Prvi put sam se onlajn čekirao na Nikoli Tesli, s mog laptopa, jer su - koliko vidim - u poslednjih godinu dana uveli obavezu da se putnici onlajn prijave najkasnije 1 sat pre leta, inače se nešto, kao, plaća.
Budući da putujem light, i da ne čekiram prtljag, nisam imap nipta protiv da mi pošalju bordnig pas mejlom.
Ali, evo glupanderskog pitanja, u imejlu pominju "mobilni bording pas", a ja sam ga ipak i odštampao.
Da li vredi taj bar kod na tom bording pasu, ha?
...
....
A da dodam i nešto lepo, znači: najbolja je aerodromska hrana, a o kafi da i ne govorimo.
Iz nekoliko stotina razloga. Pa i zbog toga što tamo ne stignu da pljunu u sendviče.
Doduše na italijanskim aerodromima vas nikada neće razumeti kada naručujete dva različita sendviča.
obožavam aerodromsku klopu, one gotove bečke i pariske šnicle, "italijanske" sendviče, kroasane... A kafa što mirišeeeeee!
Prošle nedelje od puke sreće što je brzo popravio česmu dadoh simpatičnom vodoinstalateru kesu s jednog omiljenog aerodroma, jaku, za klešta i svašta nešto. Sada ću u povratku imati prilike da dobijem novu, naravno posle obilate kupovine u djuti-friju. Očekujem da će taj povratni, ionako kasni, let kasniti, i to iz istog razloga: opet će da deportuju nekog našeg s juga, koga su uffatili bez boravišne dozvole. Ali, biće me baš briga, dotle ću da završim pos'o.