MLEKO u Srbiji, prilikom otkupa, mlekare ne kontrolišu na prisustvo hormona, teških metala, pa ni aflatoksina. Te analize su, smatraju stručnjaci, skupe za proizvođače, ali ne bi smele da budu skupe i za državu, koja bi to trebalo da radi u Nacionalnoj referentnoj laboratoriji. Uz to, odgajivači, genetičari i prerađivači, danas, u čitavom svetu, pa i kod nas, toliko "maltretiraju" krave kako bi došli do što veće proizvodnje mleka da su gotovo dotaknute biološke granice, pa je zdravlje iscrpljenih krava muzara i te kako ugroženo.
Ono što Srbiji nedostaje, smatra profesor Kučević, jeste nezavisna nacionalna laboratorija za kontrolu mleka.
- I dalje mleko kontrolišu mlekare, i to na prisustvo onih stvari koje se plaćaju, a to su sadržaj mlečnih masti, proteina, somatskih ćelija i ukupan broj mikroorganizama - govori naš sagovornik. - Koliko i da li država ima uvid u tu kontrolu, i da li u te rezultate možemo da se pouzdamo, ne znamo. Mlekare kontrolišu mleko na prisustvo antibiotika, ali ne i na hormone, jer to nije obavezno, kao ni na aflatoksine. Nezavisna laboratorija bi donela bolju kontrolu sirovog mleka, obezbedila bi regularnosti prilikom plaćanja, i to bi bio stimulans za farmere, da proizvode kvalitetnije.
Upotreba hormona bez zvaničnog veterinarskog recepta i dijagnoze je zabranjena, a da li se oni i daju, trebalo bi da zna veterinarska inspekcija. Ipak, hormon rasta može da poveća proizvodnju mleka i za 20 odsto.
dakle vindija
u srbiji je inace sluzba veterinarske inspekcije jedna od najgorih drzavnih sluzbi, jeziva jos iz doba tzv strucnjaka u odnosu na nove srs kadrove