Slave to the Grind

William Murderface wrote:odo što ona priča je dog eat dog zapakovan u jezik samoostvarenja.

namerna prolaznica wrote:misliš da autorka teksta deli moralne lekcije? nisam primetila.

namerna prolaznica wrote:to ne čitam .

namerna prolaznica wrote: fascinantno ne neophodne stvari

   ali takla me je tamo gde uočava iščezavanje stvarnog društvenog života.
   devedesetih je bilo opšte mesto da su privatna druženja nestala jer su ljudi imali manjak para a višak briga, politike i ratova. a vidi sad. i "u svetu" ista stvar. ne druže se ljudi kao u vreme njenih roditelja.

Kinder Lad wrote:
Taj pasus je suva ideologija. To moze, donekle i manjkavo, da funkcionise u Londonu (ili na Menhetnu), 200km odatle već malo teže, a u Vroclavu ili Segedinu ne može da funkcioniše nikako. O Plovdivu ili Užicu da ne pričam.

паће wrote:

Дакле, заслужили смо нову реч: опходне ствари .

namerna prolaznica wrote:@ontheotherhand: ne znam odakle mu, nisam baš jaka s tim teorijama. ali, iskustvo me navodi da se saglasim. dešava se da pobrkamo kreativnost i originalnost, pa sam ja, na primer, kreativna kad skuvam (stvorim) ručak, iako ne i originalna jer stalno kuvam tri ista jela . ta kreativnost je izvor zadovoljstva, zato što sam uradila jedan posao i tako ostvarila/potvrdila jedan ili više svojih potencijala. e sad, zašto je ljudima važno da se ostvaruju, to već ne bih znala kasti .

Carnegie didn’t only preach niceness. He provided tips for being nice. “Remember that a person’s name is to that person the sweetest and most important sound in any language” is one of his “Six Ways to Make People Like You.” (I can tell you from experience that this is true only if you know how to pronounce it correctly.) Duhigg’s advice is less concrete: “Find a choice, almost any choice, that allows you to exert control,” “Envision multiple futures,” and so on. But the idea is the same.

These all sound like ways to help you feel better about yourself, and maybe even be a better person. But the books are not beauty products for the personality, and that is not the reason people buy them. Most functioning people are probably O.K. with the personalities and temperaments that the Good Lord or natural selection has given them. They’ve learned work-arounds for their grumpiness and fretfulness. What they’re worried about is how others see them and, specifically, how employers see them. The clue to the real purpose of these books is the section of the bookstore you find them in. They’re not in the psychology section, and they’re not in with the diet and exercise books. They’re with the business books.

This is because books like “How to Win Friends” and “Smarter Faster Better” are essentially applied management theory. They try to sum up current thinking in the business world about “human resources” and transmute it into a manual for self-improvement. People don’t read these books to find out how to be better human beings. People read them to figure out how to become the kind of human being the workplace is looking for.

ontheotherhand wrote:Ali to nije rad u tom smislu na koji se odnosi Marksova tvrdnja, barem ja tako vidim. To bi prvo moralo da se razjasni pa da se nastavi dalje, na koju vrstu rada se konkretno misli kada se kritikuje, koliko "produktivno" je dovoljno i sl. Jedno je rad za sebe, npr. to kuvanje ili održavanje svoje bašte koje obavljaš i kad si regularno zaposlen i koje bi obavljao i u slučaju da nema nikakve egzistencijelne ugroženosti i ako to želiš jer nećeš da imaš sluge. A drugo je otuđeni rad, rad za druge, koji moraš da radiš jer nemaš drugi izvor prihoda (koji ti treba da bi živeo jer je sve komodifikovano) i jer tako diktiraju pravila sistema. Potpuno oslobađanje od rada ZA SVE, što bi uključivalo i rad u prvom slučaju, a da se u isto vreme zadovolji uslov da to nisu drugi ljudi tj. da ti oni nisu sluge, može da se desi jedino u slučaju ako ga čine roboti.

btw, šta ti znači "ikt"? 

namerna prolaznica wrote:
i, šta autorka onog teksta ima od, recimo, stanovanja u dobrom i skupom kraju, ako ujutru ode, a uveče dođe?

Filipenko wrote:Pa ima tu začkoljica. Prva je u tome što na trulom zapadu ulaganje u nekretninu zapravo predstavlja vid štednje i uvećavanja kapitala. Kuća u dobrom kraju, krediti, ovo, ono. Pa još ako si došao ranije i platio manje, a sada vredi mnogo više, puna kapa.

Drugo, postoji neki prag (koji je naravno različit od oblasti do oblasti, profesije do profesije...) iza koga ti ne radiš više da bi to plaćala, već radiš manje, a besno dobro si plaćena u odnosu na one druge, tada već tebi podređene. Jbg, tipa dobiješ bonus od 50k evra ili ti se plata uveća sa 2300 na 11000, ali ne ostaješ toliko dugo na poslu, već si "odgovorna" i počinješ da foliraš kako si mnogo zauzeta i važna. U praksi, ostaješ na poslu koliko i drugi ili kraće, a imaš da platiš služavništvo.

Treće, kod nas nema jasne predstave o normalnom radu i troškovima rada. Kod nas je sve po sistemu "ajde se vi trudite kao da ste studentarija dok ne crknete od posla, a ako i kada se tu nešto oplodi, ja ću da pokupim sve plodove toga jer sam ja vaš šef i dabome da sam za sve zaslužan". U takvim okolnostima, nema nikakve poente pričati o gornjim, ali i nekim ostalim faktorima jer mnoga zanimanja, u najboljem slučaju, mogu da te dovedu do stadijuma da možeš relativno pristojno da se oblačiš i da uzmeš neku stvar na dugoročni kredit.

namerna prolaznica wrote:
i dalje nemam odgovor (makar sama za sebe) šta je to u današnjem ljudskom biću što ga tera prema poslu. "otuienom" poslu kao izvoru zadovoljstva po sebi, a ne instrumentu za zadovoljavanje nečeg drugog.