Zamisao mi je da stavljamo stare tekstove kako bi bolje sagledali razne zablude koje posle predju u mitove. Kao i zapažanja koja su prošla probu vremena.
Za početak Boarov.
Za početak Boarov.
Nažalost, ministar Aleksandar Vlahović nije pokazao ni dovoljno hladnokrvnosti ni dovoljno mudrosti u odgovoru na ove kritike na kraju debate u Skupštini Srbije. A što je verovatno još gore, i pre zasedanja Skupštine Srbije, već pri prvoj najavi "generalnog štrajka" koji bi u otporu novom privatizacionom kursu navodno organizovao Savez samostalnih sindikata – počeo je da popušta i nudi kompromise. Tako su se složile karte da prvi veliki potez Đinđićeve vlade – promena osnovnog tranzicionog procesa – možda ode u prazno. Jedna loše zamišljena, rđavo pripremljena, apsolutno nesinhronizovana, kilavo propagirana, nemušto objašnjena – a dalekosežna reformska akcija – izgleda da je započeta nestrpljivo, amaterski, na pogrešnom režiserskom konceptu i sa lošom podelom uloga. Kao na tanjiru, odavno kompromitovanim socijalistima je na samom početku uhodavanja novog srpskog parlamenta ponuđena upravo njihova glavna ideološka tema – kontrola kapitala i socijalna pravda – umesto da se prvo krenulo sa njihovim zločinima, pljačkama, korupcijom, itd. Tu ne manjka mnogo komični detalj – da sada i socijalisti tvrde da je privatizaciju kočio abnormalni iluzorni devizni kurs – kao da je taj kurs određivao Zoran Đinđić a ne Mirko Marjanović?!
No, nije sve propalo. Važno je da se napusti blesava teza da će Srbija izbeći greške privatizacije koje su se dogodile u Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Ukrajini, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, te da se zaborave uspesi Slovenije i Estonije na tom planu, pošto su kod nas njihovi pristupi bili i ostali neprimenljivi. Konstrukcija "pravedne" ili "bezgrešne privatizacije", koju će navodno Srbin da izmisli, veoma je opasna za budućnost demokratskih snaga u ovoj zemlji – i verovatno je bolje koristitit sintagmu "neizbežne privatizacije", da bi se sprečila veća propast. Jer, elementarna logika navodi na pomisao da kad niko nigde nije izmislio nešto što svima samo donosi koristi a nikom ne nanosi nikakve nepravde, da tako nešto neće izmisliti ni neki beogradski mozak.