, cim se probudi.
Preko ograde, nema vetra pa ne mora da se pazi na zavetrinsku stranu.
A i zasto bi se umivao, sredjivao i brijao.
Muskarci u masnim majcama, po neko u kosulji, obavezno razdrljenoj i obavezno masnjikavoj, nadrndani kao sto je jutrom i red, pocinju da se motaju okolo, ima nas samo 5-6, tovar koza pocinje da se tuzno oglasava sa kastela, neko ih hrani psujuci ih, pije se kafa i ponovo kafa, iz masinskog prostora dopire zvekatava metalna buka i nimalo neprijatan miris ulja i vrelog metala, dole je jos uvek toplije nego napolju, samo sto dole niko normalan ne bi mogao da spava cak i da moze da se spakuje, a ne moze.
Jos nekoliko sati, dosadnih sati, ispred broda se vec vidi Turska, Azija, pomalja se iz tajanstvene jutarnje izmaglice, uostalom sunce je otud izgrejalo, brzo ce da nestane izmaglice i konture obala ce da postaju sve ostrije, da bi u podne postale bolno ostre, a covek shvatio zasto su grcke boje - od prozora i vrata na kucama, pa do zastave, ona bljestavo bela i ona bljestavo plava.
Nema sredine, nema nijanse u podne dok brod brekcuci uplovljava u Lagkadu, uspavano selo, dobro skoro gradic, u kome ce samo psi lutalice i po neka macka da docekaju brod.
Nema nikoga, nema, tacnije nije bilo turista, samo kuce zakucane vrucinom, zatvorenih kapaka i vrecanje jarica koje istovaruju preko ograde broda.
Odjednom, svi su nestali, nema sta da se radi nego da se spava, motor je utihnuo i covek lezi u nekom hladu, mozda sidje i dole, sada ima slobodnih lezajeva, lezi i spava u nepomicnom vazduhu malecke brodske kabine, spava obliven znojem i bez pokreta, jer svaki pokret znaci nove i nove potoke znoja.
Popodne, kad popusti, jede se prvo gavros, to mu dodju neke grcke girice, samo vece, ribastije i ukusnije, pije se ledeno hladno Fix pivo, velikim gutljajima.
Jare, pokojno, ono iz usura, ce da saceka vece, noc, kad selo ozivi, kad ono nekoliko kafana napune ljudi sa zenama i decom; sede, galame i zderu, zdravo i punomasno, uzivaju u zasluzenom jelu, dovikuju se sa kafedzijom, dogovaraju i pregovaraju.
Svi se poznaju medjusobno i nikom ne smeta od nekud iskrsli isposceni engleski bracni par, dobro je da nisu Nemci, a ovi i onako cute i ne izvoljevaju.
Nekad bilo.
Neki klinci prelistavaju primerak Plejboja koji im je dobacio neko s broda na kome se vukao mesecima i kikocu se; kvalitetni, nekad mirisljavi americki papir i lakirane lepotice ciji je svaki bezobrazni deo tela rucno premazan debelim crnim flomasterom drzavne cenzure.
To pukovnici dovode Grcku u red.
_____
Dok si to smislio, na mom si visio.
***************************************
Je l imamo temu na kojoj pišemo o tome koliko je Biki lepa ili može ovde?
- Posts : 2244
Join date : 2012-02-12
Location : www.zidnenovine.wordpress.com
- Post n°18
Re: Jel bio ko ikad....
Juri, ali izistinski, medjunarodni brzi voz Beograd - Varsava, 200 - 250 US$ u dzepu, kraj sedamdesetih, posle Subotice, u vagon ulaze namrsteni i ekstremno neljubazni madjarski policajci i carinici.РореЧе wrote:I tada sam govorio da ce nam se zli samoupravljacki obicaj da omalovazavamo Poljake, Cehe i Rumune (i danas se pitam kako su se Madjari izvukli) strasno obiti o glavu. Ubrzo je pametnjakovicima stigao bratoubilacki balkanski rat ali vidim da jos ima onih koji, ne da nisu izvukli pouke iz toga, nego bi ponovo mahali crvenima i bazooka zvakama ispred nesrecnih podanika Varsavskog pakta.
Ako su oni po indeksu nadrkanosti 100, one su 150, mozda 200.
Kidisu na stampu, jugoslovensku, nagomilanu za vise од dvadeset cetiri truckanja u vozu: ne zanima ih politika, NIN i ostala jugoslovenstina, ali zato nemaju milosti prema bilo kojoj tiskovini na kojoj se moze videti gola zenska noga ili, ne daj boze, sisa.
Zaplena uz nerazumljivo rezanje na madjarskom.
Rezanje je nerazumljivo, neljubaznost nije; doduse nije licna ili se nama bar tako cini, vise spada u pravilo sluzbe organa.
