Home
by Улични ходач Sun Oct 08, 2023 4:33 pmНашао сам један занимљив текст који много тога говори и који ће одредити историју Србије у последњих 200ак година.
Na današnji dan Bošnjaci su 1813. godine slomili Prvi srpski ustanak i ušli u Beograd
Godina 1811. prošla je u borbama na granici srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 1812. Međutim se promijenila i opća evropska politička situacija. Između Francuske i Rusije dolazilo je do neprestanih konflikta i sve se više približavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. Z okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano mišlju da Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona nikako ne očekuje.
Sada se opet vratiše na onaj fantastični plan iz godine 1807. Admiral Čičagov, koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bojištu, kad je ovaj već bio potpisao preliminare rusko-turskog mira, opajao se, a i Srbe raspravama i pripravama na navalu na Dalmaciji preko Bosne. Potpukovnik Poljev bio je poslan Karađprđu u Srbiju da s njime ustanovi jakost ekspedicionih korova. Srbi, pojačani neznatnim odjelima ruske vojske, imali su zauzeti Bosnu i onda napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako računalo na potporu shooki (ustanika). Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Ivelić, rodom iz Risna u Dalmaciji, čovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On je dao po nekim kaluđerima sakupiti hercegovačkih plemena, da se s njima dogovori o ustanku.
Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava, bio je sklopljen definitivno rusko-turski mir i ruska vojska je morala je ostaviti ratište, da brani svoju zemlju od Napoleona.
Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe. Srbi i sami neće da za njih vrijede ustanove tog mira. Ovo potonje nije žao ni Turcima, jer drže da im se povoljna prilika pružila da Srbe iznova podjarme. Veliki vezir Huršid-paša priprema se ozbiljno zimi 1812/1813. i u proljeće protiv Srba. Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni energični, osobito pouzdani Ali paša Derendelija (1813).
Derendelija je umio naći sredstva kojima je Bošnjake prisilio na odlučniju akciju protiv Srba. On spada u niz onih vezira, koji će iza njega slijediti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve. Prema izvještaju konzula Davida imalo se po njegovu nalogu sabrati jedno 80.000 vojske protiv Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.
Znamo međutim za uspjehe Bošnjaka godine 1813. Odlučni bojevi bili su se kod Ložnice, Ljesnice, Zasavice i Šapca. Negdje u septembru unišli su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdje se sastali s Huršid-pašom, koji je nešto kasnije došao od Niša.
Prema svjedočanstvu nekog poturčenog Francuza Ibrahim Manzur-efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore spomenutih gradova, Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli: Jedva se može vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko smo im mi pootimali. Putevi u Bosni su krčali od stoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.
Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali Šabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nad Bosforom od radosti. I Travnik je pucanjem iz topova slavio bošnjačko zauzeće Beograda.
Veliki vezir nije mogao preboljeti što su Bošnjaci prije njega zauzeli Beograd. On zače snovati kako da im se osveti. Svoje djelo odlučio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se raziđu vojske, pozove on bosanske prvake na večeru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši “da će im večera velikog vezira na nos skočiti”, zaključe zajedno da svaki odabere po nekoliko valjanih drugova i povede sa sobom u Huršid-pašin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i one okrene u prijateljski ton darivajući Bošnjake.
Na današnji dan Bošnjaci su 1813. godine slomili Prvi srpski ustanak i ušli u Beograd
“Prema svjedočanstvu nekog poturčenog Francuza Ibrahim Manzur-efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore spomenutih gradova, Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli: Jedva se može vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko smo im mi pootimali. Putevi u Bosni su krčali od stoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.”
D. H.Godina 1811. prošla je u borbama na granici srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 1812. Međutim se promijenila i opća evropska politička situacija. Između Francuske i Rusije dolazilo je do neprestanih konflikta i sve se više približavalo vrijeme velikog rusko-francuskog rata. Z okolini cara Aleksandra bavili su se neprestano mišlju da Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga ona nikako ne očekuje.
Sada se opet vratiše na onaj fantastični plan iz godine 1807. Admiral Čičagov, koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bojištu, kad je ovaj već bio potpisao preliminare rusko-turskog mira, opajao se, a i Srbe raspravama i pripravama na navalu na Dalmaciji preko Bosne. Potpukovnik Poljev bio je poslan Karađprđu u Srbiju da s njime ustanovi jakost ekspedicionih korova. Srbi, pojačani neznatnim odjelima ruske vojske, imali su zauzeti Bosnu i onda napasti Dalmaciju. U Bosni se dakako računalo na potporu shooki (ustanika). Iza svih ovih planova stajao je general grof Marko Ivelić, rodom iz Risna u Dalmaciji, čovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. On je dao po nekim kaluđerima sakupiti hercegovačkih plemena, da se s njima dogovori o ustanku.
Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava, bio je sklopljen definitivno rusko-turski mir i ruska vojska je morala je ostaviti ratište, da brani svoju zemlju od Napoleona.
Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe. Srbi i sami neće da za njih vrijede ustanove tog mira. Ovo potonje nije žao ni Turcima, jer drže da im se povoljna prilika pružila da Srbe iznova podjarme. Veliki vezir Huršid-paša priprema se ozbiljno zimi 1812/1813. i u proljeće protiv Srba. Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni energični, osobito pouzdani Ali paša Derendelija (1813).
Derendelija je umio naći sredstva kojima je Bošnjake prisilio na odlučniju akciju protiv Srba. On spada u niz onih vezira, koji će iza njega slijediti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve. Prema izvještaju konzula Davida imalo se po njegovu nalogu sabrati jedno 80.000 vojske protiv Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.
Znamo međutim za uspjehe Bošnjaka godine 1813. Odlučni bojevi bili su se kod Ložnice, Ljesnice, Zasavice i Šapca. Negdje u septembru unišli su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdje se sastali s Huršid-pašom, koji je nešto kasnije došao od Niša.
Prema svjedočanstvu nekog poturčenog Francuza Ibrahim Manzur-efendije, koji je sudjelovao u bojevima oko gore spomenutih gradova, Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan plijen. On veli: Jedva se može vjerovati, koliko su mnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko smo im mi pootimali. Putevi u Bosni su krčali od stoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.
Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali Šabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nad Bosforom od radosti. I Travnik je pucanjem iz topova slavio bošnjačko zauzeće Beograda.
Veliki vezir nije mogao preboljeti što su Bošnjaci prije njega zauzeli Beograd. On zače snovati kako da im se osveti. Svoje djelo odlučio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se raziđu vojske, pozove on bosanske prvake na večeru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši “da će im večera velikog vezira na nos skočiti”, zaključe zajedno da svaki odabere po nekoliko valjanih drugova i povede sa sobom u Huršid-pašin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i one okrene u prijateljski ton darivajući Bošnjake.
Nektivni Ugnelj