Noc je i sada smo u realnom socijalizmu, promice Budimpesta, Keleti stanica, jedan od uradaka Gistava Ajfela, onog Ajfela od Ajfelove kule, od Pariza, pa dalje, voz se vec penje uz Karpate, sanjiv prolaz kroz Cehoslovacku, i voz se spusta ka Sljonsku, onoj nemackoj Sleziji.
Kilometri i kilometri celicana, ogromne fabrike, Slezija je svojevremeno u Nemackoj bila takmac Ruru, prvi poljski saputnici, saputnicke price, jedno isprano finsko devojce s kojim putujemo jos od Beograda, sedi cuteci u cosku kupea prepunog Poljaka koji svojom duznoscu smatraju zavodjenje trule kapitalistkinje.
Pod zavodjenjem smatraju nekoliko engleskih reci, hvatanje za ruku i povlacenje u hodnik.
Nece moci, brojniji su, ali ni mi se nismo dzabe onako suprotstavili 48.
Fince je spaseno, a mi prelazimo na uobicajene zahteve glede demonstriranja poljskog jezika kao sto je onaj da zamolimo da izgovore 666,666...
Kasnije smo shvatili da smo imali srece: jutarnji voz je previse jutarnji da bi prosecan poljski putnik sabio u sebe dovoljnu kolicinu votke posle koje spasavanje finceta ne bi bilo ni izbliza tako jednostavno, uprkos prisustvu divljih i beskompromisnih Balkanaca, cast i sigurnost dame na stranu.
Rano popodne i voz se priblizava Varsavi koja se onako u ravnici vidi nadaleko: istice se neka skalamerija, kopija moskoskog Lomonosova, ovde krstena domom sovjetsko-poljske ljubavi i vecnog prijateljstva: prvi predstavnik realsocijalistizma je taksista, ko bi drugi: voznja do mesta gde se menjaju pare, prica o kursu, ponude i svastanesto.
Varsavrski Interkontinental sa revijom devojaka kojoj bi mogli da pozavide najsjajniji zapadni magazini za muskarce, prostitutke na redovnom radnim zadacima, raspitivanje o najboljem restoranu u Varsavi, Odra, jelo koje izgleda kao pohovana jetrena pasteta, zatim traganje za nekom diskotekom, samo da nije neki socrealisticki nocni klub, onaj beogradski Lotos bar.
Sedimo i pijemo dobro poljsko pivo, naslo se tu i neko drustvo, uobicajena istocnoevropska prica sa pljuvanjem sistema i hvalospevima Zapadu.
Drugar, saputnik, preturajuci po dzepovima otkriva da je zaboravio da ocu, samostalnom poljoprivrednom proizvodjacu, vrati saobracajnu dozvolu za traktor.
Ostala kod njega kad je otisao da ga registruje.
Ona plava saobracajna dozvola, standardna evropska, radilo se o kamionu ili avionu.
Traktor je marke Lamborghini.
Samo sto treba dobro zagledati da bi se videlo da se radi o traktoru.
Zato se ono Lamborghini vidi na daleko, to svi razumeju; jos bolje razumeju u udobnu stolici zavaljenog samoupravljaca, neuspelog studenta francuskog, i uspelog studenta medicine, kao uziva u zadivljenim pogledima prisutnih.
Voziti Lamborghini, pa jos overeno svetinjom pecata, policije, svetinjama koje nepogresivo prepoznaje i priznaje svako istocnoevropsko oko.
Nocni voz za Lublin, istocnoevropski nocni vozovi, puni i prepuni, beznadezni kao svi nocni vozovi celog sveta, pre lovkostera i ostalih modernih zavrzlama koje su ubile putovanje.
Sitni sati, 3 ujutru, Lublin, zeleznicka stanica kao sve zeleznicke stanice u to doba noci i gomile bledih mladica cudno obucenih, sa francuskim kapama, onim beretama: Lublin je poljska gay prestonica, a ovo doba dana je njihovo doba.
Dan, pokusaj da se iznajmi automobil, ne moze bez potvrde o valuti menjanoj po zvanicnom kursu.
U realsocijalizmu sve ne moze i sve moze: na kraju moze, po ceni dva ili tri dobra beogradska rucka, Zvezda ili Mala astronomija, 125PZ, neogranicena kilometraza, dovidjenja, srecan put.
Lublin, pocetak aprila, duvaju vetrovi sa istoka, ledeni kao daljine iz kojih stizu: granica SSSR je samo nekoliko desetina kilometara daleko i sve do Urala nema pomena vredne uzvisine, ali ledenost vetra sa tih strana u Poljskoj nije samo meteorologija: radi se o simbolici i teskom nasledju medjusobne mrznje koje se oseca na svakom koraku.
Ovde mrze Ruse.
O socijalizmu jos i mogu.
Pusimo, trujemo se francuskim cigaretama kojih ima u svakom usputnom selu, svakoj trafici: u Varsavi ih nema zahvaljujuci cudnim hirovima centralizovane planske raspodele.
Gitanes, Gauloises, one kratke i ljute, na kao ove sad, ustrojene i evrounijacene.
Medicinar je u potrazi za aparatima za merenje krvnog pritiska: nema ih nigde, ni u najspecijalizovanijim varsavskim prodavnicama.
Ima ih u Radomu, ali prodavacicama se ne da da ih prodaju iako je radnja potpuno prazna i njih desetak ubijaju vreme torokanjem.
Odlazak do obliznje cvecare, buket cveca za prodavacice i 10, 20, 30 aparata na izvolte, dodjite na opet, a i ne morate.
Pijanstva, pijanstva na svakom koraku, prodavnica sa 72 vrste votke, neke sa kupusom, neke crvenkaste, neke ovakve, neke onakve.
Pijane tuce, neke od njih sasvim pristojne, uz koriscenje bicikla, ali uglavnom pijano socrealisticko valjanje kome treba dodati i nesto onog severnjackog teskog i obeznanjujiceg zivotinjskog pijenja i napijanja.
Spartanja automobilom uzduz i popreko Poljske, ljudi, sela, gradovi, reke imena kao sto su Narev, San, Visla, Nisa, reke istorija, i osecaj da gazite po ljudskim kostima: Poljska je na onom evropskom Koridoru ratova.
Pijana i ne bas tako pijana pesma o tome kako ce Poljak kad-tad da ponovo pisa u Dnjepar, a Kijev ce da - kao sto treba - da ponovo bude poljski.
Obavezni rukoljub zenskinju, bez obzira na stalez.
Uobicajeni socijalisticki intelektualci i nepodeljena sklonost celonocnom sedenju i raspredanju svetskih problema.
Istocnu Evropu treba voleti uprkos stravicnoj tvrdoci njenih ljudi, nepoverenju, nepogresivoj teznji da stranca zajebu kad god mogu.
April i poljski uskrs: socijalisticka Poljska i katolicki kapelani i jedinicama vojske Poljske, kapele u kasarnama, katolicizam, tezak, poslovencen, ali uporan i neupitan.
Proslava uskrsa kod pukovnika poljske armije, svecana da svecanija ne moze biti, utoliko svecanija zbog prisustva stranaca.
Suseno jelensko meso, trista cuda, litre votke, opste pijanstvo, prisutne zene koje kao nigde imaju razumevanja za svaki idiotizam ili svinjariju koju muskarac, pijan, sopstveni ili tudji, moze da napravi.
U dzepovima imamo skoro godisnju platu pukovnika poljske armije, a vec smo pri kraju sa boravkom.
Po crnom kursu doduse.
Poslednji dani u Varsavi, besomucno trcanje da se potrosi preostali novac, kolekcija LP ploca, prvorazrednih, sa prvorazrednom muzikom i prvorazrednim izvodjacima, kolekcija teska nekoliko desetina kilograma, kupovana u centralnoj varsavskoj prodavnici metodom poznatom kao 'pokazati prstom'...
Мело́дия, Сделано в СССР.
Povratak, opet voz, ovog puta prepun bugarskih turista koji se vracaju kuci i koji ce u Budimpesti da presednu iz beogradskog voza u voz koji ce ih odvesti kuci preko Rumunije.
U Jugoslaviju se ne moze bez vize i raznih dozvola.
Bugarskih.
_____
Dok si to smislio, na mom si visio.
***************************************
Je l imamo temu na kojoj pišemo o tome koliko je Biki lepa ili može ovde?
- Posts : 39819
Join date : 2012-02-12
Location : имам пуну полицу књига, која ми је главна?
- Post n°19
Re: Jel bio ko ikad....
Indy wrote:Eh, sad se sa setom podsetih vremena kad smo stajali na braniku protiv svake pojave slova 'u', kao i piva u zelenim flasama...
Шта се ти трзаш на зелену флашу? Да ниси живео у Зрењанину?
_____
I've seen hot chocolate, when mom would melt it for the icing on the cake. It's too hot to drink, and when it cools down enough it's not liquid. You can not drink hot chocolate.
срце пуца где је лепљено
- Posts : 196
Join date : 2012-02-11
- Post n°20
Re: Jel bio ko ikad....
imate li neku preporuku za korculu, bicu tamo par dana, planiram grad korculu da obidjem, i posle idemo za velu luku.... sta bi jos valjalo obici na ostrvu?
_____
....al zavoleh devojku iz stada
- Posts : 22555
Join date : 2014-12-01
- Post n°24
Re: Jel bio ko ikad....
[Kurir] ODAKLE OVOJ ŽENI PARE!?? [/Kurir]
- Posts : 39819
Join date : 2012-02-12
Location : имам пуну полицу књига, која ми је главна?
- Post n°25
Re: Jel bio ko ikad....
Неће бити доста батина. Мочуга, говњива треба.
_____
I've seen hot chocolate, when mom would melt it for the icing on the cake. It's too hot to drink, and when it cools down enough it's not liquid. You can not drink hot chocolate.
срце пуца где је лепљено
|
|